Izjave predsjednika Srbije, Tomislava Nikolića, ne doživljavamo kao zlonamjerne, ali ih ipak smatramo štetnima po nacionalne interese. Navešćemo neke njegove izjave u posljednjih godinu dana:
«BiH nestaje pred našim očima», «Srbija i Republika Srbska dve srpske države», «U Srebrenici nije bilo genocida», a onda: «Srbi u BiH su za mene Bosanci», «Evo, klečim, i molim za pomilovanje Srbije», njegovu novu izjavu o zločinu u Srebrenici naši neprijatelji mogu protumačiti kao Predsjednikovo priznanje da se u Srebrenici desio genocid.
To je kao noćna mora, kao san. Ako je to san, probudite me, Predsjedniče. A, ako je stvarnost, šta Vas je privoljelo ili natjeralo da dajete izjave na način one domaćice koja jelo ili presoli, ili neosoli, i učini ga bljutavim. Posljedice aktivnosti domaćice nisu velike, jelo se sa mrkim izrazom lica pojede, ili se baci. Posljedice Vaše aktivnosti mogu biti pogubne, prije svega, za Vaš politički život, nadam se ne i za Republiku Srpsku i srbski narod. Začuđujuće djeluje Vaša izjava, priznanje da je u Srebrenici ubijeno 8 hiljada Bošnjaka, i da se desio genocid, i Vaše izvinjenje: «Evo, klečim, za pomilovanje Srbije».
Genocid, po međunarodnom pravu, podrazumijeva postojanje namjere i njene realizacije da se uništi čitav narod ili njegov dio, bez obzira na pol ili starost žrtava. Zar se niste mogli informisati da je u Srebrenici juna mjeseca ubijeno oko 3 hiljade Bošnjaka? Od toga, jedan broj u proboju, jedan je broj nastradao u minskim poljima, čak je od strane samih Bošnjaka bilo ubistava onih sunarodnika koji su htjeli prihvatiti ultimatum generala Mladića da odlože oružje i da se predaju. I zaista, u Srebrenici se desio veliki ratni zločin. Grupa od 12 ljudi mješovitog nacionalnog sastava (Franc Kos – Slovenac, Dražen Erdemović – Hrvat) ubila je nekoliko stotina nenaoružanih, zarobljenih Bošnjaka. Ni tada nije ubijena nijedna žena niti dijete. To je težak zločin, zbog kojeg je Dražen Erdemović u Haškom sudu osuđen na samo pet godina, a odslužio nije ni pune tri.
Zar, predsjedniče Nikoliću, niste mogli krenuti hronološki? Da. U ratu 1941-1945. muslimani su na prostoru Srednjeg Podrinja počinili masakre nad Srbima. Bilo je i živih srbskih svjedoka o tom stradanju koji su sada učestvovali u novom ratu 1992-1995. Zar ne znate da je Naser Orić, predvodeći dio Oružanih snaga Armije BiH, izlazeći iz Srebrenice na Božić 1993. ubio čitave srpske porodice. I muško i žensko, i mlado i staro, koje su se nalazile u svojim kućama, proslavljajući praznik. To je genocid. Naser i njegovi naoružani vojnici, okrvavljenih ruku, vraćali su se u zaštićenu zonu Srebrenica, koja je trebala biti demilitarizovana. Do tog tragičnog juna 1995, a od 1992. godine, u tom regionu ubijeno je oko 3 200 Srba – muškaraca, žena i djece.
U Sarajevu je ubijeno oko 7 hiljada Srba.
Prvi pojedinačni (ubijen srbski svat Nikola Gardović u Sarajevu 1. marta 1992.) i prvi masovni zločin na nacionalnoj osnovi (Sijekovac, 26. marta 1992.) počinjen je nad Srbima.
I tek tada, kada je bar to rečeno, uz duboki pijetet prema srbskim žrtvama, zažaliti i zbog stradanja muslimana, Bošnjaka, Hrvata i drugih. Jer će Vam tek tada iskreno vjerovati. Ja tako govorim i imam prijatelje i među Bošnjacima, muslimanima i Hrvatima. Samo na istini može se graditi istinsko pomirenje i doći do istorijskog dogovora, prije svega Srba i muslimana, Bošnjaka, na dobrobit oba naroda.
Da ste, gospodine Nikoliću, pozvali sve predsjednike novonastalih država na prostoru bivše Jugoslavije, i zajedno se izvinili svim narodima bivše nam zajedničke države i odali počast svim stradalima, svi narodi bi sve vas cijenili i poštovali. Ovo zajedničko izvinjenje predsjednika novonastalih država treba doći tim prije što se desio najteži zločin - zločin protiv mira. Taj zločin se ogleda u razbijanju Jugoslavije (članice Ujedinjenih nacija) i stvaranju novih država na njenom prostoru, ratom.
Vi, Predsjedniče, klečite i tražite pomilovanje za Srbiju. Pomilovanje se traži samo za onog ko je osnovano osuđen. Na taj način Vi šaljete poruku da smatrate da je Srbija odgovorna i kriva za sva zlodjela tokom rata na prostoru bivše Jugoslavije.
I nije toliki problem kada protivnici, pa i politički Haški sud, okrivljuju Srbiju i srbski narod, problem je kada predsjednik države osudi svoju državu.
Takvo Vaše ponašanje i izjave mogu se okarakterisati ili samo kao istina, ili kao veleizdaja.
Šta mislite, Predsjedniče, da li ovakve Vaše izjave mogu da motivišu BiH na zahtjev za obnavljanje postupka BiH protiv Srbije, i zahtjev za nadoknadu ratne štete?
Vaše izjave dolaze u trenutku kada se formira Komitet za odbranu generala Mladića i kada prvi predsjednik Republike Srpske, dr Radovan Karadžić, dovodi svjedoka Bošnjaka Edina Garapliju koji je radio u Službi državne bezbjednosti MUP-a BiH i koji je izjavio da su neke zločine pripisane Srbima počinili Bošnjaci, konkretno Ševe.
Ukoliko je Republika Srbska nastala na stvarnom genocidu, i ja bih bio protiv nje. Međutim, to nije tako. Ona je nastala kao izraz volje srbskog naroda 9. januara 1992, dakle, prije međunarodnog priznanja BiH 1. aprila 1992. U ratu koji je razbio Jugoslaviju ginuli su svi od svih.
Niste kao običan čovjek rekli da su za Vas Srbi u Republici Srbskoj, BiH, Bosanci, već ste to rekli kao Predsjednik Srbije. To bi, samo po sebi, trebalo da znači da je to i državni stav Srbije. Katastrofalno. Neki međunarodni predstavnici govorili su da će Beograd najlakše od svih ukinuti Republiku Srpsku. Vi ste direkto udarili na ime Republika Srbska i na identitet srbskog naroda zapadno od Drine. Ja, mi u Republici Srbskoj govorimo srbskim jezikom i pravoslavne smo vjere. Pitamo Vas da li smo u tom smislu identiteta isti kao Vi, Predsjedniče? Kada ste rodoljubivim pričama i obećanjima pobijedili na izborima za Predsjednika Srbije 06. maja 2012. godine, napisao sam tekst «Nikolić nova prilika za Balkan», misleći da ćete učiniti mnogo dobroga za narode Balkana, a pogotovo za svoj srbski narod.
Sudeći po Vašem intervjuu za BHT1, Vi ste nova prilika za gaženje srbskih interesa.
Gospodine Predsjedniče, ako ste imali dobru namjeru, drugi narodi takvo mišljenje i Vaše izjave neće shvatiti kao Vašu širinu i dobronamjernost kao osnovu za dobru saradnju, već kao Vašu slabost i slabost Srbije.
Zato, nemojte se iznenaditi aktivnostima za nezavisnost Vojvodine, autonomiju Sandžaka i moguće stvaranje bošnjačke države.