Početna stranica > Novosti

Opsada Lenjingrada: umetnost kao činilac preživljavanja

Opsada Lenjingrada: umetnost kao činilac preživljavanja
19.01.2014. god.


«Lenjingrađani. 900 dana radi života»… Koncert pod takvim nazivom priprema ruski fond Klasika za 70. godišnjicu oslobođenja Lenjingrada od hitlerovske opsade u vreme Drugog svetskog rata. Koncert će biti održan 31. januara, kao i serije programa po čitavoj Rusiji – u znak sećanja na muzičare i kompozitore opkoljenog grada.

Više od dve godine, koliko je trajala opsada Lenjingrada, današnjeg Peterburga, stanovnici grada su živeli u neverovatnim, neljudskim uslovima gladi, zimske hladnoće, bombardovanja. Međutim, i u to stravično vreme, kada je ljudski život jedva tinjao, nije se ugasio duhovni, umetnički život. U gradu je ostalo dosta čuvenih muzičara, oni su i dalje komponovali muziku, izvođači su je svirali. Čitav svet zna i storijat komponovanja u vreme blokade Sedme Lenjingradske simfonije Dmitrija Šostakoviča, koja je postala muzički simbol i spomenik hrabrosti i istrajnosti Lenjingrađana i svih sovjetskih ljudi u krvavom ratu protiv hitlerovske Nemačke. Međutim, učesnici projekta fonda Klasika su našli u arhivama mnoštvo drugih kompozicija, koje su komponovali kompozitori u opsađenom gradu, a koje nikada nisu bile izvedene ili su zaboravljene. Podvig tih ljudi ne sme se da ode u zaborav, - smatra poznati ruski kompozitor Aleksej Ribnikov. On je rođen posle rata, i to ne u Lenjingradu, ali ga je prenerazio podvig kolega u vreme opsade.

- Opsada je počela 8. septembra 1941. godine Prvo se muzička javnost držala dosta dobro. U oktobru su proradili konzervatorijum, muzička škola, cirkus… Međutim, već u novembru i decembru, kada je ostalo malo snaga, kada su ljudi počeli da umiru, učinilo se da je sve završeno. Međutim, u proleće 1942. godine, kada su počeli da daju «Kneginju čardaša», «Evgenija Onjegina», desilo se nešto neverovatno. Gledaoci su dolazili na priredbe dva puta dnevno: ljudi koji su preživeli prvu strašnu zimu u opsadi, postali su svesni da je drugačije nemoguće preživeti. Umetnost je postala činilac preživljavanja. To je u potpunosti potvrdio radioprenos prmijere 7. simfonoje Šostakoviča: 9. avgusta 1942. godine ju je čuo čitav svet – iz opkoljenog Lenjingrada! To je neverovatno, ali ljudi nisu osećali da vrše podvig. Oni su tako preživljavali. Zahvaljujući stvaralaštvu, zahvaljujući slušaocima, kojima je to bilo neophodno.

Muzički rukovodilac današeg spomen-projekta Evgenij Volkov je umetnički rukovodilac Državnog ruskog hora «Svešnikov». Dirigent priča o čitavom nizu muzičkih otkrića i svedočanstava pravog herojizma, kojima je bogat rad nad projektom.

- 1. januara 1942. godine radio je prenosio fragmente «Snežane» Čajkovskog. Prilikom snimanja neki pevači su se naslanjali na specijalne sprave, slične grabuljama. Oni su praktično visili na njima i pevali. Orkestar nije mogao da svira: muzičari nisu imali snage za duvačke instrumente. Međutim, hor je pevao, što je zaista potresno. Naš je rad dar u znak sećanja na muzičare Lenjingrada.

Evgenij Volkov je ubeđen: predstojeći koncert je jedinstveni događaj. Pre svega zbog mnoštva materijala visokog umetničkog nivoa, koji je slabo poznat: neke kompozicije su bile izvedene samo jednom, neke nikada nisu bile izvedene. Valerijan Bogdanov-Berezovski, Valerij Želobinski, Aleksandar Kamenski… Umrli su u to vreme Julija Vejsberg - prva u Rusiji žena-kompozitor, i Boris Golc. Taj talentovani autor komponovao je u vreme opsade pesme harojskog karaktera. Jedna od njih je dobila nagradu, i to veoma vrednu u ono vreme – namirnice. Međutim, ljudi, koji su doneli te namirnice, zatekli su 28-godišnjeg kompozitora pored lista partiture: on je umro od gladi… Profesora Borisa Golca – akademika Borisa Asafjeva znaju pre svega kao naučnika, istoričara muzike, jednog od osnivača sovjetske muzičke estetike. Međutim, u vreme opsade, bez obzira na ateizam, koji se propagirao u Sovjetskom Savezu, on se, kako je ispalo, obratio Bogu, komponovao ciklus kompozicija za duhovne horove. One su bile izvedene u Lenjingradu 31. januara 1942. godine. U najstrašnije vreme, kada je norma hleba bila minimalna, kada je život u gradu bio zaustavljen, on je vraćao ljudima veru u Boga, ističe Evgenij Volkov. Ljudi su mislili na budući život, miran život, pokušavali da sačuvaju svetlo u duši, trudili su se sami i vodili slušaoce iz mraka, u kojem su oni mogli da utonu, uveren je dirigent.



  • Izvor
  • Glas Rusije, foto: RIA Novosti/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Intervju sa Pavlom Bušujevim, rukovoditeljem Odeljenja za balkanska istraživanja Instituta za zemlje ZND...


U intervjuu za RGM.Žurnal, Pavel Bušujev, šef Odeljenja za balkanske studije Instituta zemalja ZND, govorio je o mentalitetu vlasti i naroda na Balkanu, o tome koje glasine ostaju puka...


Na pitanje urednika portala RuSerbia.com o dugoročnim posledicama NATO bombardovanja osiromašenim uranijumom u Srbiji i NATO bioloških laboratorija u Ukrajini i potrebi formalnog okrivljavanja SAD i NATO-a za nanošenje...


Na platnu promiču kadrovi oslobođenja Marijupolja, okružen sam publikom koja aplaudira i plače i razmišljam samo o jednom – saborcima kojih više nema, kaže povodom premijere dokumentarnog filma “Na...


Ostale novosti iz rubrike »
BTGport.net - u1
Pružite zaposlenima vrhunsku ishranu uz Ordera - Topli obrok

SLIKA SEDMICE

WEB SHOP
WebMaster

DjEVOJKA DANA