Dane Čanković: U iščekivanju referenduma u Škotskoj

U prošlim vremenima, a pogotovo ovom našem, pitanje razbijanja država, promjena njihovih granica, nasilnim ili mirnim putem, ne tiče se samo one države koja je krenula putem raspada i njenih građana, već i centara svjetske moći koji upravljaju važnim događajima, finansijskim tokovima, vojnom silom, medijima.

Vladanje i moć tih centara je prenosiva kroz vrijeme i na različite ličnosti. Ona se izgrađuje, mijenja svoj način i metode djelovanja, a jezgro, u suštini kao klica koja je davno zasijana, jača uz neke nepromjenljive principe .

Nisam političar, ni politički analitičar koji o važnim događajima, odnosno njihovim ishodima iznosi odgovore u kojima su sve realne mogućnosti sadržane i koji na taj način uvijek moraju biti u pravu. Nisam ni Baba Vanga, niti gledam u čarobnu kuglu ili grah, ali ću dopustiti sebi luksuz pa reći: Uspjeće referendum u Škotskoj u vezi njenog izlaska iz Ujedinjenog Kraljevstva u kojom se nalazi već više od 300 godina. I neće uspjeti samo zbog želje građana Škotske za tim i pristajanjem Engleske na to (mada je i to u vezi sa sljedećim), već zbog velikog svjetskog procesa, koji su spomenuti centri moći već pokrenuli.

Dosadašnjem sistemu vladanja tih centara moći istekao je „rok upotrebe“. On se ruši ne samo zbog toga što se vremenom pokažu slabosti i počne sam urušavati, već što se želi napraviti kvalitativan iskorak u gospodarenju svijeta za duži period. Moguće je, da je upravo referendum u Škotskoj u toj početnoj fazi procesa rušenja međunarodnog poretka i uspostavljanja novog svjetskog.

Sam početak tog procesa mogao bi se vezati za raspad SSSR-a. Neke snage željele su preuređenje SSSR-a tako da Rusija još više bude eksploatisana, a njena politička i vojna moć kao i identitet ruskog naroda slabiji. Činjenica da su ruski rodoljubi su u poslednjoj deceniji ušli u taj proces i preuzeli „kormilo“ države, kao i da je došlo do izvijesnog oporavka Rusije i ruskog naroda govori o mogućnosti opstanka naroda u okviru globalističkog procesa.

Ne treba da nas iznenađuje što centri moći koji upravljaju Ujedinjenim Kraljevstvo, SAD-om, NATO-om, Vatikanom...(podrazumijeva se da upravljanje nije u potpunostu, pogotovo kada je u pitanju Vatikan) ruše svoju, da tako kažem, kuću. Čak možemo reći da se oni ponašaju i kao pravi domaćini. Kada vide da im je kuća vremenom trošna, a okolnosti takve da imanje mogu popraviti i proširiti, oni ruše kuću i grade veću, kvalitetniju i bolju unoseći i drugačiji namještaj.

To je vrlo složen i sveobuhvatan proces, koji je otpočeo poodavno. Države se ruše, ali i one koje ostaju gube svoje atribute, razbijaju se narodi, stvaraju se vještački kolektiviteti, sistem vrijednosti se mijenja. Neće referendum u Škotskoj uspjeti zbog toga što Škoti misle da će im u ekonomskom smislu biti bolje i da će kao samostalni moći jače da iskažu svoj identitet, već zbog toga što je referendum u Škotskoj „nukleotid“, „karika“ u DNK lancu novog svjetskog poretka.

Zašto pišem o ovako velikim temama sa mogućnošću da sam apsolutno u krivu? Zato što se i mali narodi poput srbskog trebaju organizovati, naći svoje mjesto i svoj interes utisnuti u globalistički proces o kojem sam tek ovlaš govorio, ili pak u isto tako drugi globalistički proces koji je odgovor na spomenuti i predstavlja borbu za jeidinstvo naroda i mijenjanje nacionalnih pozicija u okviru često nametnutih pravila. Razlika će biti u sistemu vrijednosti zasnovanom na pojedincu odnosno kolektivitetu. Ako sam u pravu mogu dati bar mali podsticaj u dobrom pravcu, a ako nisam nema štete i praštajte.