Irak – Jezidi: Lažne i prave đavolove sluge
Tokom tragičnih jugoslovenskih devedesetih godina minulog veka, veliki svet je silno proširio svoja geografska i antropološka znanja o ovdašnjim narodima, manjinama, brdima, dolinama, rekama i gradovima, pa čak i zaseocima i potocima. Kako su ratna dejstva i ljudska stradanja zahvatala nove oblasti tako su u globalnu medijsku sferu ulazila nova imena geografskih i socijalnih realija s jednog dotle samo šematski (polu)poznatog prostora.
To biva, po pravilu, sa svim mučeničkim zemljama u kojima se vode ratovi, pa i sada s Irakom i zlosrećnom manjinskom verskom zajednicom Jezida, izloženom nemilosrdnom pogromu sunitskih ekstremista iz tzv. Islamske države, odnosno halifata Iraka i Sirije.
Za jezide je koliko do juče malo ko znao. Posle neočekivanog pada Mosula u ruke islamskih fundamentalista, nastao je pakao za jezidske „jeretike“, pred koje je stavljen izbor – ako se to tako može nazvati – prelazak na islam ili smrt.
Mnogi su stradali, a oni koji su imali više sreće privremeni spas našli u zbegu na planini Sindžar. Sad se kurdski borci, uz podršku američkih bombardera, bore da ih izvedu na sigurno, zaustave fundamentalističku ofanzivu i povrate svoje izgubljene teritorije.
Zapadni „mudraci“ i licemeri krvavih ruku, poput Tonija Blera, poriču da je do aktuelnog haosa i užasa u Iraku suštinski došlo usled američko-britanske intervencije i rušenja Sadama Huseina, ali se, recimo, zna da surovi irački diktator, no nikako i verski fanatik, jezide, koje je smatrao Arapima, nije progonio, kao uostalom ni iračke hrišćane i neke druge verske manjine.
Teška je i tužna istorijska sudbina jezida. Uvek su stradali samo zbog toga što su drugačiji i što su to uporno želeli da ostanu. Njihova izrazito sinkretička religija, pod ovim imenom utemeljena u I/II veku, sadrži elemente starih iranskih verovanja, judaizma, hrišćanstva, a ponajviše mistički protumačenog islama. Smatra se da su dobili ime po omajadskom halifi Jezidu, koga su poštovali.
Premda u tom pogledu nema pouzdanih statistika, tvrdi se da jezida ukupno ima oko 300.000, a neki izvori operišu i znatno većim brojevima. Za njihovu zajednicu karakteristični su izrazita zatvorenost, stroga endogamija i kastinsko uređenje, kao i postojanje niza zabrana i tabua.
Sve je to učinilo da se jezidi, iako etnički većinom Kurdi i kurdofoni, počinju, slično Druzima u Libanu, doživljavati i kao posebna etnička grupa (Jezidi). Odvajkada su bili trn u oku svim jednoumnim fanaticima i totalitarnim režimima, pa su ih, iskrivljujući neke postavke njihove religije, suniti čak proglasili „obožavaocima đavola“, čemu je, osobito u šiitski očima, doprinosilo i to što se imenuju po omraženom šiitskom krvniku, halifi Jezidu.
A ti „obožavaoci đavola“ su, primerice, samopregorno štitili Jermene u vreme genocida 1915. Ko je sve tu, i tada i sada, zaista u službi đavola? Stradalnički jezidi svakako ne!
Autor: Darko Tanasković
- Izvor
- Srbin.Info, foto: Srbin.Info
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Međunarodni olimpijski komitet saopštio je da je odluka „zasnovana na dokazima i stručnim procenama“...
Neverovatno finale u skoku uvis obeležilo je Svetsko prvenstvo u Tokiju, a srpska atletičarka Angelina Topić osvojila je bronzanu medalju. Finale je dva puta prekidano zbog jake kiše, ali je...
„Kada smo dobili poziv iz Brazila da učestvujemo na Svetskom prvenstvu, jedino smo selektor i ja verovali da je to ostvarivo. Govorili su da smo ludi, da nećemo uspeti...
"Kada smo dobili poziv iz Brazila da učestvujemo na Svetskom prvenstvu, jedino smo selektor i ja verovali da je to ostvarivo. Govorili su da smo ludi, da nećemo uspeti...
"Kada smo dobili poziv iz Brazila da učestvujemo na Svetskom prvenstvu, jedino smo selektor i ja verovali da je to ostvarivo. Govorili su da smo ludi, da nećemo uspeti...
Na Atletskom stadionu u Kraljevu danas je održan prvi dan Prvenstva Srbije za seniore, uz učešće čak 260 takmičara iz cele zemlje. Publika je uživala u vrhu...
Ostale novosti iz rubrike »
















