
PESNIKU ZAVIČAJA I PRAOTACA U ZEMLJI ROBOVA I TALACA
Pesniku Momiru Laziću na dan Svetog Trifuna Leta Gospodnjeg 2020.
Od prvog do poslednjeg daha , od sunčevog poljupca do samrtnog ropca ,
živeo za pesmu, zemlju Pravoslavnu, borio se perom , za pretka, praoca .
Borio se pesmom , rvao sa slutnjom , vidari mu bili gnezdište vrabaca,
a svaka mu pesma potsumni testament, kao rodna njiva zdravih klijanaca,
u zemlji zatočenih , robova, iskušenja , gde vijuga i zmija palaca ,
gde svako sam sebe hapsi , učauren ko metak , ta reč britka , za slobodnu
rodnu grudu , gde se čuje prvi dečiji plač , bez kletvi na usnama i talaca ,
ko učaureni metak koji iznenada sam sebe vijukne kao opomena ,
u zemlji izbeglica , zgrčenih vilica , da mu rodna njiva prerodi
od zdravih klijanaca za zemlju dečijih kolica , koevki i pelena ,
zemlju vrednih ljudi , gde uz stari orah mladica izrasta ,
da podmladi ovu zemlju krajputaša , bespomoćnih , zaborava ,
kancera, radijacije , starački dom jalovih , bezubih , izlapelih staraca .
Sam sebi nanogicu stavio od metalnih zvona stihova ,
da zveče ko manastirski zvonik , kad prođe ko isposnik ,
obučen u mantije noći , u zvezdane krvotoke vena .
Stihovi mu sada i java i zbilja , ko vazduh kad grabi stari bunardžija ,
sa izvora vodu mater da ponese , mesto obramice staklenku čašu
iz bokala bunarskih da doliva , pravo iz podzemnih reka ,
koji donose žubor i trag zavičaja …
Ko lučevina pred zgasnuće zvezda , treptaja treptaj, prepletaj oka ,
obasja tminu i preseli se međ pesnike žive ,
na Nebu da zaliva mesečevu svetlosnu refleksiju , jagorčevinu.
I njegov život tek sada poče , nadzemaljski , nadljuski ,
ko jabuka prezrela koja sakri seme da ga vetar razvitla , u toj
pegavoj semenki, ljuski , da svakog ko pipne ijdanke
lozu Pravoslavnu , trnjikama pera da kožu mu razdire .
Da čuva ognjišta u zemlji živih i mrtvaca ,
od svih krvožednik , on pesnik Vidovdanski
vijuknu ko zlatni metak , put Neba , da razbije taj kamen
kišu od kamenja , što od Hrama našeg prave ruševinu .
Da postane hitac pero opomene, u vreme kad munja nebom nailaži ,
da odjekne glasom snažnim gromovitim ,
kad se zmija bezbožnika na Srbe isplazi .
Da stigne pre Sretenja do Svetih Ustanika ,
sa vojskom Svetaca i pesnika oštrih , da odjekne hitac ,
pucanj opomene da se vrati sam sebi Srbin neprolazni .
Slavica Jovanović novinar i književnik
Prnjavor Mačvanski
- Izvor
- Slavica Jovanović
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Ambasada Republike Srbije u Vašingtonu saopštila je da su Sjedinjene Američke Države zvanično potvrdile svoje učešće na Specijalizovanoj izložbi EXPO 2027, nakon potpisivanja bilateralnog spora...
Autor i reditelj dokumentarnih filmova, Slađan Stojanović iz Vranja, dobio je prvu nagradu za televizijski pristup na 21. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma "Zlatna buklija" u Velikoj Plani, za film...
Udruženje 'Kraljevina Srbija' proslavilo je danas svoju slavu, Svetog Simeona Mirotočivog, priredivši svečani prijem u Kraljevskom Dvoru. Prisustvovali sy NJ.K.V. Princ Naslednik Filip, NJ.K.V. Princ Aleksandar i NJ.K.V....
U Vranju će u sredu, 4. februara na šetalištu u centru grada od 13 časova biti obeležen Svetski dan borbe protiv raka akcijom pod nazivom 'Koš za zdravlje'. ...
Beka Mitić Ristić, spisateljica rodom iz Vranja a koja živi i stvara u Nišu, održaće književno veče u rodnom gradu, u četvrtak 4. decembra 'Handlebar'-u. Ovo književno veče se razlikuje...
Dvadeset prvo izdanje Međunarodnog Festivala dokumentarnog filma pod nazivom “Dokument 2025”, a koje se održava u organizaciji udruženja “Dokument 06”, trajaće od 3. do 5.12.2025. godine, a svečano otvaranje...
Ostale novosti iz rubrike »
















