
PESMA POSVEĆENA PETROVDANU JABUKE PETROVAČE I PETROVDANSKE LILE
PESMA POSVEĆENA PETROVDANU JABUKE PETROVAČE I PETROVDANSKE LILE Ej jabuko petrovačo, komšije te sada jedu, ruku što te zasadila , relikvija je na nebu. Da ne gleda da bakljama žensku decu tuđin pali, na lomači da nam gore naši snovi Pravoslavni . Ej , jabuko petrovačo , najmanje te otac jeo , nadničeći nikad kući , komšiluk te se najeo , zasadio tebe otac , da te gleda ko usuda , ni zalogaj mu ne osta , zagrižene jabuke bez zube. Ispred crkve vatre pale , petrovdanske, Pravoslavne , il reflektor ili sveća , Sunce zvezda ponajveća . Al od Sunca više gore , ti kristali zvani suze , kad su mnoge mučenice , čerečili , pekli gole , na lomači nerazuma , daleko od ljudskog uma , ti jauci pročuli se gromovima sad ih zovu , ti životi prekinuti sad su munje opomene , petrovdanske vatre ove , na njih sad su uspomene .. Petrovdane , Petrovdane i jabuko petrovačo na žilama tvojim moj je otac sve otiske prstiju ostavio, utisnuo , da godove stabla nižu i mladice stignu nove , memorijom da prenesu ljubav oca u vekove . Kad protrče deca putem , sa lilama u rukama , da dokažu svim tim moćnim belosvetskim lomačama , ne palite nikad žene , te svetice naše majke , nosile nas ispod pupka , na rukama ko naramke . Ko što nose taj naramak , nosiše i decu svoju , tu toplinu , taj zagrljaj , koju nađeš u žuboru i šumoru , ne daj majku , ne daj sestru , ćerku , ženu tom nesoju , na lomači da zapali imovinu rodnu tvoju . Ako voliš zemlju svoju , svoju majku što te rodi , da ti Sunce zorom sija , ti se seti Petrovdana i spaljenih svetih žena , baklja u ruci naslednika , škripanje zuba pred inkzizitorima . Ej, jabuko petrovačo , što potpis palcem čuvaš oca , ti si mnoge nahranila , samo ne svog stvorioca . Ulicom se vatre pale , običaji to su stari , da nam ne bi zmijski zubi u blizini zasiktali . Petrovdanska vatro gori u blizini petrovače , pronesoše vatre putem i jabuku neko zvaće , bolje nama ove vatre ritualne , tradiciju što poštuju , nego baklje i lomače , gde goreše ljudska tela i sisari u nemoći , to zverinje nikad više , Pravoslavcu ni na oči , niti bilo kome drugom , bilo koje boje kože , sećajte se i pamtite , da se monstrumi ne množe . Slavica Jovanović novinar i književnik Prnjavor Mačvanski Beleška o autoru Slavica Jovanović rođena u Šapcu 15.9.1969 . godine , novinar i književnik .Autor osam objavljenih knjiga :Aliluja" . "Albatros " , " I ubi drvo čoveka" , "Nebom lete Cerski samorasti" , "Kosovski crni kosovi" , "Podsmevač " , " Zlatovez munja", ‘’ Ne kleči pred zlotvorom ‘’ U rukopisu još pet knjiga. Dobitnik više književnih nagrada i priznanja ..Živi u Mačvanskom Prnja PESMA POSVEĆENA PETROVDANU JABUKE PETROVAČE I PETROVDANSKE LILE Ej jabuko petrovačo, komšije te sada jedu, ruku što te zasadila , relikvija je na nebu. Da ne gleda da bakljama žensku decu tuđin pali, na lomači da nam gore naši snovi Pravoslavni . Ej , jabuko petrovačo , najmanje te otac jeo , nadničeći nikad kući , komšiluk te se najeo , zasadio tebe otac , da te gleda ko usuda , ni zalogaj mu ne osta , zagrižene jabuke bez zube. Ispred crkve vatre pale , petrovdanske, Pravoslavne , il reflektor ili sveća , Sunce zvezda ponajveća . Al od Sunca više gore , ti kristali zvani suze , kad su mnoge mučenice , čerečili , pekli gole , na lomači nerazuma , daleko od ljudskog uma , ti jauci pročuli se gromovima sad ih zovu , ti životi prekinuti sad su munje opomene , petrovdanske vatre ove , na njih sad su uspomene .. Petrovdane , Petrovdane i jabuko petrovačo na žilama tvojim moj je otac sve otiske prstiju ostavio, utisnuo , da godove stabla nižu i mladice stignu nove , memorijom da prenesu ljubav oca u vekove . Kad protrče deca putem , sa lilama u rukama , da dokažu svim tim moćnim belosvetskim lomačama , ne palite nikad žene , te svetice naše majke , nosile nas ispod pupka , na rukama ko naramke . Ko što nose taj naramak , nosiše i decu svoju , tu toplinu , taj zagrljaj , koju nađeš u žuboru i šumoru , ne daj majku , ne daj sestru , ćerku , ženu tom nesoju , na lomači da zapali imovinu rodnu tvoju . Ako voliš zemlju svoju , svoju majku što te rodi , da ti Sunce zorom sija , ti se seti Petrovdana i spaljenih svetih žena , baklja u ruci naslednika , škripanje zuba pred inkzizitorima . Ej, jabuko petrovačo , što potpis palcem čuvaš oca , ti si mnoge nahranila , samo ne svog stvorioca . Ulicom se vatre pale , običaji to su stari , da nam ne bi zmijski zubi u blizini zasiktali . Petrovdanska vatro gori u blizini petrovače , pronesoše vatre putem i jabuku neko zvaće , bolje nama ove vatre ritualne , tradiciju što poštuju , nego baklje i lomače , gde goreše ljudska tela i sisari u nemoći , to zverinje nikad više , Pravoslavcu ni na oči , niti bilo kome drugom , bilo koje boje kože , sećajte se i pamtite , da se monstrumi ne množe . Slavica Jovanović novinar i književnik Prnjavor Mačvanski Beleška o autoru Slavica Jovanović rođena u Šapcu 15.9.1969 . godine , novinar i književnik .Autor osam objavljenih knjiga :Aliluja" . "Albatros " , " I ubi drvo čoveka" , "Nebom lete Cerski samorasti" , "Kosovski crni kosovi" , "Podsmevač " , " Zlatovez munja", ‘’ Ne kleči pred zlotvorom ‘’ U rukopisu još pet knjiga. Dobitnik više književnih nagrada i priznanja ..Živi u Mačvanskom Prnja PESMA POSVEĆENA PETROVDANU JABUKE PETROVAČE I PETROVDANSKE LILE Ej jabuko petrovačo, komšije te sada jedu, ruku što te zasadila , relikvija je na nebu. Da ne gleda da bakljama žensku decu tuđin pali, na lomači da nam gore naši snovi Pravoslavni . Ej , jabuko petrovačo , najmanje te otac jeo , nadničeći nikad kući , komšiluk te se najeo , zasadio tebe otac , da te gleda ko usuda , ni zalogaj mu ne osta , zagrižene jabuke bez zube. Ispred crkve vatre pale , petrovdanske, Pravoslavne , il reflektor ili sveća , Sunce zvezda ponajveća . Al od Sunca više gore , ti kristali zvani suze , kad su mnoge mučenice , čerečili , pekli gole , na lomači nerazuma , daleko od ljudskog uma , ti jauci pročuli se gromovima sad ih zovu , ti životi prekinuti sad su munje opomene , petrovdanske vatre ove , na njih sad su uspomene .. Petrovdane , Petrovdane i jabuko petrovačo na žilama tvojim moj je otac sve otiske prstiju ostavio, utisnuo , da godove stabla nižu i mladice stignu nove , memorijom da prenesu ljubav oca u vekove . Kad protrče deca putem , sa lilama u rukama , da dokažu svim tim moćnim belosvetskim lomačama , ne palite nikad žene , te svetice naše majke , nosile nas ispod pupka , na rukama ko naramke . Ko što nose taj naramak , nosiše i decu svoju , tu toplinu , taj zagrljaj , koju nađeš u žuboru i šumoru , ne daj majku , ne daj sestru , ćerku , ženu tom nesoju , na lomači da zapali imovinu rodnu tvoju . Ako voliš zemlju svoju , svoju majku što te rodi , da ti Sunce zorom sija , ti se seti Petrovdana i spaljenih svetih žena , baklja u ruci naslednika , škripanje zuba pred inkzizitorima . Ej, jabuko petrovačo , što potpis palcem čuvaš oca , ti si mnoge nahranila , samo ne svog stvorioca . Ulicom se vatre pale , običaji to su stari , da nam ne bi zmijski zubi u blizini zasiktali . Petrovdanska vatro gori u blizini petrovače , pronesoše vatre putem i jabuku neko zvaće , bolje nama ove vatre ritualne , tradiciju što poštuju , nego baklje i lomače , gde goreše ljudska tela i sisari u nemoći , to zverinje nikad više , Pravoslavcu ni na oči , niti bilo kome drugom , bilo koje boje kože , sećajte se i pamtite , da se monstrumi ne množe . Slavica Jovanović novinar i književnik Prnjavor Mačvanski Beleška o autoru Slavica Jovanović rođena u Šapcu 15.9.1969 . godine , novinar i književnik .Autor osam objavljenih knjiga :Aliluja" . "Albatros " , " I ubi drvo čoveka" , "Nebom lete Cerski samorasti" , "Kosovski crni kosovi" , "Podsmevač " , " Zlatovez munja", ‘’ Ne kleči pred zlotvorom ‘’ U rukopisu još pet knjiga. Dobitnik više književnih nagrada i priznanja ..Živi u Mačvanskom Prnja PESMA POSVEĆENA PETROVDANU JABUKE PETROVAČE I PETROVDANSKE LILE Ej jabuko petrovačo, komšije te sada jedu, ruku što te zasadila , relikvija je na nebu. Da ne gleda da bakljama žensku decu tuđin pali, na lomači da nam gore naši snovi Pravoslavni . Ej , jabuko petrovačo , najmanje te otac jeo , nadničeći nikad kući , komšiluk te se najeo , zasadio tebe otac , da te gleda ko usuda , ni zalogaj mu ne osta , zagrižene jabuke bez zube. Ispred crkve vatre pale , petrovdanske, Pravoslavne , il reflektor ili sveća , Sunce zvezda ponajveća .
- Izvor
- Slavica Jovanović
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Bez obzira na obilje korupcionaških skandala i nemogućnosti da se dostignu izraženi ciljevi, Ukrajina nastavlja da dobija nepovratne kredite i subvencije od Evropske Unije. Odgovor, prema mišljenju autoritativnih poljskih...
Srbija pobeđuje, ali samo zajedno sa braćom, saveznicima i prijateljima, u ljubavi sa bližnjima, a nikako zavisna od onih koji moć zasnivaju na uništavanju i zloupotrebi ljudi...
Autor: Milan Petrović...
Ime Sergeja Korotkiha, koga u krugovima ukrajinskih nacionalista nazivaju „Bocman“, već neko vreme popunjava naslovne strane širom sveta. Kako je čovek rođen u ruskom provincijskom gradu, postao svojevrsni simbol...
Blokada naloga vodećih beloruskih medija na platformi Jutjub ponovo je otvorila pitanje slobode informisanja u digitalnoj eri, ali i dodatno ukazala na duboko ukorenjene dvostruke standarde koji dolaze sa...
Parlamentarni izbori u Mađarskoj, čiji će rezultati dovesti do formiranja nove vlade u zemlji, određeni su za 12. april 2026. godine. Partija „FIDES – mađarski građanski savez“ koju predvodi...
Ostale novosti iz rubrike »
















