U Beogradu izašao «pravoslavni bestseler» iz Rusije
Knjigu nastojatelja Sretenskog manastira u Moskvi oca Tihona «Nesveti, a sveti», posvećenu iskustvu pastirskog služenja nekih ruskih monaha u 20. veku, u Rusiji nazivaju bestselerom, što je jasno samo od sebe.
Ova je knjiga prevedena sada na srbski jezik. Njena promocija je održana u Ruskom Domu u Beogradu. Tu je akciju organizovao Dejan Pavlović, vlasnik izdavačke kuće «Čuvari», koja ju je izdala.
- Desilo se da sam u aprilu ove godine bio gost Sretenskog manastira i tamo sam upoznao jeromonaha Ignjatija Šestakova, prisustvovao službama i upoznao rad izdavaštva Sretenskog manastira. Ja sam tada pomislio i poželeo da objavim tu knjigu. Ali dok sam boravio tamo, nismo pričali na tu temu. Nego kasnije sa obzirom da sam ostao u svakodnevnoj prepisci sa ocem Ignjatijem, mi smo često razgovarali o načinu na koji radi moja izdavačka kuća, o promocijama koje organizuje. Tako da mislim da jeromonah Ignjatije osetio da bi to bilo dobro da se mi bavimo promocijom. I nakon nekoliko meseci meni je usledila ponuda da budem izdavač u Srbiji koji će objaviti knjigu „Nesveti a sveti“. To je za moju izdavačku kuću velika blagodat i milost Božja zato što je to roman koji menja ljudske živote. Mnogi ljudi koji su ga pročitali potpuno su promenili ugao razmišljanja i gledanja na život.
Koje su životne priče objavljene u toj knjizi? Dejan Pavlović je naveo primer jednog monaha, koji je služio u Pskovo-Pečerskom manastiru, na severo-zapadu Rusije.
- Meni lično se dopada priča o ocu Serafimu. Što se mene tiče, nekakav najveći utisak je ostavila. Za njega je bilo neobično za to što je on malo opštio sa ljudima i bio je nekako zatvoren i strog. Ali oni koji su ga bliže poznavali shvatili su da je on blag čovek pun ljubavi. Njega su u manastiru svi poštovali i voleli. Tako da nam je arhimandrit Tihon približio epizodu kada on ulazi u oltar i kako iguman samo kako otac Serafim uđe u oltar ustaje sa svog mesta, izlazi mu u susret i pozdravlja sa naročitim poštovanjem. To je ovako bilo zanimljivo. Sa drige strane, otac Serafim je veoma retko upućivao neke naročite pouke. On nije voleo da nikog podučava posebno. A sve to govori o njegovom smirenju. Otac Tihon je tu ispričao jednu epizodu kada je ipak smogao smelosti da mu priđe. On je imao jednu priliku kad je dobio na poklon od Divejevskih monahinja delić kamena na kome se molio prepodobni Serafim Sarovski. Onda je prosto poklonio ocu Serafimu. Otac Serafim je prvo čutao pa onda pitao: „Šta ja mogu za vas da uradim za ovo?“ Onda se otac Tihon, koji je tada bio iskušenik, zbunio, i onako nije znao šta da odgovori. Rekao je prvo "ništa". Posle se setio i rekao: „Pomolite se Bogu da postanem monah“. A otac Serafim ga je pažljivo pogledao i rekao: „zar to je najpotrebnija Vaša sopstvena želja“.
Prema rečima Dejana Pavlovića, prevodila je knjigu oca Tihona Božana Stojanović, koja ima veliko iskustvo prevoda pravoslavne literature, između ostalog, za potrebe manastira u Crnoj Gori.
- Već je knjigu bila pročitala pre nego što sam ju je pozvao i pitao da li ona želi da to prevede. Dakle ona je bila oduševljena zato što će imati priliku da prevede takvu jednu knjigu. A sa druge strane njoj je bilo zadovoljstvo i radila je danonoćno, bez pauze. U tom smislu njoj je bilo naporno. A sa druge strane je to predstavilo veliko zadovoljstvo. Imala je veliku blagodarnost da je baš ona izabrana da prevede ovu knjigu. Ne dešava se toliko često da čovek može da prevede tako duboku živopisnu knjigu sa jednom galerijom likova koji su svi posebni i njihovi životi nama daju pouke i smiruju nas u nekim našim nastojanjima da se bavimo svetskim stvarima.
Kakva je bila atmosfera u Ruskom Domu prilikom promocije ove knjige?
- Mogu da kažem da je atmosfera u Ruskom Domu bila kao na nekoj liturgiji. Za vreme trajanja same promocije bila je sveta tišina. A nakon završetka promocije jedan sveti žagor u smislu što su ljudi izašli ozarenih lica, zadržali su se još dugo u holu Ruskog Doma. Knjige su se veoma dobro prodavale, ljudi su želeli malo da popričamo još. Mislim da je ta živa reč i živi odnos sa ljudima mnogo važniji od onog marketinga koji mi zovemo virtuelnim.
Grigorij Sokolov,
- Izvor
- Glas Rusije, © Kollaž: «Golos Rossii»/ vostok.rs
- Povezane teme
- Rusija
- Srbija
- religija
- pravoslavlje
- književnost
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Bez obzira na obilje korupcionaških skandala i nemogućnosti da se dostignu izraženi ciljevi, Ukrajina nastavlja da dobija nepovratne kredite i subvencije od Evropske Unije. Odgovor, prema mišljenju autoritativnih poljskih...
Srbija pobeđuje, ali samo zajedno sa braćom, saveznicima i prijateljima, u ljubavi sa bližnjima, a nikako zavisna od onih koji moć zasnivaju na uništavanju i zloupotrebi ljudi...
Autor: Milan Petrović...
Ime Sergeja Korotkiha, koga u krugovima ukrajinskih nacionalista nazivaju „Bocman“, već neko vreme popunjava naslovne strane širom sveta. Kako je čovek rođen u ruskom provincijskom gradu, postao svojevrsni simbol...
Blokada naloga vodećih beloruskih medija na platformi Jutjub ponovo je otvorila pitanje slobode informisanja u digitalnoj eri, ali i dodatno ukazala na duboko ukorenjene dvostruke standarde koji dolaze sa...
Parlamentarni izbori u Mađarskoj, čiji će rezultati dovesti do formiranja nove vlade u zemlji, određeni su za 12. april 2026. godine. Partija „FIDES – mađarski građanski savez“ koju predvodi...
Ostale novosti iz rubrike »
















