Osveta ne moze da bude pravda

 U ovim danima, kad uzavre bol, žalost i patnja zbog stradanja nâroda - ljudi na ovom prostoru, ne možemo, a da ne zavapimo, baš u ovim danima, i za istinom i pravdom. Uznesimo molitve Bogu da se zločinci pokaju, da se zastide pred samima sobom, a nevino stradali žrtvu su svoju dali, koja ih vodi u Carstvo nebesko.

Istina je da su u ovom ratu stradali ljudi – Srbi, muslimani, Bošnjaci, Hrvati... Kada je u Republici Srbskoj formirana Komisija za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995, Pokret se pitao kome treba istina samo za tih devet dana Srebrenice o kojoj priča cijeli svijet. Šta je sa jednom drugom Srebrenicom, koja se desila prije te? Na tom prostoru ubijeno je preko 3200 Srba, i to u svojim kućama. Zašto se nije formirala međunarodna komisija za istraživanje zločina tokom čitavog rata na cijelom prostoru zahvaćenom ratom? Zašto se ne postavi pitanje ko je počinio zločin protiv mira, koji podrazumijeva razbijanje nezavisne države Jugoslavije, koja je bila članica i osnivač UN? Da li je razbijanje Jugoslavije udruženi zločinački poduhvat?

Šta ako se pokažu istinitim priče da su CIA i MI6, uz pomoć vrbovanih oficira JNA i Vojske Republike Srpske, organizovali zločin jula mjeseca 1995. godine?

Pravda na ovim prostorima nikada ne može biti osveta, jer šta ćemo sa Jasenovcem, Jadovnom, Drakulićem, hercegovačkim jamama... Osveta bi vodila u uništenje naroda na Balkanu.

Rješenje je da budemo ljudi, da se zajednički pokajemo, da uspostavimo zajedničke, istinske vrijednosti i ne dozvolimo da strani faktor organizuje udruženi zločinački poduhvat jednih protiv drugih. Tako će narodi Balkana sačuvati sebe, svoj identitet i svoja prirodna bogatstva, a na radost onih koji su nevino postradali.