Početna stranica > Novosti
Ukazujući na povoljan geografski položaj sela na svega 14 kilometara od Berana, sa prirodnim uslovima za stočarstvo i uzgoj kontinentalnog voća, žita i povrća, kao i asfaltiranim putevima do svakog zaseoka i strujom i vodom u svakoj kući, Čedo Šćekić napominje da je na velike mogućnosti Štitara pokazala i nedavna izložba poljoprivrednih proizvoda, rukotvorina i etno predmeta u Rujištima.
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Ostale novosti iz rubrike »
Štitari kod Berana: Najbolji zemljoradnici u dolini Lima
22.10.2013. god.
Sliku napuštenih domova i zapuštenih imanja u selima na sjevernom području Crne Gore prijatno remete Štitari, koji se na lijevoj obali Lima, 14 kilometara ispod Berana, uzdižu obroncima ka istočnom dijelu Bjelasice.
Ovdje nema, kao u ostalim selima, oronulih kuća. Većinom su izgrađene nove ili stare kamene modernizovane. Štitari su posebni i po tome što su obrađene gotovo sve njive, iako nijesu kvalitetne kao one u ravnici. Srazmjerno broju žitelja, ovo selo je, kako tvrde mještani, sa najviše proizvođača zdrave hrane ne samo u beranskoj opštini, nego cijeloj dolini Lima, što ga čini jednim od „najživljih“ u Crnoj Gori.
Ipak, oko 70 neženja
Predsjednik Mjesne zajednice Milovan Šćekić kaže da u Štitarima ima oko 80 domaćinstava sa prosječno tri-četiri člana. Prema popisu, 220 je punoljetnih, među kojima sedamdesetak neženja od 25 do 75 godina, dok Osnovnu školu „Vladislav Rajko Korać“ pohađaju 43 đaka (sa područnim odjeljenjima u Crvljevinama i Rujištima), a nekada je bilo oko 300. S obzirom na višedecenijsku migraciju selo – grad, dobro je što se škola i sa toliko učenika održala. Ohrabruje da je i iseljavanje znatno smanjeno. Trenutno u Štitarima živi 80 mladih, među kojima oko 30 povratnika, poput mog brata Dragana, koji se sa porodicom iz Podgorice vratio i posvetio poljoprivredi. Snaha Rajka je „na određeno“ učiteljica u Rujištima, sinovci Aleksa i Čedo su osnovci, a već dobri radnici u polju – priča Milovan Šćekić, koji se poodavno „upisao“ među rekordere u proizvodnji povrća.
On nabraja uzorne stočare i povrtlare: Pero, Baćo, Vučeta, Rajo, Dragan, Đole, Vujo, Ranko i Mujo Šćekić, Milovan, Mijan, Radonja, Slobo i Srećko Ćorović, pa Drobnjaci… Svako domaćinstvo, inače, drži po nekoliko krava, veli predsjednik MZ i tvrdi:
- Mi u Štitarima smo najpoznatiji po proizvodnji hrane od Bijelog Polja do Gusinja. Ovdje je više obrađenih imanja, nego u bilo kom selu“.
Među uglednijim proizvođačima, iako nijesu robni, u Štitarima smatraju i domaćinstvo Voja Drobnjaka, koji se, nakon što je 1987. ostao bez posla u beranskoj Celulozi, bavi poljoprivredom. Namjenskim kreditom kupio je motokultivator, renovirao štalu i formirao farmu četiri-pet krava, o kojoj je brigu preuzeo sin Milan, a nedavno se iz Podgorice vratio i mlađi Lazar, kome je, kako veli, dojadilo da ga kao ugostitelja „privatnici za mizernu platu izrabljuju“, a sada bi mu dobrodošla kreditna podrška za nabavku mehanizacije… A dok se oni ožene, majka Sena kuću drži i o bijelom mrsu brine. Po njen sir kupci kući dolaze. Dvije decenije ga, kako veli, nije iznijela na pijacu. Pomogne i kćerka Marina, koja radi u Beranama, dok je Mirna udata.
Sa njima živi i Vojov brat Vukašin, ugledni učitelj u penziji. Po završetku škole u Banjaluci, učiteljevao je u Livnu, Beogradu, Lubnicama, Petnjici i deceniju pred penzionisanje vratio se u zavičaj – prvo u Rujišta, pa u Štitare.
Ljetopis škole
Stari učitelj i sada rado navrati u školu, gdje sa sekretarom Radunom Šćekićem, koji je ovdje upravo uknjižio 40 godina staža, prebira po školskom ljetopisu.
- Pošto turske vlasti nijesu dozvoljavale rad škola, Štitarci su tajno opismenjavali djecu. Prema predanju, takva tajna škola otvorena je 1870. u kući Šćepana Bubanje, a prva državna u Štitarima osnovana je 25. oktobra 1918, u kući Milije Ćorovića. Učitelj je bio Vuksan Bogavac… Nakon decenije i po rada u privatnim kućama, 1933. je završena školska zgrada, od kamena i pokrivena šindrom – podsjeća Drobnjak.
A, Radun Šćekić ukazuje na opadanje broja đaka, posebno nakon izgradnje Fabrike celuloze, jer nije bilo puta, pa su radnici preselili u Berane.
- Ja sam, inače, iz prve generacije osmogodišnje škole. Dok se, nakon požara, obnavljala zgrada, tri godine smo išli u Loznu. Gazili Lim, a kad nadođe išli 16 do 20 kilometara okolo, preko Skakavca ili Brzave. U ovu školu preselili smo u proljeće 1962. Donijeli smo stolice od kuće – priča Šćekić.
Istočna Bjelasica
Na školstvo Štitara ponosan je i penzionisani nastavnik Čedo Šćekić, koji je posvetio razvoju poljoprivrede u ovom kraju i stim ciljem osnivao udruženje Ekološka kooperativa Štitara, Bubanja i Donjeg Zaostra.
- U sklopu programa Mednem, koji je finansirala vlada Luksemburga, naravili smo, zgradu, u kojoj je do 2007. bio otkup mlijeka za „Zoru“. Dnevno je otkupljivano tri tone, najviše od svih centara u šest opština. Za četiri godine Ministarstvo poljoprivrede je 17.000 eura dodijelilo udruženju, a CHF traktor sa kompletnom ratarskom opremom…
Priča se da nemamo žita, a stručnjaci kažu da bi se na 30.000 hektara u Limskoj dolini moglo proizvesti najmanje sto tona. Korišćenje zapuštenih njiva doprinijelo bi zadržavanju stanovništva. Prostornim planom Bjelasice Vlada nije obradila njene istočne obronke, a to je najbogatiji dio. Planere čekaju Šiška, Kojanovac, Strmenice, Jablanovo, Potrkovo, Plavac, Kofiljača, Alilača, Teferič, Čuka, Femićko-prijeloške rupe, Javorova štit… na kojima su izvanredni uslovi za razvoj planinske poljoprivrede i eko naselja. Ovaj dio Bjelasice je žila kucavica doline Lima – kaže Šćekić, napominjući planove da se do Rujišta proširi put i izgrade vodovod i etnološko-turističko naselje.
Izložba povrća i rukotvorina
Ukazujući na povoljan geografski položaj sela na svega 14 kilometara od Berana, sa prirodnim uslovima za stočarstvo i uzgoj kontinentalnog voća, žita i povrća, kao i asfaltiranim putevima do svakog zaseoka i strujom i vodom u svakoj kući, Čedo Šćekić napominje da je na velike mogućnosti Štitara pokazala i nedavna izložba poljoprivrednih proizvoda, rukotvorina i etno predmeta u Rujištima.
- Bila je to svojevrsna promocija autohtone proizvodnje. Izloženi su mliječni proizvodi, žitarice, povrće, ljekobilje, etno rukotvorine, kao i starine, koje već nekoliko godina prikupljamo i formirali smo etno-kutak Polimlja – objašnjava Šćekić.
Viseći most u obećanjima visi
Da bi skratili vezu do glavnog puta, sada magistrale kroz Loznu, Štitarci su 1969. izgradili prvi viseći most, ali ga je nakon pet godina srušila poplava. Drugi su podigli 1979. i kad je trebalo da ga popatose, Lim je srušio stope. Od tada nadležni stalno obećavaju da će most obnoviti, ali od toga još ništa. Jedno vrijeme smo Lim prelazili barkom, a evo dvije decenije ni nje nema, tako da idemo 15-20 kilometara okolo – priča Čedo Šćekić, najavljujući da su mještani prinuđeni da ponovo naprave barku, jer nemaju novca za most.
- Izvor
- Pobjeda
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Bez obzira na obilje korupcionaških skandala i nemogućnosti da se dostignu izraženi ciljevi, Ukrajina nastavlja da dobija nepovratne kredite i subvencije od Evropske Unije. Odgovor, prema mišljenju autoritativnih poljskih...
Srbija pobeđuje, ali samo zajedno sa braćom, saveznicima i prijateljima, u ljubavi sa bližnjima, a nikako zavisna od onih koji moć zasnivaju na uništavanju i zloupotrebi ljudi...
Autor: Milan Petrović...
Ime Sergeja Korotkiha, koga u krugovima ukrajinskih nacionalista nazivaju „Bocman“, već neko vreme popunjava naslovne strane širom sveta. Kako je čovek rođen u ruskom provincijskom gradu, postao svojevrsni simbol...
Blokada naloga vodećih beloruskih medija na platformi Jutjub ponovo je otvorila pitanje slobode informisanja u digitalnoj eri, ali i dodatno ukazala na duboko ukorenjene dvostruke standarde koji dolaze sa...
Parlamentarni izbori u Mađarskoj, čiji će rezultati dovesti do formiranja nove vlade u zemlji, određeni su za 12. april 2026. godine. Partija „FIDES – mađarski građanski savez“ koju predvodi...
Ostale novosti iz rubrike »
SLIKA SEDMICE
VIDEO
VIDEO
VIDEO
