Ararat i Vezuv: zloslutni i veličanstveni
Ararat i Vezuv... Najpoznatiji vulkanski masivi na zemlji. Svaki ima svoju slavu, svoje legende, i nažalost, svoje žrtve. Ali ako se Ararat smatra ugašenim, Vezuv je i danas čuven kao jedan od najopasnijih vulkana sveta.
Smatra se da je naziv Ararat bio dat planini na osnovu biblijskog predanja o Nojevom kovčegu. Prema mišljenju evropljana, kovčeg je trebalo da pristane upravo na planini Ararat, pošto je to najviši vrh regiona. U bibliji Ararat je naziv lokaliteta i carstva na severu Asirije. Prema savremenim predstavama, reč je o Urartu – drevnoj državi u jugozapadnoj Aziji. Poslednja erupcija Ararata desila se 2. jula 1840. godine. Od zemljotresa i spuštanja lavine, od vode i blata koji su jurnuli sa vrha, poginulo je nekoliko hiljada ljudi. Od tada ni na samom Araratu, ni u blizini njega, nije ostalo stalnih naselja.
Podataka o razornoj sili Vezuva u blizini italijanskog Napulja, mnogo je više. Zna se u krajnjoj liniji za preko 80 značajnih erupcija. Najstrašnija se desila 24. avgusta 79. godine, kada su bili uništeni starorimski gradovi Pompeja, Herkulanum, Oplontis i Stabijum, podseća istoričar antike, saradnik Istorijskog muzeja Moskve Denis Žuravljov.
- Iskopavanja ovih spomenika su počela još u 18. veku. Do dnas oni su prilično ozbiljno proučeni, što je jedan od najzanimljivijih izvora u drevnoj rimskoj istoriji. U prvom redu, zahvaljujući očuvanosti ovih spomenika koji su bili otkriveni. Erupcija 79. godine je odražena i u književnosti, i u slikarstvu. Najpoznatija slika je na primer Poslednji dan Pompeje Karla Brilova. A najpoznatiji opis je zapis Plinija mlađeg. U vreme erpucije poginuo je njegov stric Plinije stariji koji je svojim brodom pokušao da pruži pomoć stanovnicima Pompeje.
Ogromni crni oblak brzo se nadvijao... iz njega su izbijali dugi, fantastični plameni jezici, koji posećaju na blesak munje, samo mnogo veći... Evo kako je Plinije mlađi opisivao prirodnu katastrofu. Njegov stric, kako su utvrdili istraživači mnogo vekova kasnije, otrovao se isparenjima sumpora. Oni su odredili da je Vezuv tada, 79. godine, stvorio gigantski usijani oblak od kamenja, pepela i dima visine do 33 kilometara, a toplotna energija koja je pri tome oslobođena više puta je prevazilazila energiju atomske bombe prilikom eksplozije iznad Hirošime. Takozvani piroklastički tok je bio toliko prezasićen gasovima da su oni zapečatili zgrade gradova, ostavivši ih bez kiseonika. Upravo zato zgrade nisu razorene, već su se okamenile u vulkanskom pepelu. Prilikom iskopavanja Pompeje 1860. godine bilo je nađeno takođe 40 pogrebenih pod pepelom tela. Počev od 17. veka, jake erupcije Vezuva su beležene prilično redovno – grubo govreći, jednom u sto godina. I svaki put su se nalazili letopisci njegovih strašnih buđenja. U 20. veku vulkan se tri puta budio... Kao i drugi njegovi vatreni rođaci, on je ušao u mitologiju i istoriju svetske kulture.
- U principu svi vulkani su imali veliki značaj za mitologiju i kulturni život ljudi koji žive u blizini – to se odnosi ne samo na Vezuv. Oko vulkana često su pravljena svetilišta, pošto je to bio neki kontakt sa podzemnim svetom: stubovi dima, lava... U ždrela vulkana su spuštali razne žrtve, koje su bile upućene u prvom redu bogovima podzemnog sveta. I sama erpucija se smatrala božjom kaznom.
Vratimo se planini Ararat i setimo se da je u sva vremena po verovanjima lokalnog stanovništva – Kurda, Azarbejdžanaca, Persijanaca, Jermena i Turaka, čak pokušaj da se čovek popne na Ararat smatran drskim i nebogougodnim činom. Ali od sredine 19. veka počinju usponi na legendarnu planinu. Danas to može da učini svako ko dobije specijalnu vizu od turskih vlasti ili kupi turu. A Vezuv, bez obzira na opasnosti koje krije, jedan je od najzanimljivijih turističkih objekata Italije, podvlači istoričar Denis Žuravljov.
U vreme prvih iskopavanja u podnožju Vezuva ruski slikar Karl Brilov je bio tako oduševljen istorijom pogibije Pompeje da je posle posete tih mesta 1828. napravio desetine skica za svoju buduću sliku Poslednji dan Pompeje. Ona mu je kasnije donela ogromnu slavu u inostranstvu. Poznati marinista Ivan Ajvazovski je mnogo puta slikao planinu Ararat, ostavljajući svoju glavnu morsku temu. Ova veličanstvena, mada s vremena na vreme i zloslutna dela prirode i danas privlače kao legendarne tačke, vrhovi koje želimo da pokorimo.
Karina Ivaško,
- Izvor
- Glas Rusije, foto: en.wikipedia.org/ Andrew Behesnilian/cc-by-sa 3.0/ vostok.rs
- Povezane teme
- vulkan
- istraživanje
- zanimljivosti
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Bez obzira na obilje korupcionaških skandala i nemogućnosti da se dostignu izraženi ciljevi, Ukrajina nastavlja da dobija nepovratne kredite i subvencije od Evropske Unije. Odgovor, prema mišljenju autoritativnih poljskih...
Srbija pobeđuje, ali samo zajedno sa braćom, saveznicima i prijateljima, u ljubavi sa bližnjima, a nikako zavisna od onih koji moć zasnivaju na uništavanju i zloupotrebi ljudi...
Autor: Milan Petrović...
Ime Sergeja Korotkiha, koga u krugovima ukrajinskih nacionalista nazivaju „Bocman“, već neko vreme popunjava naslovne strane širom sveta. Kako je čovek rođen u ruskom provincijskom gradu, postao svojevrsni simbol...
Blokada naloga vodećih beloruskih medija na platformi Jutjub ponovo je otvorila pitanje slobode informisanja u digitalnoj eri, ali i dodatno ukazala na duboko ukorenjene dvostruke standarde koji dolaze sa...
Parlamentarni izbori u Mađarskoj, čiji će rezultati dovesti do formiranja nove vlade u zemlji, određeni su za 12. april 2026. godine. Partija „FIDES – mađarski građanski savez“ koju predvodi...
Ostale novosti iz rubrike »
















