Banjalučani na Kosovu

Udruženje rodoljuba „Budi Srbin uz Srbina“ iz Banjaluke, čiji je moto postao i ime našeg udruženja, po drugi put je posjetilo Kosovo i Metohiju, najsvetiju i najnapaćeniju srpsku zemlju. U dobrotvornoj akciji koja je organizovana između naših putovanja, prikupljena su skromna novčana sredstva pomoću kojih su obezbjeđene određene količine hrane, svakako posne jer smo našu Svetu zemlju pohodili u vrijeme Božićnog posta.

Imajući u vidu hladne noći ibarske doline i danonoćna dežurstva po vjetru, kiši i snijegu, vrijedne ruke Srpkinja domaćica isplele su nekoliko desetina pari priglavaka, a čestiti srbski domaćini ispekli najbolju krajišku šljivovicu i lozovaču za braću i sestre na barikadama. Vrijednije od same pomoći, kako nam rekoše, je to što smo im opet došli kako smo i obećali, a svojim primjerom pokazali kako je Srbin uz Srbina jači od svake nevolje i nepravde. Naš drugi dolazak pod motom i imenom grupe, „Budi Srbin uz Srbina“, iskoristili smo i da posjetimo braću i sestre južno od Ibra, u Gračanici, koji su zbog tenzija na sjeveru Kosova i Metohije stavljeni u drugi plan. U borbi protiv zaborava, naš dolazak i posjeta su pobjedili. Skromnu novčanu pomoć uručili smo porodici Jocić koja je krajem novembra doživjela porodičnu tragediju. Novčana sredstva smo uručili i udruženju „Majka devet Jugovića“ koje svakim danom bdi nad narodnim kuhinjama i hrani na stotine gladnih srbskih usta širom Kosova i Metohije. Jedan od zadataka koji smo sebi postavili pred polazak iz Banjaluke bio je da pronađemo čovjeka kratke sijede kose koji se protiv okupatora na jednoj od kosovskih barikada bori sa upaljenom voštanicom u ruci, čiji plamen ne može da ugasi ni ljuti mlaz demokratije 21. vijeka, oličenog u vidu švapskog biber-spreja! Fotografija na kojoj je zabilježen ovaj trenutak surove kosovske realnosti, za kratko vrijeme je obišla svijet i postala simbol borbe golorukog srbskog naroda protiv najnovije tiranije i okupacije.

Odlučnost ovog Pravoslavnog Srbina koji se na ovaj način bori protiv teškog naoružanja, oklopnih vozila, štitova, gas maski ispod kojih se samo naziru ljute germanske oči koje siju mržnju, zadivila je ne samo nas već i sve one koji su vidjeli fotografiju. Interesantno je spomenuti da je fotografija, koja je svo vrijeme stajala na staklu našeg automobila, izazvala veliko zanimanje i samih okupatorskih vojnika čiji kontrolni punkt smo morali proći- možda se neki od njih i prepoznao na fotografiji u svom propalom pokušaju gašenja vjere i odlučnosti kosovsko-metohijskih Srba. Ime sijedog i odlučnog brata Srbina, kosovskog krstonosca nismo znali ali smo saznali i to od njega samog- Radojica Mijačić od Velike Kaludre!

Pronašli smo ga tamo gdje smo i očekivali, na njegovom „radnom“ mjestu, tamo gdje se vrši sveta patriotska dužnost, tamo gdje je danas prva linija odbrane Kosova i Metohije, Pravoslavlja, srbskog imena, tamo gdje se brani Srbija- na barikadi, onoj u Jagnjenici! Brata Radojicu smo darivali domaćom šljivovicom, priglavcima i skromnim novčanim prilogom- darom jednog Banjalučanina.
Kao i svaki put, naše putešestvije Nemanjinim i Dušanovim drumovima, iskoristili smo i za posjetu biserima našeg Pravoslavlja, manastirima- Studenici, Dubokom Potoku i Gračanici, u kojima smo prisustvovali Svetim Liturgijama i pričestili se Svetim Hristovim Tajnama.

Vratili smo se srećni i ushićeni što smo malu misiju malog čovjeka, na korist i radost rodu, uspješno izvršili.

Izvršili su je oni koji žive Kosovom, Metohijom, Lazarovim zavjetom. Neka je vječna slava i hvala Gospodu i Spasu našem Isusu Hristu!