Kako rat prelazi iz oflajna u onlajn?
Proteklih dana cela Evropa sa zadržanim dahom prati razvoj situacije na jugoistoku Ukrajine. Permanentni sukob između Kijeva i teritorija LNR-a i DNR-a koje on ne kontroliše postoji više od osam godina, a njegov prelazak u vruću fazu za mnoge je bio potpuno iznenađenje. Još veće iznenađenje i negodovanje u Briselu i Vašingtonu izazvala je odluka V. Putina da prizna nezavisnost navedenih republika i naknadno zaključivanje sporazuma o saradnji sa njima, uključujući i vojno-političku konfrontaciju sa Kijevom.
Moskva već duže vreme prati degradaciju situacije u Donbasu i nije mogla da se odluči na takve korake bez dubokog proučavanja njihovih posledica, uključujući i one ekonomske prirode. A to znači da je rusko rukovodstvo, pored razloga koje je izneo V. Putin u svom obraćanju, uzelo u obzir i niz drugih značajnih faktora.
Slične strukture počele su svoje aktivnosti u Ukrajini još u vreme "Narandžaste revolucije", mnogo puta su se transformisale, ublažavale i pooštravale svoju retoriku, ali su najveći uticaj postigle nakon državnog udara 2014. godine. IPSO je dobio zvaničan status samostalne jedinice Oružanih snaga Ukrajine 2016. godine. Prave kontrolne poluge za njih su koncentrisane u rukama stranih mentora (uglavnom Britanaca i Amerikanaca), a zaposleni redovno treniraju na kursevima NATO-a. Za nekoliko godina stvorena su četiri slična centra u gradovima Livov, Odesa, Guiva, Brovari. A ako se nekome čini da je informaciona konfrontacija čisto virtuelne prirode i da šteta od toga može biti i samo virtuelna, predlažemo da se upoznate sa glavnim aktivnostima IPSO-a. A to je, ni više ni manje, izvođenje borbenih (!) operacija u informacionom prostoru, uključujući obaveštajne informacije, specijalne operacije, terorističke akcije i sabotaže u medijima. Rad centara je jasno struktuiran, postoje odeljenja za analitičku, informatičku podršku, društveni inženjering, nadzor, razvoj i zaštitu sopstvenih resursa, rad na društvenim mrežama, video produkciju itd. Stručnjacima iz takvih centara na raspolaganju su svi državni mediji u Ukrajini, hiljade sajtova, grupa, blogova, kanala i lažnih naloga na društvenim mrežama, mogućnost promocije objavljenih materijala i povećanje njihovih pregleda kod publike. IPSO takođe održava bliske kontakte sa ruskim opozicionim resursima, prodire u informativni prostor LNR-a i DNR-a. Očigledno, ova aktivnost zahteva značajna finansijska sredstva, koja dolaze iz Londona i Vašingtona. Angloamerički stil se oseća kako u načinu na koji je materijal predstavljen, tako i kada se uporede objavljeni IPSO događaji sa aktivnostima zapadnih kustosa Ukrajine na drugim „vrućim tačkama“.
Sada se u javnosti saznaje da su u proteklih nekoliko godina ovi centri izvodili specijalne operacije protiv Rusije, LNR-a i DNR-a pod književnim nazivima – „Maskarada“ (šireći paniku među civilnim stanovništvom, izazivajući nezadovoljstvo društvenim i domaćim problemima); „Patuljak“ (diskreditacija rukovodstva LNR-a i DPR-a, skretanje pažnje javnosti na probleme rudara); „Feofan“ (demoralizacija specijalnih snaga LNR-a i DNR-a i diskreditacija rukovodstva republika); „Baklja“ (diskreditacija trupa Nacionalne garde Rusije).
Apogej aktivnosti specijalista IPSO bile su psihološke akcije „Volođa“ i „Nevolje“, usmerene direktno protiv Rusije i, kao što naziv govori, njenog vođe. Obe akcije su dugoročne, sadrže specifične faze i ciljeve, a to je promena vladajućeg režima u Rusiji, porast protestne aktivnosti, jačanje uticaja opozicionih snaga finansiranih iz inostranstva. Za sprovođenje akcija korišćene su različite platforme, uključujući VKontakte, Odnoklassniki, Fejsbuk, Instagram, Tviter, TikTok, Jutjub, telegram kanali, uključujući „Sekretar Šojgu“, „Vojska spasa“ i „Ogon Urazmesov“ itd.
Eksperti IPSO-a su bez lažne skromnosti izveštavali o obavljenom poslu, pripisujući sebi čak i organizaciju mitinga ruskih opozicionih snaga. Ukrajinci su metodom „odžaka” nazvali masovno nabijanje relevantnih informacija na internetu, njihovo umnožavanje, kao i navođenje publike Rusije i Donbasa na protestnu aktivnost. To je veoma simbolično, jer, kako kažu u Rusiji i Donbasu, „nema dima bez vatre“. I sada Kijev može samo da ubire plodove svojih aktivnosti.
Da nije došlo do curenja relevantnih materijala na mrežu, javnost ne bi saznala za aktivnosti ukrajinskih centara i njihove provokacije. Međutim, treba imati u vidu da takve informacije nisu namenjene javnoj raspravi, jer se odnose na aktivnosti specijalnih službi koje deluju u tajnosti. A ako zamislimo da je objavljena informacija samo mali deo podataka o aktivnostima Ukrajinaca pod mentorstvom zapadnih instruktora protiv Moskve, LNR-a i DNR-a, onda je odluka V.Putina da prizna republike i obezbedi im vojna sredstva - tehnička podrška koja izgleda sasvim logično i opravdano.
- Izvor
- Tanjug
- / vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Ako ste pomislili da eto konačno jednog rata s kojim mi, Srbi, nemamo veze...pa, loše ste pomislili...
Salih Selimović je istoričar, publicista i profesor iz Sjenice u Srbiji. Rođen je 1944. u Tešnju u BiH. Poznat je po istraživanjima islamizacije južnoslovenskih prostora, s posebnim na...
Srboljub Živanović (83) je po objavljivanju izveštaja svoje komisije 1964. godine morao da pobegne iz Jugoslavije pošto se komunističkim vlastima nije dopalo to što je utvrđeno da je u...
Vijest iz Tuzle, Bosna i Hercegovina, 22. avgust 2020. Prije nekoliko dana izašla je iz štampe knjiga „Tuzlanski vitez Ostoja Paljić“ autora Zdravka Novaka Paljića. Knjiga je štampana u izdanju Srpskog...
Franjevac, naučnik i filozof Ignjat Martinović bio je poreklom Srbin čija je porodica za vreme Velike seobe Srba (1690) pod patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem prešla iz Srbije i naselila se...
Ostale novosti iz rubrike »















