Rakija - lijek i otrov

Piše: Vitomir Marković

U novinama, na televiziji ili drugdje, nikad nismo naišli na primjer da se neko izliječio ili popravio zdravstveno stanje pijući je; ali da se otrovao pijući tamo nekakvu rakiju sumnjivog kvaliteta - bilo je bezbroj primjera i to često veoma drastičnih gdje je znalo umirati više desetina ljudi i to u kratkom periodu – (“zozovača” na primjer). Pojedinačni slučajevi se uglavnom i ne registruju i ne broje i ne traži im se uzrok.

Veliki problem predstavljaju oni koji posreduju u prodaji švercovane rakije sumnjivog kvaliteta. Njih je u ranijem periodu bilo više kada se rakija prodavala u velikim količinama po pijacama. Tih preprodavaca ima i danas – dobije rakiju od nekoga sa strane, ne zna da li je i koliko opasna po zdravlje i usuđuje se da je prodaje potrošačima. Takođe su na uništenje svake pomisli da rakija može biti naš prepoznatljivi brend uticale i industrijske rakije tipa “SPAS tri šljive” (koja se počela prodavati u ratnom i dugo se prodavala u poratnom periodu). U stvari, sve industrijske rakije koje se uvoze u našu državu sa daleko lošijeg kvaliteta nego prije rata. Sve je to uticalo da potrošač koji vodi računa ne želi rakiju ni da pomiriše, a kamoli da pije. Za domaću rakiju, proizvedenu na tradicionalan način, ja smatram da može biti jedan kvalitetan i prepoznatljiv proizvod za koji će se opredjeljivati svi oni koji vode računa o zdravlju i konzumiraju alkoholna pića u umjerenim količinama. Nema razloga da ne bude vrhunskog kvaliteta, u rangu najboljih rakija u Srbiji. To je proizvod našeg podneblja i voća i kao takav prilagođen genetici našeg čovjeka kao i svaki drugi proizvod iz našeg podneblja (kažu naučnici).

A ne da se pije, na primjer, rum sa Jamajke ili Kube proizveden iz šećerne trske genetski modifikovane. Pa i alkoholičari koji piju u velikim količinama sve što im dođe pod ruku manje bi obolijevali od ciroze jetre i manje bi bilo smrtnih slučajeva koje imamo kada se popije neka količina pića nepoznatog porijekla.

Lijek

Prije nekoliko godina bio je niz tekstova u beogradskim ”Večernjim novostima” gdje je jedan medicinski stručnjak tvrdio i dokazivao da umjereno konzumiranje alkoholnih pića (rakija,vino…) za 30% smanjuje rizik od pojave kardiovaskularnih bolesti (bolesti srca i krvnih sudova). I narod je zaključio kako tu nešto ima pa kaže kako je rakija dobra jer “razređuje krv”. U literaturi čitam da su se prvi sedativi i analgetici (sredstva za smirivanje i sredstva protiv bolova) pojavili tek 1903.godine, a dotle je u te svrhe korišćena rakija. Postoje svjedočenja iz doba kolere da su ljudi preživljavali tako što su pili jaču rakiju i jeli bijeli luk. To je kasnije istraživano i ustanovljeno je da se, kako u slučaju rakije i bijelog luka, tako i u slučaju rakije i bilo koje druge ljekovite biljke, njihovim kombinovanjem, to jeste zajedničkim djelovanjem, ljekovito dejstvo rakije i ljekovite biljke ponaosob uvećava.

Neko moje razmišljanje je da je ljekovito bilje najbolje koristiti sa rakijom (tinktura, ekstrakt). Ako ljekovito bilje koristimo putem čaja mi ne znamo koliko je staro to osušeno bilje – rok upotrebe je obično godina dana. Zatim možemo pogriješiti kod količine čaja – staviti manje ili više. Zatim pogriješimo – smije li ili ne smije proključati voda, koliko da odstoji, da li da prenoći… Ali,ako ljekovito bilje koristimo putem rakije onda ona služi kao konzervans i nema gubljenja kvaliteta. Ja sam oduvijek bio ljubitelj rakija travarica i bezbroj je recepata za njihovu proizvodnju – od dižestiva (korišćenje uz jelo) pa do konkretne primjene za raznorazna obolenja. Ko koristi internet može to vidjeti pod: rakija kao lijek. Meni je izuzetno drago što sam za moju rakiju travaricu dobio veliku zlatnu medalju za kvalitet Novosadskog poljoprivrenog sajma, a tri srebrne medalje za ostale rakije. Dokazao sam ono što sam htio – da se na našem području mogu proizvesti kvalitetne rakije.

Ali nameće se pitanje koliko se smije popiti, pa makar rakija bila i sa ljekovitim biljem. Ljekari u SAD-u i Njemačkoj ne preporučuju više od 20 gr čistog alkohola dnevno za žene, a 30 gr dnevno za muškarce. To znači za žene dnevno maksimalno jedna i po čašica 0,03 jačine 50%, a dvije takve čašice za muškarce. Britansko ministarstvo zdravlja dozvoljava malo više – 24 grama za žene, a 32 grama čistog alkohola za muškarce dnevno.

Takođe treba reći da ima njih koji uopšte ne smiju piti alkohol kao što su djeca ili žene trudnice. Zatim ne smiju piti oni koji su oboljeli od nekih bolesti kao što su: čir na želucu i dvanaestercu, kod upale gušterače, oboljeli od gihta (ulog, podagra),kod pojačanog rada štitne žlijezde…

Otrov

Ovdje bih više rekao o metilnom alkoholu i cijanovodoniku. Što se tiče teških patočnih alkohola, a to su oni što izazivaju teške mamurluke, oni se u rakiji pojavljuju zato što je domaćinu koji peče rakiju teško da na vrijeme prekine pečenje jer želi da dobije što više rakije. U stvari, on i ne zna da je vrijeme prestati peći rakiju, to jeste ne zna razdvojiti tri frakcije: prvenac(metilni alkohol)-srce rakije-patoka. Jeste da će srce rakije imati veliku jačinu, ali nju treba znati svesti na jačinu pogodnu za pijenje – 40 do 42 stepena jačine.

Što se tiče metilnog alkohola, ja od davnina znam to da, ako u litri rakije ima težinski 20 grama metilnog alkohola i ako čovjek za neko kraće vrijeme (pola dana-dan) popije taj litar rakije on će biti mrtav. Navešću šta je ekspert za rakije Dr Durman rekao za metilni alkohol: “Za razliku od etanola, metilni alkohol je vrlo jako otrovan za ljudski organizam što se vidi po tome, da je dovoljno svega 5-10 grama metanola da se unese u organizam čovjeka pa da se izazovu teški znaci trovanja, želuca, crijeva, jetre, bubrega, a posebno se javljaju problemi na živcima-nervima očnog vida, zbog čega se javlja ubrzano sljepilo kod odraslih ljudi”. Težinskih 20 grama metilnog alkohola (4 odsto od apsolutnog alkohola) naš poljoprivrednik može brzo dostići, a i više od toga: ako je godina loša i voće lošeg kvaliteta, malo šećera u komini, ako se odlaže dugo sa pečenjem koma kada se metilni alkohol nakupi u velikoj količini. Pomenuo sam falsifikatore rakije, a ima primjera da su oni pravili rakiju od čistog metilnog alkohola. To znači da samo u jednoj čašici 0,05 takve rakije jačine 50% ima 20 grama metilnog alkohola. Ko koristi internet može u vezi prethodnog vidjeti na: www.vijesti.me/tema/trovanje+alkoholom/ .

Što se tiče cijanovodonika (HCN) i on može biti prisutan u opasnim količinama. Nalazi se u jezgri koštice šljive, kajsije, višnje… Inače, cijanovodonik je jedan od najjačih poznatih otrova. Krvni je i nervni otrov. Prema medicinskoj enciklopediji Larus smrtonosna je količina od 50 mg. Do te količine u rakiji doći će se ako se izlomi više od 5 % koštica. Do tolikog loma može doći ako poljoprivrednici gnječe šljive maljem kako bi se vrenje brže odvijalo. Ili šljive propuštaju kroz mašine za mljevenje jabuke koje imaju valjke pa oni drobe. Ili su sječke koje rotiraju toliko brze da razbiju košticu. U vezi ovog problema Dr Durman je naveo u svojoj knjizi:”…koštice se ne moraju vaditi iz plodova šljive, ali se ne smiju drobiti niti oštećivati i u tom slučaju su izbjegnute ekstrakcije štetnih materija u vanjsku sredinu pa kao takvi ostaju u koštici šljive”. Ali, mnogi autori navode da ako se dugo odlaže pečenje koma ipak dolazi do povećanja sadržaja cijanovodonika. Ja imam svoje objašnjenje za to. Kad se peče rakija i ispušta ćop-džibra vidi se da su mnoge koštice razdvojene. Dugo boraveći u vlažnoj i agresivnoj sredini one se raspadnu same od sebe, oslobađa se jezgra i stvara se mogućnost za povećanje sadržaja cijanovodonika.
Znači, da bi se eliminisala opasnost od cijanovodonika ne smiju se lomiti koštice i što prije peći rakija. U toplim vremenski uslovima dovljno je 21-28 dana za odležavanje pa da se peče, a pošto je ovaj septembar 2013.g. bio topao poljoprivrednici moraju početi sa pripremama za pečenje, a ne da to rade u decembru ili kasnije.

Kom

Još bih obrazložio jedan veliki problem u proizvodnji naše domaće rakije, a za koji ne vidjeh da je iko išta napisao ili rekao. To je problem ambalaže u kojoj se voće ukomljava. Nekada su to bile samo drvene kace, a pošto one vremenom propadaju danas se uglavnom koristi plastična ambalaža. Za vino smo vidjeli da se koristi rostfrajna ambalaža. Ko se smije usuditi da i pomisli da vino proizvodi i lageruje u plastičnoj ambalaži. A rakija može. Mislim da najveći problem pravi jeftina ambalaža – kace i burad od crne plastike. Treba znati da industrija plastike pretapa sve što im dođe pod ruku pa i ambalažu u kojoj su bili benzin ili nafta i onda ima sirovinu za proizvodnju onoga što tržište traži. Ja sam još osamdesetih godina ustanovio da mi od koma iz jednog crnog plastičnog bureta sva rakija poprimi karakterističan, neugodan okus i miris. Veoma često bih susretao taj miris i ukus kada bih degustirao-pio rakiju koju su mi nudili. To može biti toliko intenzivno da rakija konačno ima miris i ukus nekadašnjeg OHO ljepila. Dugo mi je trebalo da zaključim šta je uzrok. Znači, u odnosu na gotovu rakiju komina je veoma agresivna materija. U dobroj rakiji ima nekih oko 28 različitih hemijskih jedinjenja, dok je u komini preko dvije stotine. Kao dokaz za agresivnost može poslužiti ako zahrđalu željeznu alatku stavimo u kom ili ćop. Za kratko vrijeme sjajiće se kao da je nova. Ni traga od hrđe. Ako tu zahrđalu alatku stavimo u rakiju neće biti promjena. Ili ako gotovu rakiju držimo u plastičnoj ambalaži, kao što čine proizvođači. Ni rakija se neće mijenjati. Problem je znači u držanju koma u plastičnoj ambalaži kada on iz ambalaže ekstrahuje-izvlači nekakve hemijske materije. Koliko te materije mogu biti štetne za zdravlje, a može biti i kancerogene-da izazivaju rak, ne znam jer, ponavljam, nisam vidio da je to iko istraživao. U svakom slučaju čitali smo i zna se da se kod držanja prehrambenih proizvoda u neadekvatnoj ambalaži mogu javiti posljedice po ljudski organizam.

Vitomir Marković na Frontalu:

Kako je uništeno domaće mljekarstvo: Usorac i drugi faktori (2)

Žene na selu