RT: SAD se usuđuju da se žale na „destabilizujuće rusko prisustvo“ u Libiji, razorenom NATO promenom režima
Sponzorišući "humanitarnu" promenu režima u Libiji 2011. godine i odvodeći severnoafričku zemlju u haos i građanski rat, SAD sada protestuju zbog navodnog prisustva ruskih snaga u zemlji, te navode da je to kao „neverovatno destabilizujuće“.
To je ustvrdio u utorak Dejvid Šenker, pomoćnik sekretara za bliskoistočna pitanja Stejt departmenta. On je rekao novinarima da su pripadnici ruske vojske upućeni u Libiju "u značajnom broju" da podrže Libijsku nacionalnu armiju (LNA), te da se "povećava spektar velikih žrtava među civilnim stanovništvom."
Šenkerova zabrinutost za živote i dobrobit libijskih civila posebno je dirljiva, s obzirom na to da su SAD bile jedna od pokretačkih snaga akcije promene režima 2011. godine koja je ciljala vladu pukovnika Moamara Gadafija. Malo ko može zaboraviti tadašnju državnu sekretarku Hilari Klinton, koja je grozno gratkala kad je obaveštena o Gadafijevom brutalnom ubistvu od strane "umerenih" pobunjenika koje podržavaju SAD.
Čak i kada je "humanitarni" promašaj uspeo da odnese živote četvorice Amerikanaca u konzulatu u Bengaziju 2012. godine, Vašington je slegnuo ramenima. Njihova ubistva objavljena su na video Jutjubu, a Klintonova se čuveno izrugala u Kongresu, „kakva je razlika u ovom trenutku?“
Ali, general Halifa Haftar, koji je živeo u SAD-u 20 i više godina, podsećam, i njegova LNA, čini se da su spremni da ujedine zemlju i odbace američku „državu nacionalnog jedinstva“ koja se drži za glavni grad i ne mnogo više, Vašington je iznenada zabrinut za živote Libije? Ma dajte, molim vas!
Sve ovo čini prigovore Vašingtona protiv navodnog ruskog prisustva na humanitarnim osnovama previše ciničnim za verovanje. Strah da bi Rusija mogla da uspostavi bazu na južnom boku NATO-a ili da na neki način očisti vlastiti nered SAD-a, to sam mogao da razumem, ali, naravno, Stejt department ne može to da kaže naglas.
Šenkerove oskudne zabrinutosti padaju po istim linijama kao i američki medijski narativ o Siriji, gde se ruska intervencija na poziv Damaska svakodnevno osuđuje kao bombardovanje ničega, osim bolnica, škola i civila, a uopšte ne "umerenih pobunjenika“ podržanih od strane SAD-a ili terorista "Islamske države".
Ako su ruske snage zaista stigle u Libiju, tvrdnju za koju Šenker nije dao nikakve dokaze, podsećam, onda sirijsko iskustvo ukazuje da bi siromašna zemlja konačno mogla da vidi mir u doglednoj budućnosti, nakon godina „slobode“ koju su donele NATO bombe i lokalni džihadisti. Iako bi se to moglo smatrati katastrofom u Vašingtonu, potpuno razumem da Libijce uopšte za to nije briga.
- Izvor
- foto: © Reuters / Esam Al-Fetori / RT/ vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Ako ste pomislili da eto konačno jednog rata s kojim mi, Srbi, nemamo veze...pa, loše ste pomislili...
Salih Selimović je istoričar, publicista i profesor iz Sjenice u Srbiji. Rođen je 1944. u Tešnju u BiH. Poznat je po istraživanjima islamizacije južnoslovenskih prostora, s posebnim na...
Srboljub Živanović (83) je po objavljivanju izveštaja svoje komisije 1964. godine morao da pobegne iz Jugoslavije pošto se komunističkim vlastima nije dopalo to što je utvrđeno da je u...
Vijest iz Tuzle, Bosna i Hercegovina, 22. avgust 2020. Prije nekoliko dana izašla je iz štampe knjiga „Tuzlanski vitez Ostoja Paljić“ autora Zdravka Novaka Paljića. Knjiga je štampana u izdanju Srpskog...
Franjevac, naučnik i filozof Ignjat Martinović bio je poreklom Srbin čija je porodica za vreme Velike seobe Srba (1690) pod patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem prešla iz Srbije i naselila se...
Ostale novosti iz rubrike »















