Povodom bestidnog saopštenja vladajuće partije
Cetinje, 13. jun 2020.
U istoriji besčašća Crne Gore ostaće još jedan sraman pokušaj vladajuće partije da druge optuži za ono što čini njen predsjednik i njegovi saradnici čine, a to je onemogućavanje bilo kakvog dogovora radi izlaska iz duboke društvene krize u kojoj se nalazi naše društvo.
Nije bilo u istoriji nijednog partitokratskog i autokratskog režima koji nije sve one koji ga kritikuju označavao antidržavnim elementom. To je ujedno najprimitivniji mogući način upravljanja društvom, ali i najpodliji jer se koristi starim principom “Zavadi pa vladaj”.
Mitropolit nije instruisao vjernike za koga da glasaju već im je rekao da hrišćanin, koji ima straha Božijeg, ne može da bude podržavalac, pa ni izborni, onih koji otimaju crkve, ruše manastirske konake, protjeruju sveštenike i sprovode zakone nejednako, a uglavnom na štetu Crkve. Osobito mu takvu riječ, proglasivši je “stvaranjem političke platforme”, ne mogu zamjeriti oni koji su, bez stida pred ljudima i straha Božijeg, u 21. vijeku, u sekularnoj državi Crnoj Gori, na partijskom kongresu donijeli odluku da prave “partijsku crkvu”. To se nisu usudili ni mnogi koji su bili moćniji od te partije i njenog predsjednika. Ova partija je samu sebe svrstala među progonitelje Crkve. Nije joj Mitropolit kriv za to.
Mitropolija se nije stavila u službu nijedne političke opcije i DPS u svom saopštenju o tome namjerno i obmanjivački izriče besramne neistine, u cilju, izgleda već započete, predizborne kampanje. Niko van Crkve ne donosi odluke u njeno ime i to je svima jasno, osim autorima ovoga prevarantskog i necivilizovanog saopštenja.
Crkva nema nikakav skriveni, a kamoli politički cilj u svojoj borbi za odbranu od neustavnog i diskriminatornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Niko ne brani DPS-u i skupštinskoj većini da donesu odluku kojim će staviti “moratorijum na primjenu zakona”. To ne zavisi od dobre volje Crkve, jer da je nešto zavisilo od naše dobre volje, odavno bi se došlo do kvalitetnog zakona, koji ne bi stvarao ovakve društvene probleme i prouzrokovao nepravdu i diskriminaciju. Dobra volja je pokazana kad je javno, bez ikakvih politikantskih oblandi, koje Crkvi ne priliče, tražen minimum minimuma u pogledu izmjena i dopuna zakona. Ništa od toga vlast još uvijek nije prihvatila.
Više od mjesec dana je prošlo otkako je rad državnih institucija počeo da se normalizuje, a ekspertski pregovori o odnosnom Zakonu se ne nastavljaju, iako je sastanak otkazan zbog epidemije, koja je u međuvremenu zaustavljena.
Rekli smo sto puta, a evo, ponavljamo i sada, kad dođe do dogovora o zakonskim rješenjima, koja nećemo smatrati diskriminatornim, a uvjereni smo da se do njega može doći, jer su naši zahtjevi bili izuzetno skromni, naše “vanredne” litije, koje su molitveni vid otpora diskriminaciji koju trpimo, a ne dio ničije političke kampanje – neće više ići.
Žalosno je da se politička grupacija koja je toliko dugo na vlasti koristi ovako primitivnim kritikama svojih neistomišljenika. Ta partija i njen predsjednik izmišljaju i obmanjuju javnost da je Mitropolija u službi drugih političkih subjekata iz samo jednog jedinog razloga – zato što Crkva neće da im se pokori. Neka budu načisto po tom pitanju – taj dan neće nikad dočekati.
Dakle, neka vladajuća partija u Skupštini, gdje ima većinu sa svojim koalicionim partnerima, izađe u susret minimumu naših razumnih zahtjeva, a poslije toga će se, kako smo najavili održati još jedna blagodarstvena litija i sva javnost će moći da posvjedoči do čega je Crkvi stalo i za šta se bori.
