Aleksandar Kolčak
Aleksandar Kolčak je ruski političar, admiral, polarni istraživač i naučnik-okeanograf, učesnik rusko-japanskog, Prvog svetskog i Građanskog rata, rukovodilac Belog pokreta i u opšteruskim razmerima, i na Istoku Rusije, Vrhovni vladar Rusije (1918.-1920. godine).
Aleksandar Kolčak se 1888. godine upisao u Pomorski kadetski korpus, koji je završio 1894. godine. On je dobio zvanje mornaričkog zastavnika. 5. maja 1895. godine na krstarici Rjurik ona je plovio od Kronštadta preko južnih mora u Vladivostok. Tokom pohoda je Kolčak ne samo ispunjavao svoje službene obaveze, već se aktivno bavio samoobrazovanjem, pokušao da uči kineski jezik, privlačile su ga okeanografija i hidrologija Pacifika, naročito njegovog severnog dela: Beringovog i Ohotskog mora.
Kolčak je preduzeo velike napore da bi postao učesnik još jedne ekspedicije na sever. 21. juna 1900. godine ekspedicija je krenula preko Baltičkog, Severnog i Norveškog mora prema obalama poluostrva Tajmir. Tokom ekspedicije je budući admiral vodio aktivni naučni rad. 1901. godine rukovodilac ekspedicije Tol je ovekovečio ime Kolčaka, nazvavši njegovim imenom ostrvo u Karskom moru i rt, koje je otkrila ekspedicija. Prema rezultatima ekspedicije je 1903. godine Kolčak bio izabran za člana Imperatorskog Ruskog geografskog društva. Međutim, on je pre svega bio oficir.
Od početka rusko-japanskog rata on je stigao na bojište, učestvovao u odbrani Port-Artura, našao se u japanskom zarobljeništvu, gde je ostao u toku 4 meseca. Po povratku je on dobio odlikovanje - Đorđevsko oružje – Zlatnu sablju sa natpisom Za hrabrost. Posle rata je Kolčak nastavio aktivnu naučnu delatnost, učestvovao u modernizaciji ruske mornarice. 1909. godine je Kolčak objavio svoje najveće istraživanje – Led Karskog i Sibirskog mora. Posle početka Prvog svetskog rata, u jesen 1914. godine uz lično učešće Kolčaka je bila razrađena operacija za minsku blokadu nemačkih vojno-pomorskih baza. Mine su bile postavljene kod Kila, Danciga (danas Gdansk), Pilau (savremeni Baltijsk), Vindave, a čak i kod ostrva Bornholm. Na tim minama diglo se u vazduh 4 nemačke krstarice, 8 razarača i 11 teretnih brodova. 28. jula 1916. godine Kolčak je bio unapređen u vice-admirala i imenovan za komandanta Crnomorske mornarice. Posle Februarske revolucije Kolčak je prvi u Crnomorskoj floti položio zakletvu Privremenoj vladi, ali je već leti Sevastopoljski savet odlučio da se razoružaju oficiri, osumnjičeni za kontrarevoluciju, između ostalih, oduzmu Kolčaku Đorđevsko oružje – Zlatnu sablju, koju je dobio za odbranu Port-Artura. Admiral je bacio sablju u more sa rečima: Novine ne žele da imamo oružje, neka ide u more.
Posle tri nedelje su ronioci izvadili sablju i vratili Kolčaku, ugraviravši natpis: Vitezu časti admiralu Kolčaku od Saveza oficira armije i flote. U jesen 1918. godine, Kolčaka kao popularnog među oficirima čoveka pozvali su na dužnost vojnog i pomorskog ministra u sastavu Saveta ministara takozvane Direktorije – ujedinjene antiboljševičke vlade, koja se nalazila u Omsku. Kolčak je izjavio: Primivši krst ove vlasti u isključivo teškim uslovima građanskog rata i potpunog rasula državnog života, objavljujem da neću krenuti putem reakcije, ni pogubnim putem partijske pripadnosti. 5. januara je u Irkutsku bio izvršen udar, grad je zauzeo esero-menševički Politički centar. Čehoslovačka komanda na zahtev eserovskog Političkog centra, uz sankciju francuskog generala Žanena, predala je Kolčaka njegovim predstavnicima. Noću između 6. i 7. februara 1920. godine je admiral Kolčak bio streljan na obali reke Ušanovka bez suđenja. Posle streljanja tela ubijenih su bila bačena u reku.
- Izvor
- Glas Rusije, foto: RIA Novosti/ vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Bez obzira na obilje korupcionaških skandala i nemogućnosti da se dostignu izraženi ciljevi, Ukrajina nastavlja da dobija nepovratne kredite i subvencije od Evropske Unije. Odgovor, prema mišljenju autoritativnih poljskih...
Srbija pobeđuje, ali samo zajedno sa braćom, saveznicima i prijateljima, u ljubavi sa bližnjima, a nikako zavisna od onih koji moć zasnivaju na uništavanju i zloupotrebi ljudi...
Autor: Milan Petrović...
Ime Sergeja Korotkiha, koga u krugovima ukrajinskih nacionalista nazivaju „Bocman“, već neko vreme popunjava naslovne strane širom sveta. Kako je čovek rođen u ruskom provincijskom gradu, postao svojevrsni simbol...
Blokada naloga vodećih beloruskih medija na platformi Jutjub ponovo je otvorila pitanje slobode informisanja u digitalnoj eri, ali i dodatno ukazala na duboko ukorenjene dvostruke standarde koji dolaze sa...
Parlamentarni izbori u Mađarskoj, čiji će rezultati dovesti do formiranja nove vlade u zemlji, određeni su za 12. april 2026. godine. Partija „FIDES – mađarski građanski savez“ koju predvodi...
Ostale novosti iz rubrike »
















