U kakvu legendu je otišao Kopanja

Niukakvu.

Jer i Kopanja je bio uništitelj Legende.

Pošto Kopanja više neće umirati a pošto je prošlo to vrijeme žalosti i sahrane, kad nije pristojno biti istinit, red je da se postave koordinate.

Naši narodi i narodnosti vole da kažu O pokojniku sve najbolje. To nije radi pokojnika. To je radi nas živih. Kad umrem, zaboravite sve moje grijehe, divljaštva i zlo koje sam pravio i nosio sa sobom. Sahranite me sa dobrim, poštenim, smjernim i skromnim.

Nu.

To tako ne biva.

Svaki čovjek u grob, sa sobom, nosi svoju dobrotu. A njegovo zlo ostaje na površini. Kao i dobra djela, ko ih je činio.

Zato ne može o pokojniku sve najbolje. Ne radi njega. Već radi živih.

Od Kopanjine smrti i sahrane napravljena je velika predstava. Svi su se potrudili kao on što se trudio da napravi Ličnost Godine. Nisam siguran da bi i on to tako uradio.

Pale su teške riječi. Kopanja, novinarska legenda. Vlasnik i Većinski Vlasnik, Otac Nezavisnog Novinarstva. Opsjedut Pomirenjem. Sanjao novine koje će se jednako čitati u oba entiteta. Otvorena je knjiga žalosti.

Sve je urađeno kako priliči vještačkoj Bosni i Hercegovini. Vještački i bez pokrića. Neistinito i lažno.

Šta je bio Željko Kopanja.

● Kopanja nije bio Novinarska Legenda. Nije bio neki naročiti novinar. Njegov opus ne sadrži tekstove kojih se iko može sjetiti. On, jednostavno, nije bio za taj posao. Bio je sve drugo, fudbaler, alkoholičar, pušač, ali ne i Novinar.

● Službaš. Ispočetka mali a kasnije upotrijebljeni i na kraju uslužni. Za više strana. Treba vidjeti, sjetiti se, ko je, u garaži, kako to reportažno zvuči, s njim pokretao Nezavisne Novine. Kod Kopanje su, u egzilu, boravili i Tijanić, Srbijansko Službaško Čudovište, pod izgovorom da ga Milošević proganja, ali i drugi, sitni, koji su, poslije, hapšeni u akciji Sablja, nakon ubistva Đinđića.

● Strani plaćenik. Sam je govorio da je od SAD dobio 1,5 milion dolara za svoje projekte. A prisustvo Američke Ambasadorke na komemoraciji, koja, inače, ne želi da se vidi sa Predsjednikom Republike, govori o tome protiv koga je i za koga je radio Kopanja. Kao Projekt.

● Monopolist. Kopanja je imao novine, štampariju i distributivnu mrežu.

● Strašilo. On je političare, i druge, naročito one bez pokrića, koji ne znaju, ne znaju gdje su i ne znaju šta treba da rade, a nemaju hraborsti da to sami shvate, stražio nepostojećim tiražima. Kasnije, kad se izvještio, činio je i teže stvari.

● Manipulator. Pošto su ga stranci promovisali u Barda Nezavisnog Novinarstva, naročito nakon atentata, koji nema veze sa slobodom, novinarstvom i nezavisnošću, i učestalo ga posjećivali, Kopanja im je ne samo saopštavao svoje selektivne stavove o ljudima već i selektovao tuđe stavove i dijelio ih našima.

● Uništitelj Novinarstva. Za dvadeset godina u njegovim novinama nije odnjegovan ni jedan Novinar. Da ga se može nazvati Novinarčinom. Ja sam, kao dopisnik, siromašni rođak iz provincije, za deset godina, u predratnoj TVSA postao samostalni urednik i dobio svoju emisiju. Ne zato što sam bio pametan, sposoban i talentovan, već zato što je TVSA, kao i druge kuće, njegovala i hranila Novinare.

Kopanja je bio skretničar na raskršću gdje se sahranjuje Novinarstvo a stvaraju Mediji.

● Tipična Ratna Naplavina. Neko ko je postao važan bez pokrića. I ko je bio u prilici da poništi sve one koji su nešto stvorili iza sebe, prije rata, a rat im je to sve odnio na buvljak mira, pomirenja i usrane Bosne i Hercegovine.

I nešto sasvim lično.

Kopanja je bio jedan od mojih najkrvoločnijih progonitelja. Za račun Američke Ambasade, Lagumdžije i drugi, sitnih, škevčadi. U svojim medijima je zabranio pominjanje mog imena  i prezimena a to je pokušao da provodi, kolikod je to bilo moguće i na RTRS-u.

Ipak. Neka Crna Zemlja o njemu misli mnogo bolje nego ja.

Rajko Vasić,