Srbi utemeljivači Novorusije
Ukrajinski mediji šire informacije o pojavi srbskih dobrovoljaca u Ukrajini. 28. juna predstavnik ukrajinske „Informacione odbrane“ Dmitrij Timčuk saopštio je da na istoku zemlje, u sastavu bataljona „Vostok“, na stranu narodne vojske ratuju dobrovoljci iz Srbije. Treba podsetiti da su Srbi naselili te teritorije još pre 250 godina.
Formiranje savremenog etničkog sastava Donbasa (današnja Donjecka i Luganska oblast) trajalo je dugi niz vekova. Sve počinje sa 1723. godinom, kada je ruska vlast pozvala na vojnu službu predstavnike balkanskih naroda (Srbe, Bugare, Grke, Vlahe) iz Osmanske imperije i Austrougarske. Masovnom preseljenju Srba u Rusiju predhodila je molba jednog broja oficira austrijske vojske da ih prime na rusku službu i da im dodele komad zemlje na teritoriji Malorusije (današnje Ukrajine). Oficiri su se obavezali da sa sobom dovedu još nekoliko hiljada Srba za službu graničara. 1729. godine između tvrđave Tore (današnji Slavjansk) i buduće ukrajinske granične linije kod izvorišta reka Orelik i Suhoj Torec bio je raspoređen srbski husarski puk majora Ivana Albaneza.
1752. godine carica Jelisaveta Petrovna izdaje ukaz o osnivanju na jugozapadnoj granici Ruske imperije buferne zone između Zaparožja i Poljske, od Dnjepra do Sinjuhi – Nove Srbije, sa sedištem u gradu Novomirgorodu (današnji Kirovograd).
Sledeće godine, pod ruskom zastavom su se našla dva husarska puka pod komandama Ivana Ševića i Rajka Preradovića i po ukazu carice Jelisavete Petrovne naselili sledeće teritorije:
"Ševića i Preradovića sa doseljenicima naseliti na donjeckoj strani, tj. Od Bahmuta do Luganja u naznačenim od granice utvrđenim mestima, upravo od Bahmuta preko gornje reke Sanžarovke i preko reka Miusa i Beloj. Svoje naseljavanje jedan neka počne od Bahmuta, a drugi od Lugani.."

Na takav način, formirana je bila administrativno-teritorijalna jedinica – Slavenosrbija. Ona se protezala na desnoj strani reke Severni Donac, između reka Bahmuta i Lugana (današnji Donbas), sa centrom u gradu Bahmutu. Ova administrativno-teritorijalna jedinica nije ulazila u sastav provincija, niti gubernija, već je direktno bila potčinjena Senatu i Vojnom kolegijumu Rusije, odakle je dobijala novčana sredstva i naoružanje. U takvom svojstvu je postojala do 1764. godine. Sačuvano je sećanje u dnevnicima jednog od aktivnih učesnika tih događaja, generala Simeona Piševića, koji je stigao u Slavenosrbiju 1753. godine:
"Zemlja je, kao obično, tvrda, divlja može biti da od nastanka sveta nije obrađivana, ležala je stolećima bez svake koristi i bez naroda;... u šumama je mnogo divljeg povrća, jabuka i krušaka, kao i divlje vinove loze".
U proleće 1764. godine ukazom carice Katarine Velike Nova Srbija je preobrazovana u Novorusku guberniju. Tako je mala vojna provincija postala jezgro jedne od najvećih i ekonomski najrazvijenih regiona Ruske imperije – Novorusije.
Proces koji se odvijao u naseljenim oblastima Slavenosrbije ne može se nazvati prosto asimilacijom, već, pre svega, prožimanjem srpske i ukrajinske kulture. Nova Srbija i Slavenosrbija dali su veliki doprinos ekonomskom razvoju čitavog regiona. Doseljenici iz Srbije su prvi izvršili istraživanja i organizovali proizvodnju kamenog uglja i rude železa u Luganskoj oblasti. Ispred tvrđava Sv. Jelisaveta i Bahmuta redovno su održavani veliki sajmovi, koji su postali deo međunarodne trgovine sa Turskom i Poljskom.
Srpske kolonije predstavljale su najvažniji pokret velikog pomeranja Ruske imperije na jug, ka Crnom moru. Evo kako ovaj proces opisuje odeski istoričar iz XIX veka Apolon Skaljkovski:
"Sa druge strane Dnjepra krenuli su ruski i strani vojnici i zemljoposednici u stepe Novorusije. Tamo su sazidali domove i, prateći opšti zakon širenja i umnožavanja svog bogatstva, krenuli dalje na jug, ne zaustavljajući se dok ruski crni orlovi nisu raširili svoja krila na obalama Crnog i Azovskog mora, dok od Dunava do Kremenčuga čitava stepa nije pretvorena u veliku i rascvetalu Rusku Oblast".
Ako su pre 250 godina Srbi bili jedni od mnogobrojnih naroda koji su naselili Novorusiju i u okviru carstva radili na njenom napredku, zašto ne bi i danas pomogli svojim „rođacima“ da ostvare san o novom vaskrsnuću ove oblasti i ispravljanju istorijske nepravde, kada su 1922. godine boljševici ovu rusku oblast poklonili Ukrajini?
Milena Cmiljanić,
Čitajte više na Ukrajina iz minuta u minut
- Izvor
- Glas Rusije/ vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Međunarodni olimpijski komitet saopštio je da je odluka „zasnovana na dokazima i stručnim procenama“...
Neverovatno finale u skoku uvis obeležilo je Svetsko prvenstvo u Tokiju, a srpska atletičarka Angelina Topić osvojila je bronzanu medalju. Finale je dva puta prekidano zbog jake kiše, ali je...
„Kada smo dobili poziv iz Brazila da učestvujemo na Svetskom prvenstvu, jedino smo selektor i ja verovali da je to ostvarivo. Govorili su da smo ludi, da nećemo uspeti...
"Kada smo dobili poziv iz Brazila da učestvujemo na Svetskom prvenstvu, jedino smo selektor i ja verovali da je to ostvarivo. Govorili su da smo ludi, da nećemo uspeti...
"Kada smo dobili poziv iz Brazila da učestvujemo na Svetskom prvenstvu, jedino smo selektor i ja verovali da je to ostvarivo. Govorili su da smo ludi, da nećemo uspeti...
Na Atletskom stadionu u Kraljevu danas je održan prvi dan Prvenstva Srbije za seniore, uz učešće čak 260 takmičara iz cele zemlje. Publika je uživala u vrhu...
Ostale novosti iz rubrike »
















