Teritorijalni sporovi u morima Istočne Azije
Azijsko-tihookeanski region vodi u svetu po broju teritorijalnih sporova. Među učesnicima su Rusija, Kina, Japan, Južna Koreja. Kao i uvek, velika je uloga SAD, koje ne samo da su nedavno glavno podsetile na svoje izuzetne interese u Azijsko-tihookeanskom regionu, već su na neki način umešane u nastanak teritorijalnih sporova.
Diskusije se uglavnom vode oko Južnih Kurila i korejskih ostrva na koje pretenduje Japan, ostrva Senkaku nad kojim faktički suverenitet Japana osporava Kina. U registar spornih teritorija ulazi i oko sto malih ostrvaca arhipelaga Spratli, na koja pretenduju i delimično ih poseduju Kina, Vijetnam, Tajvan, Malezija, Filipini i Bruneji.
Japan je spreman da iskoristi ratnu mornaricu radi odbrane suvereniteta nad ostrvom Senkaku. Ovo je izjavio premijer Japana Tošihiko Noda, komentarišući u parlamentu situaciju oko novog ulaska kineskih ribolovaca u akvatorijum spornog arhipelaga. Na njega osim Kine pretenduje i Tajvan. Ranije je Kina izjavila da će razmestiti vojni kontigent na spornom arhipelagu Spratli u Južnom kineskom moru. Teritorijalni disputi u Azijsko-tihookeanskom regionu očigledno prelaze u novu fazu, postaju potencijalno žrište oružanog konflikta.
Sve ove teritorije ujedinjuje jedno – Mirovni dogovor u San-Francisku iz 1951, čiji tekst su pripremale SAD uz učešće Velike Britanije. Sporazum je lišio Japan koji je ranije posedovao sva ova ostrva svih prava na teritorije zauzete u drugom svetskom ratu. Problem je u tome što je suverenitet Japana ograničen na 4 njegova glavna ostrva, dok pripadnost sada spornih ostrva i nije bila propisana u međunarodnom pravu.
Međutim ovo pitanje s vremenom postaje sve principijelnije. U regionu Spratli i Senkaku pronađene su velike naslage nafte i gasa. Osim toga, izuzetna ekonomska zona koja se prostire u prečniku od 200 milja od teritorije, važna je sa tačke gledišta ribarstva, posebno u regionu Južnih Kurila.
Postoji i geostrateški aspekat. Rusija je još 90-ih godina podvlačila da se u regionu Južnih Kurila nalaze plovni prolazi u tihi Okean, neophodni za njenu Tihookeansku flotu. U regionu Spratli prolaze osnovni pomorski putevi koji povezuju Japan sa Kinom i Evropom i naftonosnim Bliskim Istokom.
I naravno prisutno je pitanje prestiža i principa. Rusija je kategorično protiv revidiranja rezultata Drugog svetskog rata, između ostalog u Tihom okeanu. Za korejski narod ostrva Tokto svojevrsni su simbol pobede nad japanskim kolonijalizmom. Kina brani svoju teritorijalnu celovitost koja je veoma postradala za vek i po sukoba sa Japanom, Velikom Britanijom, Portugalijom i drugim kolonijalnim imperijama. Japan u sporu sa Rusijom koristi principe zakonitosti i pravde, fiksirane u rusko-japanskoj deklaraciji iz 1993. godine. Mada presedana njihovog korišćenja u svetskoj istoriji vrlo je malo. Praksa ipak pokazuje da u teritorijalnim sporovima najvažniji često postaje politički proračun.
Sredinom 50-ih godina tadašnji lider SSSR Nikita Hruščov, lakomisleno smatrajući da može da potkopa japansko-američki vojni savez, pristao je da se Japanu predaju dva sporna ostrva. Ali tadašnji državni sekretar SAD Džon Dales javno je pripretio da u slučaju odustajanja Tokija od teritorijalnih pretenzija SAD neće vratiti Japanu Okinavu koja je bila pod američkom upravom. Pretnja je delovala. Tokio do sada traži sva četiri sporna ostrva.
70-ih godina kada je Kina normalizovala odnose sa Japanom, setili su se ostrva Senkaku. Kako tvrde, Đeng Sjaopin je tada predložio formulu koja je odgovarala i jednoj i drugoj strani: predaćemo japansko-kineski teritorijalni spor sudu budućih generacija. Ipak situacija se menja i ako je 70-ih godina Kina bila potrebna Zapadu kao protivteža SSSR, sada je neophodno izbalansirati moć same Kine. U tom kontekstu jasna postaje podrška od strane SAD Filipinima i Vijetnamu u njihovim sporovima povodom Spratili ili Japana povodom arhipelaga Senkaku.
Sa druge strane, Rusija i Kina 2009. su objavile zajedničku izjavu sa pozivom da se ne dopusti revizija rezultata drugog svetskog rata. Podtekst je pre svega teritorijalni.
Ipak pošto je administracija Baraka Obame u januaru ove godine objavila tihookeansku strategiju, sitaucija se usijava. Početkom juna Hilari Klinton se sastala sa ministrom inostanih poslova Kine Jangom Czečijem. To svedoči da Vašington i dalje balansira između Kine i Japana, kao i ASEAN-om. On se trudi da se prikaže kao zaštitnik azijskih zemalja pred kineskom opasnošću i da ne pokvari odnose sa Pekingom.
Zadatak nije lak. Kako saopštava australijski list Sidnej Morning Herald pozivajući se na starijeg direktora za Aziju Saveta za nacionalnu bezbednost SAD Denija Rasela, poslednja dva meseca pomorskog sukoba između Kine i Filipina povećala su rizik slučajnog rata u Južnom Kineskom moru.
Andrej Iljjašenko,
- Izvor
- Golos Rossii, foto: RIA Novosti/ vostok.rs
- Povezane teme
- Rusija
- Kina
- Japan
- SAD
- JužnaKoreja
- geopolitika
- odnosi
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Međunarodni olimpijski komitet saopštio je da je odluka „zasnovana na dokazima i stručnim procenama“...
Neverovatno finale u skoku uvis obeležilo je Svetsko prvenstvo u Tokiju, a srpska atletičarka Angelina Topić osvojila je bronzanu medalju. Finale je dva puta prekidano zbog jake kiše, ali je...
„Kada smo dobili poziv iz Brazila da učestvujemo na Svetskom prvenstvu, jedino smo selektor i ja verovali da je to ostvarivo. Govorili su da smo ludi, da nećemo uspeti...
"Kada smo dobili poziv iz Brazila da učestvujemo na Svetskom prvenstvu, jedino smo selektor i ja verovali da je to ostvarivo. Govorili su da smo ludi, da nećemo uspeti...
"Kada smo dobili poziv iz Brazila da učestvujemo na Svetskom prvenstvu, jedino smo selektor i ja verovali da je to ostvarivo. Govorili su da smo ludi, da nećemo uspeti...
Na Atletskom stadionu u Kraljevu danas je održan prvi dan Prvenstva Srbije za seniore, uz učešće čak 260 takmičara iz cele zemlje. Publika je uživala u vrhu...
Ostale novosti iz rubrike »
















