Život u ratnim uslovima - Gorlovka
Još sasvim nedavno reč "rat" se uglavnom asocirala s Drugim svetskim ratom, o njemu smo čitali u knjigama, gledali smo filmove. Činilo nam se da su ratovi prošla ili čudna pojava koja je moguća samo u Africi i na Bliskom istoku. Niko nije očekivao da će rat doći u Ukrajinu.
Kako se promenio život običnih ljudi u novim «borbenim» i strašnim uslovima? O tome kako žive i šta osećaju stanovnici Gorlovke govori Svetlana Ohrimenko, rukovodilac službe za štampu Gorlovske eparhije:
- Rat je u toku. Od 21. jula je počela artiljerijska paljba po predgrađima. Projektili su 26. jula poleteli ka centru. Pogađaju stambene zgrade, škole, bolnice, prodavnice i stanice gradskog prevoza. Nekoliko projektila je eksplodiralo u blizini pravoslavnih hramova, jedan je doleteo na teritoriju Gorlovske eparhijske uprave. Nikakvih pozicija narodnih dobrovoljaca nema i nikad nije ni bilo. Ima na desetine ubijenih i ranjenih mirnih građana. U gradu ima srušenih i spaljenih kuća, već tri škole u centru deca neće moći da pohađaju naredne školske godine.
Od početka pucnjave ljudi masovno napuštaju grad, ali mnogi i ostaju: u Gorlovki ima oko 270 hiljada ljudi. Grad je zamro, na ulici se vrlo retko može sresti pešak, biciklista ili vozač. Ljudi izlaze iz kuća samo u slučaju krajnje nužde i trude se da se što pre vrate kući. Zidovi zgrada sovjetske gradnje od panela neće ih zaštititi od direktnog pogotka projektila, ali je mogućost da će poginuti od krhotina u zatvorenom prostoru ipak manja nego napolju. Deo građana se preselio u podrume i u skloništa. Mnogo prozora je selotejpom zalepljeno u obliku krsta – da se krhotine ne bi razletele ako talas eksplozije izbije prozor. Na ulicama su se pojavili mačke i psi s pedigreom koje su pustili vlasnici koji su otputovali. Na drveću pored vrabaca ima papagaja.
Kakva je situacija s namirnicama, s lekovima, s vodom i strujom?
- Male prodavnice i pijace su zatvorene, radi niz supermarketa. Namirnica u njima ima – ne u predratnom asortimanu, ali najneophodnije se može nabaviti. Neki su počeli da zarađuju na hlebu, on je poskupeo 3-4 puta: oba mlinsko-pekarska zavoda u Gorlovki su prestala da rade, hleb se dovozi iz susednih gradova. Zato su u radionici za prosforeu Bogojavljenskoj sabornoj crkvi počeli da peku ne samo prosfore, već i hleb, koji se razvozi po bolnicama i drugim socijalnim objektima grada, a takođe se deli ljudima koji su se sakrili u donjem hramu saborne crkve od pucnjave.
Ima vrlo malo otvorenih apoteka, ali u bolnicama ima lekova. Lično nisam proveravala ove informacije. Ima prekida u snabdevanju vodom i strujom posle pucnjave, kad projektili ili geleri oštete datu infrastrukturu. Remontne brigade otklanjaju ove kvarove čim se ukaže mogućnost. Ponegde u predgrađu ni sad nema struje i vode i to već nekoliko dana. U predgrađima su takođe ozbiljni problemi s mobilnim telefonima, praktično nije moguće uspostaviti vezu s ljudima koji tamo žive.
Šta osećaju ljudi koji su ostali u gradu? Po čemu se život za vreme rata razlikuje od života u miru?
- Neki osećaju strah, neki ozlojeđenost. Svi žele da se ovo bezumlje što pre završi.
Koliko često se puca? Da li čovek može da se sakrije?
- Pucnjave nije bilo tako često u poređenju s drugim gradovima u Donbasu u kojima vatra ponekad ne prestaje satima. U Gorlovki je bilo pojedinačnog granatiranja iz sistema „Grad“ i minobacača – do nekoliko puta dnevno. Ali čak je i paljba relativno malog intenziteta već izazvala velike nevolje. Priča se da je u blizini Gorlovke locirano 40 sistema „Grad“ ukrajinske vojske. Ako vojnici odluče da ih primene istovremeno, rezultat se može zamisliti... U gradu su opremljena skloništa. Ljudi koji imaju podrume kriju se u njima. Stanovnici centra mogu da se sakriju u donjem hramu Bogojavljenske saborne crkve. U hramu ima vode i hleba, hranu i ćebad ljudi donose sami.
Kako će se, po Vašem mišljenju, razvijati situacija?
- Niko ne zna šta će biti dalje. Nezahvalno je iznositi bilo kakve pretpostavke. Narodni dobrovoljci su izjavili da nameravaju da zadrže grad, ukrajinska vojska je pokušala da izvrši juriš. Zasad su svi pokušaji ukrajinskog juriša bili odbijeni. Vojnici su ovojili pregrađa, podizali su u njima ukrajinske zastave, ali su ih zatim napuštali i sad je ta teritorija neutralna. Svi želimo da se što je moguće pre uspostavi mir, ali će vreme pokazati da li će se naše nade ostvariti.
Ana Fjodorova,
Čitajte više na Ukrajina iz minuta u minut
- Izvor
- Glas Rusije, foto: RIA Novosti/ vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Intervju sa Pavlom Bušujevim, rukovoditeljem Odeljenja za balkanska istraživanja Instituta za zemlje ZND...
U intervjuu za RGM.Žurnal, Pavel Bušujev, šef Odeljenja za balkanske studije Instituta zemalja ZND, govorio je o mentalitetu vlasti i naroda na Balkanu, o tome koje glasine ostaju puka...
Vaše Visokopreosveštenstvo...
Na pitanje urednika portala RuSerbia.com o dugoročnim posledicama NATO bombardovanja osiromašenim uranijumom u Srbiji i NATO bioloških laboratorija u Ukrajini i potrebi formalnog okrivljavanja SAD i NATO-a za nanošenje...
Na platnu promiču kadrovi oslobođenja Marijupolja, okružen sam publikom koja aplaudira i plače i razmišljam samo o jednom – saborcima kojih više nema, kaže povodom premijere dokumentarnog filma “Na...
Ostale novosti iz rubrike »
















