Marković: Rasmusen – danski jastreb u službi američke imperije

Autor knjige „Manifest protiv imperije“ Saša Marković smatra da posjeta genetalnog sekretara NATO Andreasa Fog Rasmusena u ovom trenutku nikako nije slučajna.

Neoliberalani jastreb Andreas Fog Rasmusen slijeće u Podgoricu u predvečerje lokalnih izbora. Uz to, taj danski jastreb u službi američke imperije zauzima jedno od najvažnijih mjesta u institucionalnoj hijerarhiji, obavlja funkciju generalnog sekretara NATO saveza od 2009 godine.

Veliki protivnik države “ socijalne pravde“ Rasmusen je od 2001.-2008. kao premijer Danske, služio američkoj imperiji, koja je faktički okupator  EU, u svom punom kapacitetu.

Reforme koje je sproveo u Danskoj, što je samo pleonazam za nametanje novih neoliberalnih finansijskih okova svojim građanima, dovele su Dansku do velike socijalne raslojenosti, što nije nikako bila karakteristika „skandinavskog ekonomskog modela“.

Bespogovorna podrška Bušu u invaziji na Irak 2003., montiranje lažnih obavještajnih podataka danskih bezbjedonosnih službi o oružju za masovno uništenje koje je navodno imao Sadam Husein, ovog skandinavskog političara su stavile ruku pod ruku sa još jednim američkim „specijalcem“ sa tih geografskih prostora Karlom Biltom.

Specijalac za prljave poslove

Rasmunsen je obavljao  sve prljave poslove koji su bili potrebni  imperiji, kao između ostalog i posao  provociranja  muslimana poslije niza pogrdnih karikarura o Muhamedu u Jiland- Postenu, vodećem dnevnom listu u Danskoj, sve sa ciljem dizanja tenzija i širenja straha i panike u Evropi od terorizma.  Dakle, radio je po diktatu Vašingtona.

Takav posao ga je kandidovao za generalnog sekretara NATO saveza, gdje u samom vrhu do najvažnijih dokumenta, po riječima švajcarskog prof dr istorijskih nauka Danijela Gansera, imaju pristup samo Amerikanci.

O kakvom se političaru i čovjeku radi, ilustruje i nedavno svjedočenje predsjednika Ruske federacije Vladiira Putina. Naime, na permanentne prozivke ruskog državnog vrha od strane Rasmunsena povodom pripajanja Krima Rusiji, Putin je naglasio da ne želi polemisati sa čovjekom koji ga je tajno snimao diktafonom, na jednom od sastanaka koji su imali na zahtjev Rasmunsena.

O kakvom se profilu političara radi, najbolje potvrđuje činjenica da Rasmunsen i nije neko ko predstavlja dansku elitu. Danski režiser  Lars von Trir, jedan od najvažnijih autora na svijetu,  u svom posljednjem filmu, Nimfomanka, u jednom segmentu daje posebn osvrt na Rusiju i pravoslavlje, govoreći kroz riječi glavnog glumca, da „svjetlost zrači“ ako se okrenemo prema istoku.

Istoku, preciznije Rusiji koja se vraće vrijednostima vremena posljednjeg cara Nikolaja  i koja je boljševizam prepoznala kao okove u kojima je bio zarobljen ruski narod. Careva majka je bila Dankinja, Carica Marija Fjodorovna (princeza Dagmar od Danske). Ta veza je duboko usađena u prijateljstvo i simpatije Danaca i Rusa.

Zaklinjanje u poslušnost

Naravno, Rasmunsen ne predstavlja niti dansku elitu, niti danski narod. On je jedan od niza političara „kanavaca“ proizvedenih u epruvetama obavještajnih agencija imperije.

Nije ih malo, sjetimo se samo pomenutog  Karla Bilta, ili  Nikolasa Sarkozija, zbog čije se politike De Gol sigurno prevrće u grobu, pa Martija Ahtisarija, Havijera Solane… ima ih čitava knjiga za nabrajanje.

Dakle, taj gospodin dolazi u Podgoricu, kako je naglašeno na nekoliko dana pred lokalne izbore. Njegova posjeta jasno je i laicima, je ili podrška, ili posljednja opomena režimu. Nijesam siguran čemu bih prevagnuo. Imperija je i te kako osokolila svoje pomoćne igrače da udare po glavnom igraču i imperije.

Miško Perović taj posao odrađuje već neko vrijeme, a Ranko Krivokapić je u to sedlo uskočio nedavno. Oni su džokeri imperije preko kojih se Đukanović pokušava modelirati i upravljati  njegovim budućim koracima.

Kako sam u više svojih tekstova i izlaganja naglašavao, budućnost ulaska u NATO neće se riješavati na relaciji Brisel-Podgorica, već u trouglu Vašington-Berlin-Moskva.

Zaklinjanje crnogorskog državnog vrha u opredijeljenost ka NATO integracijama, je zapravo zaklinjanje na poslušnost američkoj imperiji. O ulasku u NATO odlučuju drugi.

Zato je i indikativan dolazak Rasmunsena u Crnu Goru u ovom trenutku. Da li je tu da da podršku nekom drugom. Nekome ko će imperiju regenerisati i vratiti povjerenje građanima u „sistem“, nekome ko mora da završi kozmetičke promjene slične onima u Hrvatskoj.