
Knjiga Putinovog duhovnika „Svetli ljudi u crnom“
Veliku pažnju ruskih čitalaca privuklo je delo arhimandrita Tihona (Ševkunkva) „Nesveti sveti“ koju je izdala nereligozna izdavačka kuća „Olma media grup“ i prodavala se na običnim štandovima, a ne na onim rezervisanim samo za dela crkvene literature.
Svetli ljudi u crnom
Kako je već ocenila ruska književna kritika, reč je o delu o svetlim ljudima u crnom, punom humora, blagodarnosti i nostalgije ispisanim rukopisom oca Tihona koji se odlikuje plemenitošću i vedrinom.
„Otac Rafael se u suštini zanimao time što je pio čaj - i to bi bilo, kako je izgledalo, uglavnom sve od njegove aktivnosti. Ali nije tako! Ponekad bi se on bavio popravkom svog crnog „zaporožca“ kako bi imao čime da otputuje u goste – da popije čaj. I to bi sad bilo, zasta sve“, navode kritičari odlomak iz ovog neobičnog dela duhovnika Tihona.
Život monaha koji je Bogu priveo hiljade nevernika nije bilo žitije sveca
Život monaha koji je priveo Bogu hiljade nevernika, po svoj prilici nije žitije sveca: na kraju čujemo krik:
„Pop se razbio u 'merecedesu'. I nikave suvišne frke nije bilo, a i zašto bi, kad je stradao samo pop, ali ne i 'Mercedes'“!
Priče po stilu podsećaju na usmeno pripovedanje
Priče u ovoj knjizi, i to baš prave priče koje podsećaju po stilu na usmeno pripovedanje, možemo čitati ili po redu ili po izboru, zavisno od trenutne volje i opredeljenja čitalaca.
Autor je diplomac odseka scenarija na Visokom držvnom filmskom instititu (VGIK), sada na dužnosti namesnika Sretenskog moskovskog manastira, poznat široj javnosti pre svega kao „Putinov duhovnik“, napisao je scenario za film „Propast imperije“ i laureat nagarde „Izvestija“.
Dobro se seća svojih prvih dana u Pskovo-Pečorskom bratstvu
On se dobro seća svojih prvih dana boravka u Pskovo-Pečorskom bratstvu. Tada je shvatio da imena kao „Nafanail“ ili „Tavrion“ mora da zaboravi tokom celog života, a prvo monaško poslušenje mu je bilo da očisti klozetsku jamu.
Sada on takve „zadatke“ poverava „arhimadritima“ (i sam je u tom zvanju) kao posbno „blagočinjenje“ i ne zaboravlja da ih u knjizi protumači, iako ih na stranicama ovog njegovog dela i nije tako malo.
Sredina u kojoj obitava glavni junak je manastirsko bratstvo sa svojim zakonima i specifičnom psihologijom.
Reč je o svetu koji nam je manje pozant nego civilizacija sa neke druge planete koju su podrobno opisali uspešni autori naučno fanstatične literature.
Čudesa se u manastiru svakodnevno dešavaju
Čudesa, viđenje zagrobnog sveta, izbavljenja od neminovnih opasnsoti, predviđanje budućnosti, detektivske storije, svega toga ima u knjizi „Nesveti sveti“ arhimandrita Tihona.
Prizvani „Gogoljev duh“ predlaže studentima-spiritualistima da odaberu otrov, pa čak i nekršteni ptepoznaju u njemu nečistu silu.
Čuda se u manastiru dešavaju svakodenvno: od tela monaha sahranjenih u peščari ne oseća se nikakav zadah.
Šta je pitao Boris Jeljcin, Car Nebeski
-Čime ih to mažete? - raspitivao se Boris Jeljcin koji je došao na ekskurziju.
-A ima li u vašem okruženju nekog koji zaudara i širi bazd? - odgvovara monah, vodič ekskurzije.
-Zar vi zasta mislite da neko sme smrdeti u pratnji Cara Nebeskoga?
Knjiga oca Tihona se prodaje na štandu nereligizne literature. Dosada je bilo malo knjiga koje su napsiali crkveni ljudi, a koje su namenjne svetovnim čitaocima, od kojih se „Bog kiše“ Maje Kučerske prodaje na širokom knjižarskom tržištu.
Pripovedanje iz prve ruke, od prvog lica
Međutim, u ovoj knjizi oca Tihona (Ševkuniva) nema ni kapi izmišljenog.
To je pripovedanje iz prve ruke i od prvog lica, ali je preporučljivo da se ne predajete premnogo nasrtljivom „ja“, naričito ne na samom početku knjige.

U knjizi su sve same životne, upečatljive priče o zanimljivim ljudima, sa kojima mi sami teško da bismo ikad imali prilike da se upoznamo: o ocu Jovanu (Krstjankinu), podozrivom starcu iz Pskovsko-Pečorskog manastira, o arhimadritskom namesniku Alipiju (Voronovu) koji u sovjetsko vreme nije dozvoljavo da se zatvori manastir.
I to sve sa slikama i razgovorima.
Čak ni izvesna objašnjenja i pouke uz priče ne doživljavaju se kao optrećenje, jer isuviše je nerparvičan i bolan svet da bi sve zaključke moago izvesti sam.
Branko Rakočević
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Intervju sa Pavlom Bušujevim, rukovoditeljem Odeljenja za balkanska istraživanja Instituta za zemlje ZND...
U intervjuu za RGM.Žurnal, Pavel Bušujev, šef Odeljenja za balkanske studije Instituta zemalja ZND, govorio je o mentalitetu vlasti i naroda na Balkanu, o tome koje glasine ostaju puka...
Vaše Visokopreosveštenstvo...
Na pitanje urednika portala RuSerbia.com o dugoročnim posledicama NATO bombardovanja osiromašenim uranijumom u Srbiji i NATO bioloških laboratorija u Ukrajini i potrebi formalnog okrivljavanja SAD i NATO-a za nanošenje...
Na platnu promiču kadrovi oslobođenja Marijupolja, okružen sam publikom koja aplaudira i plače i razmišljam samo o jednom – saborcima kojih više nema, kaže povodom premijere dokumentarnog filma “Na...
Ostale novosti iz rubrike »
















