Beograd – Datum (24. novembar 2013) koji je ishitreno određen kao početak izgradnje Južnog toka u Srbiji jeste neka vrsta „pranja“ srbskih vlasti zbog opstrukcije ruskog gasovoda i pravdanje krivice za narušavanje prethodnog dogovora. Njime nikako nisu otklonjeni faktori koji koče ovaj grandiozni posao, čiji početak znači i početak oslobađanja okupirane Srbije i okupirane Evrope.
Za razliku od metoda zapada, Rusija ovaj posao radi na principu dobrovoljnosti, ekonimske i trgovinske logike, a ne na principu otimanja i primoravanja. Zato svako u Srbiji ko i dalje bude gurao klipove u točkove Južnog toka, biće istorijska štetočina i srbskog državnopravnog prostora i srpske nacije, rekao je za «Pečat» na početku razgovora o Južnom toku advokat Goran Petronijević.
Svemu uprkos, u Srbiji započinje izgradnja Južnog toka. Šta ruski gasovod znači za Srbiju?
Južni tok je za Srbiju posao prošlog, sadašnjeg i budućeg veka. Izgradnja južnog toka i za Srbiju i za Evropu je značajna sa aspekta ekonomije, energetike i međunarodnih odnosa. Početak izgradnje Južnog toka pomeran je već nekoliko puta, a da je poštovan dogovor on bi već do pola bio izgrađem. Nažalost, ruska strana nije imala korektnog partnera u Srbiji, ne zato što saradnju sa Rusijom srpske vlasti ili jedan njiho deo neće, već zato što ne smeju. Kad kažem da ne smeju u to sam potpuno siguran, jer od 5. oktobra pa nadalje uvek je u srbskoj vlasti postojao jak lobi čiji su ljudi plaćani sa prvenstvenim zadatkom da ruše projekte ekonomske saradnje sa Rusijom.
Nas na Zapadu, ma šta mi radili, posmatraju isključivo kao male Ruse, i kako Rusija raste nas posmatraju kao sve veći male Ruse, a Srbiju kao sve jaču rusku provinciju. Tako je sadašnja okupacija Srbije za Zapad, zapravo okupacija ruske provincije, i stajati na srbskom tlu znači biti bliži ruskom grlu koje je njihov cilj. I tu je kraj! Sve priče i diplomatske zavrzlame, ogoljeno znače samo nastupanje prema Rusiji i ostvarivanje njihove poslednje, veoma morbidne ideje koja može izazvati svetski sukob, a to je ideja o neprikosnovenosti prirodnih bogatstava u odnosu na suverenitet države.
Smatrate, dakle, da je sa početkom izgradnje gasovoda ipak pobedila ideja o potrebi oslobađanja zarobljenih umova u Srbiji?
Početak izgradnje Južnog toka za Srbiju znači prevashodno početak oslobađanja Srbije od okupacije pod kojom nas Zapad drži već duže vreme, a to podrazumeva i oslobađanje zarobljenih srbskih umova koji toj okupaciji služe.
Smatram da postoje dva prstena, dva nivoa okupacije. Prvi je okupacija Evrope od anglosaksonskog faktora koja je nastala sa okončanjem Drugog svetskog rata, a drugi je okupacija trećih, tranzicionih zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije, posebno srbskog prostora od strane Evrope. Dakle, mi smo okupirani od okupiranog. Okupirani od Evropske unije koja je pod vlašću anglosaksonskog faktora, koji Evropu ubacuje kao jednu vrstu filtera, kao posrednika u okupaciji naših prostora. I kad ispod tog evropskog okupacionog prstena stavite domaće okupacione snage koje mu služe, vidite da smo mi, srbski narod, tek pod trećim prstenom okupacije, kojih moramo što pre da se jednog po jednog oslobodiimo.
Molim Vas, budite konkretni u definisanju svega što Južni tok donosi Srbiji, počev od izgradnje do puštanja u funkciju!
Na izgradnju Južnog toka pre svega gledam kao na jedan fantastičan međunarodni projekat koji može da zaustavi ekonomsko propadanje Srbije. Svesno izbegavam da kažem da može da joj donese blagostanje, da ne bismo bili suviše veliki optimisti.
U državnopravnom smislu Južni tok predstalja jednu vrstu armature za Srbiju, koja neće dozvoliti da se ona dalje teritirijalno i politički raspada. Izgradnja južnog toka na prvom mestu je početak oslobađanja od okupacije Srbije, zatim zaustavljanje ekonomskog zarušavanja i na kraju zaustavljanje raspada srbskog prostora.
Jer, ko god misli da je taj proces pri kraju, i da će prestati sa okončavanjem kosovskog problema, taj ili neće ili ne želi da prizna da su na mapi Srbije granice napravljene sa performacijama po kojima se posle lako cepaju i da je Srbiji predodređeno da u okviru okupacije, isto kao za vreme Drugog svetskog rata kada je bila podeljena Kraljevina Jugoslavija, bude rasparčana ukoliko se ne armira jednim ozbiljnim ulaskom ruskog ekonomskog faktora na ovaj prostor.