Lovac na „žive jezike”
Slobodan Ćirić,
Politika
Mačvanski front, maj 1915. godine. Borbena gotovost na najvišem nivou, mrtve straže s obe strane Save. Na zahtev saveznika, srbska vojska bi trebalo da pređe reku, napadne austrijske jedinice u Sremu i olakša pritisak neprijatelja na francuske i ruske jedinice.
Pošto nije imala dovoljno podataka o snazi, rasporedu i namerama protivnika, srbska Vrhovna komanda izdaje naređenje svojim četama da prate zbivanja na suprotnoj obali i podnose izveštaje...
Ali, pred položajima Petog pešadijskog puka kralja Milana je gusta šuma od koje se ništa nije moglo videti, pa je jedino rešenje, opasno i teško, da se neopaženo pređe reka, obavi izviđanje i izvesti o neprijatelju.
Za zadatak se dobrovoljno prijavio mladi pešadijski potporučnik Mihailo Mika Madžarević, rodom iz Murgaša kod Uba, koji je odrastao i školovao se u Valjevu.
On je osmislio da se iznenadnim prepadima na drugoj strani reke zarobljavaju pripadnici neprijateljskih stražarskih odeljenja, vojnici, naročito oficiri, da se kidnapuju i potom saslušavaju – da se love „živi jezici”.
U tekstu „Mihailo Madžarević – najhrabriji učesnik u Velikom ratu iz Kolubarskog okruga”, valjevski publicista Milorad Radojčić, piše da je u noći između 8. i 9. maja 1915. mladi oficir sa 16 vojnika u tri čamca prešao Savu nedaleko od Vladimiraca, da su na suprotnoj strani zarobili odeljenje izviđača sa starešinom, i ukupno 20 vojnika prebacili na srpsku stranu.
Istragom su dobijeni važni podaci o protivničkim snagama. Madžarević je za taj podvig odlikovan Ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima 4. reda, a njegovi vojnici Obilićevom medaljom za hrabrost.
Slična akcija ponovljena je 22. maja u rejonu Novog Sela. Izbio je kraći vatreni okršaj u kom su srbski vojnici zarobili jednog podnarednika, kaplara i sedam redova.
U noći između 26. i 27. maja potporučnik Madžarević sa grupom od tridesetak dobrovoljaca neopaženo prelazi Savu kod sela Provo nadomak Vladimiraca.
Zarobljavaju jednog neprijateljskog vojnika koji ih obaveštava o snazi i rasporedu svoje jedinice. Napadači opkoljavaju njihovu zemunicu u koju su se smestili po povlačenju iz rovova i zarobljavaju osmoricu.
Čamcima su prebacili zarobljenike na srpsku obalu, a Madžarević i deo dobrovoljaca se vraćaju i hvataju još jedno austrougarsko odeljenje na lokaciji naspram Beljina. U toj akciji srbska strana je imala jednog, neprijateljska pet mrtvih, piše Radojčić.
Taman što se posle ove teške i opasne akcije hrabri potporučnik Mihailo Madžarević vratio u posavotamnavsko selo Zvezd i legao da se odmori, u prostoriju je uleteo uzbuđeni ordonans komandanta bataljona i drhtavom rukom mu predao telefonsku slušalicu rekavši da ima vezu...
Prema knjizi „Kroz sjaj i senke rata” (Beograd 1933) u kojoj je Madžarević opisao svoje doživljaje iz ratnog vihora, razgovor je tekao ovako:
– Alo.
– Ovde Petar.
– Koji Petar, prezime?
– Kralj Petar. (Tu je Madžarević skočio kao oparen)
– Izvolite, Vaše veličanstvo.
– Za pokazanu i osvedočenu hrabrost prilikom prvog i drugog prelaska preko Save i zarobljavanje neprijateljskih vojnika, ja vas, Madžareviću, pod današnjim danom unapređujem u čin poručnika.
– Hvala, Vaše veličanstvo!
– Tićili mi se takvi junaci u mojoj vojsci.
– Čuo nas Bog, Vaše veličanstvo!”
Među oficirima Petog pešadijskog puka kralja Milana počelo je slavlje, njihov Mika Madžarević vanredno je unapređen. „Nagradio” ga je i neprijatelj. Austrougarska vrhovna komanda ucenila je njegovu glavu na 50.000 kruna i obećala unapređenje u viši čin onome ko ga zarobi ili ubije.
Niko nije uspeo, Mihailo Madžarević, jedan od najhrabrijih i najodlikovanijih srbskih ratnika Velikog rata, nosilac tri Karađorđeve zvezde, Srebrne i Zlatne medalje za hrabrost, Ordena belog orla sa mačevima, Albanske spomenice, francuske Legije časti, engleskog Ratnog krsta, oficir koji je sa 27 leta postao major, umro je u Libertvilu u SAD 1965. godine.
Slobodan Ćirić,
Politika
- Izvor
- / vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Međunarodni olimpijski komitet saopštio je da je odluka „zasnovana na dokazima i stručnim procenama“...
Neverovatno finale u skoku uvis obeležilo je Svetsko prvenstvo u Tokiju, a srpska atletičarka Angelina Topić osvojila je bronzanu medalju. Finale je dva puta prekidano zbog jake kiše, ali je...
„Kada smo dobili poziv iz Brazila da učestvujemo na Svetskom prvenstvu, jedino smo selektor i ja verovali da je to ostvarivo. Govorili su da smo ludi, da nećemo uspeti...
"Kada smo dobili poziv iz Brazila da učestvujemo na Svetskom prvenstvu, jedino smo selektor i ja verovali da je to ostvarivo. Govorili su da smo ludi, da nećemo uspeti...
"Kada smo dobili poziv iz Brazila da učestvujemo na Svetskom prvenstvu, jedino smo selektor i ja verovali da je to ostvarivo. Govorili su da smo ludi, da nećemo uspeti...
Na Atletskom stadionu u Kraljevu danas je održan prvi dan Prvenstva Srbije za seniore, uz učešće čak 260 takmičara iz cele zemlje. Publika je uživala u vrhu...
Ostale novosti iz rubrike »
















