Edita Pjeha: Pevam o onome što sam sama preživela
Pesma je moj život. Karte za koncert pod takvim nazivom koji je objavljen 31. jula u Peterburgu prodate su odavno. Šest hiljada gledalaca u sali Oktrabrski pozdravlja svoju ljubimicu – legendu ruske estrade Eidtu Pjehu. Na taj dan pevačica proslavlja 75. rođendan.
Nikakvih plastičnih operacija, nikakvih skretanja u omladinski stil – ni u ponašanju, ni u odeći... Ali pri tome Edita Pjeha izgleda dva puta mlađe od svojih vršnjakinja! Njen adut je harmonija i elegancija. I to važi za sve, čak za pesme kojih je u njenom repertoaru oko 500 – od jednostavnih, kako sad govore, zabavnih melodija za igru, do pesama, kako su govorili ranije u sovjetsko vreme, građanskog zvuka, tačnije patriotskih. Govoreći o onome šta je odabrala za jubilarni program, Edita Pjeha kaže:
- Moje pesme su moja biografija. I ja, izlazeći na scenu, kroz njih govorim o događajima koji su me brinuli, o onome što sam sama preživela. Obavezno će se čuti pesma Grad detinjstva. Nekada davno, krajem 60-ih godina, ova pesma se izvodila u čitavom svetu na engleskom i na francuskom... Specijalno za mene pesnik Robert Roždestvenski pristao je da napiše ruske stihove. Za mene je Grad detinjstva francuski rudarski gradić gde je započela moja biografija. Moj unuk ovu pesmu takođe peva, ali on peva o svom rodnom gradu Peterburgu.
Devojčica iz poljske porodice koja je rođena i u detinjstvu živela u Francuskoj, Edita Pjeha doputovala je u Sovjetski Savez da studira. Uopšte nisam planirala da pevam na sceni, seća se umetnica. Duputovala sam da studiram u Sovjetskom Savezu kako bih postala dobra učiteljica, da učim psihologiju. I odmah sam se učlanila u hor poljskih studenata. Ovde u amaterskom kolektivu desio se susret koji je odredio i ličnu i umetničku sudbinu Edite. Kompozitor Aleksandar Bronevicki, rukovodilac ansambla, shvatio je koliko je upečatljiv talentat priroda poklonila devojci. On je postao njen učitelj, producent, a zatim i suprug. Zahvaljujući njemu na svojetskoj estradi se pojavio egzotični lik Edita Pjeka: mlada mevačica sa niskim glasom, koja je izvodila vesele pesmice na poljskom, a na ruskom je pevala sa jakim akcentom ali iz tog pomalo ružnog pačeta vrlo brzo je stasao predivan labud. Pri tome labud je postao u mnogome simbol i etalon sovjetske estrade, gde su se cenile sadržajnost pesama i originalnost melodije, iskrenost i liričnost. Edita Pjeha je dodala uz to i veliku slobodu ponašanja na sceni: ona je prva među sovjetskim pevačima skinula sa postolja mikrofon, počela slobodno da hoda scenom, čak i da igra. Jednostavno sam osećala da mi je dosadno da stojim, govori umetnica. Skinula sam mikrofon i pošla u salu. Imala sam tremu, zato sam počela da govorim sa publikom o pesmama da malo smirim ubuđenje.
Prva među sovjetskim pevačima Edita Pjeha je osvojila salu čuvene pariske Olimpije. Izazvala je oduševljenje na kubanskom festivalu Varadero-70, gde je otpevala šaljivu pesmu o divnom komšiji.
Amfiteatar na obali mora sa 15 000 gledalaca, seća se danas Edita Pjeha. Svi su skočili, kao da je neko pritisnuo dugme. I počeli da igraju uz tu pesmu. A narednog dana svugde su govorili o pesmi koju je otpevala sovjetska pevačica.
Pored svoje kuće u predgrađu Peterburga Edita Pjeha je izgradila Pavilon sećanja, gde je i smestila mnoge predmete koji su odigrali važnu ulogu u njenoj sudbini: ovde je i klavir njenog prvog muža i učitelja Aleksandra Broneviskog, i kolekcija malih šoljica za kafu – uspomena na majku koja je vrlo volela kafu. I, naravno, najlepše scenske haljine po kojima je pevačica čuvena do danas. One kod mene dišu, tamo je specijalna mikroklima, kaže Edita Pjeha o svom paviljonu. Ponekad tamo odlazim i divim im se. A svu ovu lepotu za umetnicu je napravio kreator koji je prvi u Sovjetsom Savezu stekao slavu majstora visoke mode.
Ovaj čovek sa kojim me je upoznala sudbina bio je Vjačeslav Zajcev, govori pevačica. I prve koncertne haljine on je kreirao upravo za moje pesme. Tako i kažem: Vjačeslav Zajcev nije odevao mene, već moje pesme.
Na jubilarnom koncertu Edite Pjehe učestvuje čitava njena porodica: u ulozi voditelja ćerka Ilona Broneviska, u ulozi kolege pevača unuk Stas Pjeha.
- Izvor
- Golos Rossii, foto: RIA Novosti/ vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Međunarodni olimpijski komitet saopštio je da je odluka „zasnovana na dokazima i stručnim procenama“...
Neverovatno finale u skoku uvis obeležilo je Svetsko prvenstvo u Tokiju, a srpska atletičarka Angelina Topić osvojila je bronzanu medalju. Finale je dva puta prekidano zbog jake kiše, ali je...
„Kada smo dobili poziv iz Brazila da učestvujemo na Svetskom prvenstvu, jedino smo selektor i ja verovali da je to ostvarivo. Govorili su da smo ludi, da nećemo uspeti...
"Kada smo dobili poziv iz Brazila da učestvujemo na Svetskom prvenstvu, jedino smo selektor i ja verovali da je to ostvarivo. Govorili su da smo ludi, da nećemo uspeti...
"Kada smo dobili poziv iz Brazila da učestvujemo na Svetskom prvenstvu, jedino smo selektor i ja verovali da je to ostvarivo. Govorili su da smo ludi, da nećemo uspeti...
Na Atletskom stadionu u Kraljevu danas je održan prvi dan Prvenstva Srbije za seniore, uz učešće čak 260 takmičara iz cele zemlje. Publika je uživala u vrhu...
Ostale novosti iz rubrike »
















