
PESNIKU ZAVIČAJA I PRAOTACA U ZEMLJI ROBOVA I TALACA
Pesniku Momiru Laziću na dan Svetog Trifuna Leta Gospodnjeg 2020.
Od prvog do poslednjeg daha , od sunčevog poljupca do samrtnog ropca ,
živeo za pesmu, zemlju Pravoslavnu, borio se perom , za pretka, praoca .
Borio se pesmom , rvao sa slutnjom , vidari mu bili gnezdište vrabaca,
a svaka mu pesma potsumni testament, kao rodna njiva zdravih klijanaca,
u zemlji zatočenih , robova, iskušenja , gde vijuga i zmija palaca ,
gde svako sam sebe hapsi , učauren ko metak , ta reč britka , za slobodnu
rodnu grudu , gde se čuje prvi dečiji plač , bez kletvi na usnama i talaca ,
ko učaureni metak koji iznenada sam sebe vijukne kao opomena ,
u zemlji izbeglica , zgrčenih vilica , da mu rodna njiva prerodi
od zdravih klijanaca za zemlju dečijih kolica , koevki i pelena ,
zemlju vrednih ljudi , gde uz stari orah mladica izrasta ,
da podmladi ovu zemlju krajputaša , bespomoćnih , zaborava ,
kancera, radijacije , starački dom jalovih , bezubih , izlapelih staraca .
Sam sebi nanogicu stavio od metalnih zvona stihova ,
da zveče ko manastirski zvonik , kad prođe ko isposnik ,
obučen u mantije noći , u zvezdane krvotoke vena .
Stihovi mu sada i java i zbilja , ko vazduh kad grabi stari bunardžija ,
sa izvora vodu mater da ponese , mesto obramice staklenku čašu
iz bokala bunarskih da doliva , pravo iz podzemnih reka ,
koji donose žubor i trag zavičaja …
Ko lučevina pred zgasnuće zvezda , treptaja treptaj, prepletaj oka ,
obasja tminu i preseli se međ pesnike žive ,
na Nebu da zaliva mesečevu svetlosnu refleksiju , jagorčevinu.
I njegov život tek sada poče , nadzemaljski , nadljuski ,
ko jabuka prezrela koja sakri seme da ga vetar razvitla , u toj
pegavoj semenki, ljuski , da svakog ko pipne ijdanke
lozu Pravoslavnu , trnjikama pera da kožu mu razdire .
Da čuva ognjišta u zemlji živih i mrtvaca ,
od svih krvožednik , on pesnik Vidovdanski
vijuknu ko zlatni metak , put Neba , da razbije taj kamen
kišu od kamenja , što od Hrama našeg prave ruševinu .
Da postane hitac pero opomene, u vreme kad munja nebom nailaži ,
da odjekne glasom snažnim gromovitim ,
kad se zmija bezbožnika na Srbe isplazi .
Da stigne pre Sretenja do Svetih Ustanika ,
sa vojskom Svetaca i pesnika oštrih , da odjekne hitac ,
pucanj opomene da se vrati sam sebi Srbin neprolazni .
Slavica Jovanović novinar i književnik
Prnjavor Mačvanski
- Izvor
- Slavica Jovanović
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Savremena astronomija već dugo nije vezana samo za optičko posmatranje neba teleskopima, već je ona postala i nauka o ogromnin bazama podataka. Teleskopi nove generacije svake noći generišu terabajte...
Vašingtonska asocijacija biciklista (WABA) po prvi put je organizovala diplomatsku biciklističku vožnju povodom Svetskog dana bicikla, okupivši predstavnike više od 40 diplomatskih misija u Vašingtonu. Organizatori su naj...
I ove godine je održan tradicionalni prolećni 'SrbFest', koji organizuje Srbska pravoslavna crkva Svetog Luke u Potomaku, SAD. Štand Ambasade Republike Srbije bio je prilika da se zajedno sa...
Ambasador Srbije u Vašingtonu, njegova ekselencija Dragan Šutanovac razgovarao je u Beloj kući sa dr Endijem Bejkerom, zamenikom savetnika za nacionalnu bezbednost predsednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa. Tokom...
U Ambasadi Republike Srbije je održana promocija knjige 'Srpski kuvar' autorke Ivane Lalicki. Autorka je kroz priče iz svog detinjstva i tradicionalne recepte predstavila deo srpske kuhinje i kulture, a...
Ambasador Republike Srbije u SAD Dragan Šutanovac sastao se sa članovima Predstavničkog doma Anom Paulinom Lunom sa Floride i Robertom Aderholtom iz Alabame, sa kojima je razgovarao o odnosima...
Ostale novosti iz rubrike »

















