Na strani Hrista i slobode

Problem socijalizma je uvijek bio u centru pažnje čuvenog ruskog pisca, i kako je smatrao Berđajev, Dostojevski je napisao "najdublje misli o socijalizmu koje su ikad izrečene".
- Dostojevski je umjetnik i mislilac epohe podzemne revolucije koja je započinjala, revolucije u duhu ljudskom, u duhu naroda. On je sa genijalnom pronicljivošću naslutio idejne osnove i karakter buduće ruske revolucije, pa može biti i svjetske. On je prorok revolucije u najneposrednijem smislu riječi. Dostojevski je otkrio njene idejne osnove, njenu unutrašnju dijalektiku i dao nam njen lik. Nazreo je karakter ruske revolucije u dubinama duha, u dubinama tog procesa, ne obazirući se na spoljašnje događaje empirijske stvarnosti koja ga je okruživala - zapisao je Nikolaj Berđajev.
On je smatrao da je Dostojevski bio revolucionar duha u dubokom smislu riječi. Ruskog pisca je branio od napada da je reakcionaran, jer kako je navodio Dostojevski nije bio protiv napretka, već protiv "antičovjekovog i antihristovog duha revolucionarnih pokreta i ideja".
- Neprijateljstvo Dostojevskog prema revoluciji nije bilo neprijateljstvo običnog čovjeka koji brani nekakav stari način života. To je bilo apokaliptično neprijateljstvo čovjeka koji je stao na stranu Hrista u njegovoj posljednjoj borbi sa antihristom. Onaj ko je okrenut Hristu Budućnosti i posljednjoj borbi na svršetku vremena. U revoluciji se vodi uobičajena borba. Sukob interesa, koji se vodi na površini. Ali, Dostojevski ostaje po strani te borbe - pisao je Berđajev.
Poznati mislilac i teoretičar ruske književnosti je isticao da je Dostojevski jasno pokazao "kako put slobode koji je prešao u samovolju obavezno dovodi do pobune i revolucije. Za pisca najvećih romana ruske književnosti, smatrao je Berđajev, "revolicija je kobni udes čovjeka koji je otpao od božanskih praosnova i koji je shvatio svoju slobodu kao praznu i pobunjeničku samovolju". Revolucija označava katastrofalnu promjenu u prvobitnom odnosu čovjeka prema Bogu, svijetu i ljudima, navodio je filozof. To što je Dostojevski otkrivao o čovjeku kao individui, navodi Berđajev, važilo je u etici slavnog ruskog pisca, i za narod i društvo.
Antirevolucioni stav Dostojevskog temeljio se na shvatanju da pitanje: "Da li je sve dozvoljeno?" stoji jednako i pred indidviduom i pred čitavim društvom. Oni isti putevi koji ljudsku indidviuu vode u zločin, vode čitavo društvo u revoluciju. Kao što čovjek u svojoj samovolji prestupa granice dozvoljenog i gubi slobodu, tako i narod može da prekorači granice i izgubi svoju slobodu. Sloboda se tada, objašnjavao je Berđajev, po Dostojevskom pretvara u ropstvo i nasilje. Taj proces gubitka slobode u revoluciji i njenog pretvaranja u nečuveno ropstvo Dostojevski je proročki predskazao i genijalno naslutio u svojim djelima.
- On nije volio revoluciju zato što ona vodi porobljavanju čovjeka i odricanju slobode duha. To je njegov osnovni motiv. Iz ljubavi prema slobodi Dostojevski je u idejnom smislu ustao protiv revolucije razobličujući njene praosnove koje obavezno vode u ropstvo. Po Dostojevskom revolucionarni procesu su poricali bratstvo i jednakost među ljudima i vodili u nečuvenu nejednakost. On nikad ne postiže ono čime opsjenjuje i privlači - objasnio je Berđajev suštinu antirevolucionarnost Dostojevskog, te ujedno braneći čuvenog pisca od stava Zapada da su njegovo djelo i misao reakcionarne.

"Nečiste sile" ispred vremena

Ovaj ruski mislilac je dokaze za ovakav svoj stav pronašao u djelu "Nečiste sile", za koji je napisao da je "roman ne o sadašnjosti, nego o budućnosti."
- U ruskoj stvarnosti `60-ih i `70-ih još uvijek nije bilo ni Stavrogina ni Kirilova, ni Šatova, ni P. Verhovenskog, ni Šigaljova. Ti su se ljudi pojavili u Rusiji kasnije, kada je tlo postalo pogodno i kada su započela religiozna kretanja.
U "Nečistim silama" Dostojevski razotrkriva dubine, pokazuje posljednja načela, njega ne zanima spoljašnji izgled stvari. Ta najdublja načela moraju se manifestovati u budućnosti. I čitav Dostojevski je okrenut budućnosti koja će se roditi iz onog burnog unutrašnjeg kretanja koje je on naslutio - tumačio je Berđajev odnos revolucije i budućnosti kod čuvenog književnika koji je otkrio u "Nečistim silama".