Preduzeća pred izdisajem

Piše: Stefan Dragičević

Dometi mladih ekonomista nisu trivijalne stvari jer upravo oni danas kreiraju preduzetnički marketing, logo i uopšteno većinske složene poslove preduzeća. Ne zaboravimo sve ove silne reklame na bilbordima, TV-u i na nekim većim sportskim manifestacijama. Sve je to izrada i želja mladih da se u svojim preduzećima dokažu i da uvjere svoje poslodavce u kvalitet svojih usluga.

Međutim većinski ili ako hoćete hronični problem naših privrednih subjekata mikroekonomske sfere jeste novac i nedovoljna otvorenost domaćeg tržišta prema njima. Kada znate koliko tajkuna želi da se profiliše onda ste vi pored njih sitne ribe u kome nema zdrave konkurencije. Zato nam i jesu ova domaća preduzeća ili pred likvidacijom ili pred utapanje u neki veći trgovinski lanac u kome bitnu ulogu ima i sama lokacija prostora.

Sve ovo elogično zvuči kada znate da u svim granama privrede imate nekog jačeg sa tihom podrškom države čiji kapital vas može progutati za manje od sedmicu dana. Misli se upravo na privatna preduzeća gdje partijska knjižica određuje trku za neki posao. Svaki tender u bilo kojoj opštini da se raspisuje nailazi na udar politike, a upravo politička stvarnost objašnjava koliko je taj proces ukorjenjen u nezdravi ekonomski sistem.

Nažalost, mi smo svjedoci sve češćih dodjeljivanja koncesija, a predhodno ne raspisanog tendera. To je bio slučaj sa slovenačkim CPM-om kome je Vlada RS neobjašnjivo vjerovala za izgradnju autoputa Banja Luka-Doboj pa je poslije izvjesnog vremena ugovor raskinut jer je preduzeće nelikvidno i nesolventno, odnosno da su umjesto garancije od 300 miliona evra poslali hrpu papira u kome ne piše ništa konkretno.

Zašto se ne raspisuje javni tender pa da se od prijavljenih izabere najbolji izvođač sa najboljom ponudom?

Problem je u politici koja suludo igra na kartu dogovora sa nekim ortacima iz inostranstva, a predhodno ne shvatajući u kakav rizik poslovanja se može ući.

Neka preduzeća idu svjesno na rizik pa ulože mnogo veća sredstva za nabavku ili prodaju nekih artikala da bi im se povećao kvalitet pa po mogućnosti smanjile cijene kako bi bile dostupnije što većem broju kupaca, ali Vlada tako olako da ulazi u rizične procese je opasna igra, posebno oko krupnih kapitalnih projekata.

Lijepo je obećavati autoputeve, aerodrome, hidroelektrane, fiskalnu i socijalnu stabilnost... to je savršena stvar pred izbore, ali je žalosno da se većina tih projekata nikako ne realizuje ili se realizuje neželjnim tempom koji ruši svi normalne i razumne rokove.

Država ako želi kvalitetno domaće tržište sa jakim privrednim subjektima ona ih mora podsticati u vidu određenih zakonskih subvencija. Nevjerovatno izgleda da preduzeća iz Srpske još uvijek nisu započele procese iskorištavanja prirodnih bogatstava u punom kapacitetu. Vode, šume... toga je Srbska prepuna samo je pitanje „zašto ostaje neiskorištena“ i „koliko vremena je potrebno da bi svi sagledali značaj našeg prirodnog blaga“.

U februaru smo uvezli vode za 120 miliona, a izvezli samo za tričavih 17,6. Zašto je slovenska flaširana voda bolja od naše? Jel` se to pojavio trend razlike između mineralnih voda bez boje mirisa i ukusa?

Takođe, uvezli smo energije za prvih pet mjeseci ove godine za 48.644.000, a izvezli 220.345.222 KM. To je sjajan trend na polju energetike, ali opet izlišan jer odkud se sad pojavi tih 49 miliona uvoza energenata? Ako smo proizveli dovoljno za sebe imaćemo vjerovatno i za inostranstvo tj. strana tržišta, logično.

Ovih dana se u javnosti mnogo spominjao i princip povećanja akciza na lukzuznu robu, međutim kome će to doprinijeti i čemu će to služiti ako znamo da je naše društvo siromašno i da većina kupuje samo ono što im je osnovno za život? Akcize se u normalnim društvima sa visokim stanadardom građana povećavaju, konkretno u Francuskoj, ali mi nismo taj stepen ekonomije. Naš socijalni sistem ne može da podnese dalja opterećenja.

S druge strane, ono što bi bilo dobro rješenje jeste provođenje ispitivanja tržišta tj. ponašanje tzv. srednje klase. Ta srednja klasa u vidu kupaca je zapravo osnov kako bi se odredila potražnja za nekom robom gdje bi i preduzeća i država profitirali po mogućnosti da su strateški uskladili poresku politiku. Preduzeća moraju smišljenom strategijom da na tržište plasiraju svoje proizvode čiji je kvalitet i cijena usklađena sa mogućnošću prosječnog bh građanina.

Zašto govorim o usklađenosti kvaliteta i cijena na tržištu?

Iz razloga što je naše građanstvo razočarano načinom upravljanja ekonomskom politikom gdje osnovne životne namirnice skaču k`o oparene, a njima standard isti. Čak 2/3 građana BiH je nezadovoljno svojim standardom, istraživanje je vršila Evropska banka za obnovu i razvoj. To znači, ili će država pokrenuti privrednike sa mrtvih tačaka jer očigledno nisu sposobni da sami pokrenu posao ili će svi tapkati u mjestu dok ne odemo u kolektivnu samoizolaciju.

Ne znam koliko su građani Republike Srpske upoznati sa činjenicom da je bijeljinska Šećerana dvije decenije bila „fabrika bez ičega“ i da je tek prošle godine počela sa radom, a samo poslije 7 mjeseci u aprilu ove godine „u njenom radu“ je omela policijska akcija „Mašina“ (Pranje novca) koja je bukvalno zaustavila njen rad. Dakle, zna se šta je posredi i da su mnogi „tada uzvišeni“ pali, pa kad su pali, sve se počelo rušiti kao kula od karata.

Loš menadžment dovodi do megalomantskih problema i rušenje i ono malo nade za uspjeh bivših socijalističkih, a sada „kao“ kapitalističkih preduzeća. Svi bi da ugode državi da zapošljavaju radnike kako bi dobili dobre povlastice od Vlade, ali nemaju odakle da isplaćuju troškove (Poreze, doprinose, plate, zajmove). U zadnja 3 mjeseca ne sjećam se da je urađen ijedan jedini važan kapitalni projekat koji bi bar malo razdrmao armiju nezaposlenih i gladnih.

Poslovi koji bi se trebali odraditi radi ekonomske stabilnosti RS

• Vršiti češću reviziju javne potrošnje
• Formirati poseban fond za pomoć poljoprivredi u vrijeme suša, vrućina i prirodnih nepogoda
• Subvencionisati izvoz preduzeća koja se bave posebnim namjenama
• Proces dovođenja potencijalnih investitora na određene projekte Vlade kako bi im se dao stimulans da ulažu svoj kapital
• Ona preduzeća koja zapošljavaju više od 200 radnika dati mjesečne povlastice i sniziti im poreske obaveze za 4%.
• Obuzdati dalje prekomjerno zaduživanje kod MMF-a ili Svjetske banke da nam javni dug sa 3,5 ne bi skočio na 6,5 milijardi KM.
• Uskladiti ponudu i potražnju na tržištu
• Stabilizovati cijene proizvođača osnovnih životnih namirnica

Ako ništa drugo nezaposlenima, a posebno štrajkačima iz Željeznica RS toplo preporučujem da se uključe u posao pastirskih čuvara ovaca i krava kako bi sa hiljadarkom u džepu svakog mjeseca uživali sve povlastice jednog dobrog prosvjetara.

Na taj način bi namirili sve zaostale plate i tople obroke. Ako mogu njihove „kolege“ iz Livna, što ne bi mogli i naši. Unosan biznis i svježe meso.