Žalim slučaj

U Americi, kažu, naročito istaknutim a maleroznim misliocima dodjeljuje se specijalna nagrada, pod nazivom „Glupak godine“. Jednu je, na primjer, dobio čovjek koji je na adresu Pentagona poslao pismo-bombu, kako bi izrazio svoj očigledno negativan stav prema američkoj spoljnoj politici. Na poleđini pisma, kao svaki uredan građanin, on navodi i svoju adresu. Nekoliko dana kasnije poštar mu na vratima predaje neuručenu pošiljku, i naš junak spokojno otvara koverat...


Ne bilo primijenjeno, slična stvar se ovih dana dešava u Crnoj Gori. (Još tu i tamo bljesne poneka vesela referendumska iskra, da ne kažemo baš vatromet, još ima neke slabašne nade za onu čuvenu fabriku ordenja, ali se montenegrinsko nebo u principu nekako smračilo.) Ne ide baš sve kao što je planirano. Evo, recimo, kakav je maler stigao intelektualno društvance okupljeno oko „Monitora“, „Vijesti“ i Pokreta za promjene, odjednom veoma ogorčeno na Mila Đukanovića i familiju. Vratila im se pošiljka! Čudovište koje su brižljivo njegovali i svojski podržavali prošetalo je malo po komšiluku i sad ga evo na njihovim vratima. Kuc, kuc!


Da pogledamo šta naše malerozne mislioce u čitavom Đukanovićevom projektu danas najviše nervira. Organizovani državni kriminal? Mafija? Pljačka i korupcija? Ma nemojte mi kazati! Kad ste i kojim putem došli do tih senzacionalnih informacija?

Dok je isti taj Đukanović pripremao referendum o nezavisnosti, slobodoumno društvance okupljeno oko „Monitora“, „Vijesti“ i Pokreta za promjene odlično je znalo kakvim moralnim i demokratskim kapacitetom njihov favorit raspolaže. Sve osobine i vještine dotičnog gospodina bile su im do tančina poznate, i sve su imale da budu upotrebljene za uspjeh sudbonosnog referenduma, na dobro Crne Gore i Crnogoraca. Čitavu operaciju, naravno, ovo pravnoj državi zakleto društvance pratilo je sa neskrivenim uživanjem, aplaudirajući efektnim potezima. Oduzimanje biračkog prava i falsifikovanje spiskova – super! Ucjenjivanje i zastrašivanje – nego šta! Medijska tortura – obavezno, pojačaj! Krađa glasova – koliko god nam bude trebalo!


To su, međutim, bila neka druga vremena, daleke 2006. godine, sa drugim kriterijumima i ciljevima. Pobijedili smo zajedno, sa koliko ono bješe procenata razlike? Nećemo valjda zbog takvih sitnica dovoditi u pitanje volju naroda? A šta je ovo sad, iznenada? Prebilo Jevrema Brkovića, prebilo Željka Ivanovića...


Ne, ne mogu da slušam kuknjavu glupaka decenije. Oni su mafijašku komponentu potpuno svjesno uračunali u dugogodišnju podršku Đukanovićevom projektu, a veoma su iznenađeni kad ih njihov vlastiti politički stav presretne u mraku, naoružan i maskiran.