
Može li Orban za Obamu postati Atila "Bič Božji"
One koji bolje poznaju odnose mađarskog lidera Orbana sa partnerima iz zapdne alijanse i njegova sve češća samostalna istupanja i poteze koje u poslednje vreme preduzima u spoljnoj politici, nije iznenadila nedavna vest da je Vašington uveo sankcije izvesnom broju državnh činovnika i preduzetnika u Maađrskoj. Mere kojima su Amerikanci, kaznili Mađare su se uklopile u politiku pritisaka na Rusiju.
Orban „raskrinkavan“ zbog uvođenja kreativnh finesa u monolitnu politiku zapadnog lagera
Uputno bi bilo podsetiti se kako je Orban poslednjih godina bio stalno zasipan drvnjem i kamenjm, oštro kritikovan i „raskrinkavan“ zato što unosi sve veći broj kreativnh, mađarskih finesa u monolitnu politiku „zapadnpog lagera „, koja, baš kao nekada istočni lager, u kojemu je Mađarska bila jak potporni zid, zahteva beszulovnu poslušnost i pokornost, a svaki disonatni ton od osnovne NATO melodije Politbiro u Vašingtonu kažanjava izricanjem vaspitno-disciplinskih mera.
Sankcije SAD, vaspitno-disciplinska mera – ukor direktora
Od kojih su sankcije SAD kao ukor direktora. A zatim slede sankcije odeljenskog starešine - EU, pa ukori svakog pojedninačnog „predmetnog nastavnika“, svake članice EU. Sve to najpre ima za posledicu smanjenje ocene iz vladanja, posle čega sledi zabrana napuštanja „škole„, tj države, onda zabrana pojedinim „besprizornim“ učenicima ulaska u dvorišta SAD i EU. I tako sve do zabrane kupovine kifli iz zajedičkog kioska Alijanse za vreme velikog odmora...
Nestašni Viktor Orban, potomak glasovitog Atile, „biča božjeg“ koji se zakleo na vernost Velikom bratu usudio se u svojoj drskosti da ne istupa i podrži, „kao što je rečeno“ u korist sankcija protiv Rusije zbog Ukrajine.
Nema napred, poreznici stoj!
I tako se desilo da SAD u subutu, 18. oktobra uvedu „ničim izazvane“ antimađarske sankcije zabranom ulaska u zemlju nizu ličnosti iz najbližeg okruženja Viktora Orbana, kao i nekim krupnim preduzetnicima.
Što je posebno intersantno, na tom spisku nepodobnoh eventualnih putnika za SAD našli su se i neki visoki činovnici mađareske poreske uprave, što nije čudno ako se zna da veći broj američkih firmi posluje u ovoj srednjovropskoj zemlji koja je prva posle pada Berlinskog zida (čemu je i sama znatno doprinela) otovrila granice za rajski „zapadni tok“ demokratije bez obala koja je valjala investicije i svaki vrstu dobrobiti na opusutele panonske puste. Pa su se, sasvim je moguće, visoki poreznici iz Budimpešte nešto grdno zamerili američkim privilegovanim investitorima i biznismenima, i zato im je izrečen strogi ukor bez prava putovanja u SAD.
U cara Trojana i dalje solidno funkcionišu kozje uši
O razlozima izricanja ovih dispciplinskih mera zvanično se ne govori. A pošto u cara Trojana i pored tolikog ometanja i dalje solidnu funkcionišu kozje uši, svet nije, bar neoficijelno, ostao bez informacija da su Amerikanci kaznili Mađare zbog njihove politike prema Rusiji i zato što su se njihovi poreski organi grdno zamerili američkim kompanijama koje posluju u toj zemlji.
Pobuna na evroatlanatskom brodu „Orban„
Beše nekad „Pobuna na brodu Baunti“, pa „Pobuna na brodu Kven“. Ali to behu pobune na brodovima iz tihookokeanske američke flotile, a sad se to desilo na evroatlantskoj pučini, ili, da bude još apsurdnije – u Mađarskoj koja, kao što se zna, nema mora, i zbog toga se još od Atile, biča božjeg nije sekirala.
Pa zašto da se onda sekiraju njeni susedi ili patrtneri, recimo, što Mađarska nema mora?
Ali, nije tako.
Kad se već učlanila u Evroatalanstki klub, pravila nalažu ne samo da redovno plaća članrinu, nego i da se za vjeka vjekov, jednom za svagda, odrekne bilo kakve pomisli na političku „samodelatnost“.
A tek pobuna, makar bila i na dražvnom plovilu „Viktor Orban“ je nešto što se niti može, niti sme, niti će se tolerisati.
Jer pravila su bila jasna od samog početka. Zna se ko donosi odluke: Veliki brat, dok su sotale članice dužne da te odluke primenjuju. Dobro, ako se ponekad i pogleda kroz prste Britaniji, Nemačkoj ili Francuskoj neki nastup političke samodelatnosti, one su ipak karijatide Alijanse, ali nikave vežbe slobodnih strelaca u tamo nekoj Češkoj (kao što je bilo počelo) ili sad u Mađarskoj se ne mogu tolerisati .
Jer ta „nova Evropa“ na čijoj su rekosntrukciji i adaptaciji Amerikanci „dobrano poradili“ i udesili je da u svakom momentu bude monolitna kao jedan od gvozdenih stubova njene, američke, imerijalne moći i uticaja na koji se može osloniti u svako doba dana ili noći, što i čini, u, kako u burninm vremenima, tako i u miru i tišini. Ta i takva Evropa mora u svakom pogledu sve više (ako ima kud, a nema) da disciplinovano, bespogovrno izvršava gazdinu volju, i čak šta više - da uvek nasluti šta gazda namerava da naredi, kako bi uvek pokorne sa sigurnošću, spreno, mogle „presreti„ naređenje rečima besprimerne odanosti: „Na zapovijest!“
Ko bi tako nešto mogao očekiavti od Orbana, miljenkika i stipendiste Džordža Soroša, negdašnjeg žietlja Budimpešte
Na početku svoje blistave karijera, kad se kao omladinac vinuo na političku orbitu, Viktor Orban nije davao povoda za sumnju da će soprovoditi „pravilni kurs“ koji odredi gazada iz Vašingtona. Počeo je svoju karijeru kao „mlad čovek koji mnogo obećava“, kako je procenio njegov mentor, i nekadašnji sugrađanin, Džordž Soroš, koji mu je krajem 1980-ih dodelio stipendiju (sve se bojim nije imao odakle!).
Zadojen ostrašćenim anitikomunizmom mlađani Sorošev primerni pionir, Orban, je pored stalog, za odnos prema Rusiji rekao da predstavlja „ostatak prošlosti„.
U vreme njegovog prvog mandata predsednika vlade (1998-2002) Mađarska je ušla u NATO i pripremala se da stupi u Evropsku unijau. Ne treba zaboraviti da je Oraban bio jedan od najglasnijih podržavlaca bombardovanja naše zemlje 1999- od strane 19 zemalja NATO predvođenioh Satanističkim američkim državama, a na sav gals je podržao i agresiju SAD i Velike Britanije na Irak nekoliko godina kasnije.
On je široko otvorio vrata za amerčke investitore od kojih sada ubira duže od decenije zaostali porez.
Mađarska među prvim zemljama postaje žrtva eknomske krize 2010.
Kad su Orbanovi naslednici počeli da posvećuju veću pažnju odnosima s Rusijom, on ih je kao lidar tada još uvek opozicione desničarske partije „FIDES“ žestoko kritikovao. Pošto je Mađarska među prvim zemljama postala žrtva svetske ekonomske krize (2010), Orban se ponovo vratio na vlast. U početku se obračunavao sa ostacima sovjetske simbolike, boreći se da se ubrza izgradnja gasovoda „Nabuko“ koji će obilazti Rusiju...
Ali se sve to ubrzo promenilo: Amerikanci nisu dobro ocenili svog vazala
Ubrzo se, međutim, pokazalo da Amerikanci svog „vazala“ nisu dobro shvatili i ocenili. Uskoro će im postati jasno da Orban nije partner takvog kalibra koji bi bio spreman da sprovodi nečiju politiku nametnutu spolja, nego da brine isključivo o svojoj zemlji. On je uvek bio čovek koga pamte, koji ume da govori zapaljive reči. Tu se on pokazuje u punoj boji i sjaju. O Orbanu su počeli da govore u celoj Evropi i izvan nje i pokazalo se da je on kao političar u znatnoj meri sjajniji od (strašno je reći) Baraka Obame. Sa kojim, da podsetimo, mađrski premijer nije uvek hteo da ujednači svoje korake.
Prvo zvono se čulo još 2010.
Prvo zvono se čulo još 2010. g. kad Orban, bez obzira što je bio posvećen izgradnji „Nabuka“, nije želeo da odustane od „Južnog toka„. Nije on odustao ni od projekta proširenja AEC u Pakši koji je nemoguće realizovati bez učešća „Rusatoma“.
Kritičko raspoloženje Mađara prema Rusiji je osetno omekšalo. Posle 2008. Mađrska se našla na ivici ekonomskog kraha, pa su joj bila neophodna inostrana sredstva, koja su u značajnoj meri poticala iz američkih i špekulantskih izvora. Industrijska preduzeća su zatvarana, obradivo zemljište zapušteno. I kad je kriza počela, strani investitori su otišli, a zemlja je 2008. bila na granici bankrota.
Bilo je sasvmi prirodno i očkivano da mađarski poreski organi počnu da se interesuju šta su to u njihovoj zemlji radili investitori iz SAD. Ispalo je da može sve drugo, samo je to zabranjeno. . .
Merkalova i Hilari kritikuju novi mađarski ustav, ali se Orban na to i ne obazire
U 2012. g. u Mađarskoj je počeo da se primenjuje novi ustav. U njemu je pružena puna garancija zaštite etničkih Mađara u inostranstvu, u čemu su mnogi videli nameru preispitivanja granica. Osim toga, u najvišem pravnom aktu zemlje istaknuti su hrišaćnski koreni Mađarske, pravo na život od momenta začeća, velika punomoćja vlasti da kontroliše medije. Nemčka kancelarka Angela Merkel i državna skretarka SAD Hilari Klinton odmah su zatražile da se pojedine odredbe ustava menjaju, ali Orban nije hteo ni da čuje za to.
Briga za položaj 150 hiljada etničkih Mađara u Zakarpatju u Ukrajini
I evo dogodila se 2014., kriza u Ukrajin. Za razliku od Poljske, Mađarska nije suviše aktivno podržavala Majdan. Rukovodstvo zemlje je više brinuo položaj oko 150 hiljada etničkih Mađara u Zakarpatju i otovreno je negodovalo zbog nacionalističkog karaktera novih ukrajisnkih vlasti.
I kada su SAD počele da sprovode sankcije u odnosu prema Rusiji, Orban je opet demonstrirao svoju nezavisnost
Krajem leta, uoči uvođenja novog talasa sankcija Zapada Rusiji, Orban je govrio:
„Politika sankcija koju Zapad sprovodi u odnsou na Rusiju donosi više štete njemu samom nego Rusiji... Evropska unija se svakim danom sve više udaljava od Rusije. To je loše ne samo za Mađarsku, nego i za celu EU. Mi ćemo tražiti da zajednički delujemo sa onim zemljama EU koje su zainteresovane za usporavanje i prekraćivanje tog procesa razjedinjavanja“.
U tom duhu on je govorio i u proleće, i u leto, i u jesen 2014. g.
I proširenje AEC u Pakši, i „Južni tok“
Mađrska nije poslušala sugestije SAD da prekine saradnju sa Rusijom u vezi proširenja AEC u Pakši, a nije odustala, uprkos američkim zahtevima, ni od „Južnog toka“. Mađarske vlasti nisu dozvolile reverzibilni dotok gasa iz svoje zemlje u Ukrajinu, kao što su to uradile Slovačka i Poljska. Praktično, Mađari su postupili kao glavni „saboteri „ antiruske kampanje koju je Amerika propisala EU. Merakal i Oland su se tako zalagali, a tu se našao neki drski Orban koji se usudio da deluje kao slobodan strelac...
Svi su izgledi da je ta samostalnost rukovdstva Mađarske dozlogrdila Beloj kući i Državnom sekretarijatu.
Sankcije - Pokušaj „otrežnjenja“ Orbana i njegovog okruženja
I uvođenje ovih sankcija nije ništa drugo nego pokušaj „otrežnjenja“ Orbana i njegovog okruženja, kako bi se primorao da igra po američkoj svirki.
Sada ne samo državni vrh, nego i sva Mađarska prolaze kroz iskušenje doslednosti, prava da se nazivaju samosatlnom državom u punom značenju te reči.
Dosad su u tome uspevali, ali su mali izgledi da će ih SAD ostaviti na miru.
Uigrana tehnologija smene režima koji nisu po volji SAD
Tehnologija smene režima koji nisu po volji Amerikancima je detaljno razrađena i oprobana, a najčešće to rade izvođenjem naroda na ulicu. Tako su 1998. američke specijalne službe koordinirale zakulisne radnje koje su dovele do odstranjenja s vlasti premijera Slovačke Vladimira Mečjera koji se usudio da ne sledi bezuslovno proamerički kurs.
Kao i Slovačka u to vreme, tako i Mađarska danas veoma je zavisna od SAD, Nemačke, EU. Još se u u punoj meri nije oporavila od krize i sprovođenje sopstvene linije biće joj vrlo teško.
Zato će biti inetersantno posmatrati dalji razvoj situacije, kakav će biti Orbanov odgovor Obami, hoće li sadržavti bar u naznakama iole neustrašivosti njegovog slavnog pretka, Atile „biča božjeg„?
Branko Rakočević
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
19. maja na beogradskom aerodromu upokojio se jeromonah Roman (Matjušin) — pesnik sa gitarom, monah i čovek koji je Srbiju nosio duboko u srcu....
9. maja 1945. godine u 00:43 po moskovskom vremenu u Berlinu je potpisana bezuslovna kapitulacija nacističke Nemačke....
U Moskvi je predstavljen projekat spomenika pukovniku Nikolaju Nikolajeviču Rajevskom, koji će biti postavljen na jugu Srbije....
U svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi u Ruskom domu u Beogradu, otvorena je izložba povodom velikog jubileja: 110 godina od formiranja Prve srpske dobrovoljačke divizije. Ova izložba okupila je ljubitelje...
Izložba slika tri umetnice - Irene Lazić, Ružice Mitrović i Ivane Stanisavljević Negić biće otvorena u četvrtak u Galeriji Narodnog univerziteta u Vranju. Otvaranje izložbe je zakazano za 18....
Džingisidi, kako se nazivaju potomci velikog osvajača, činili su političku elitu moćne mongolske države Zlatne horde....
Ostale novosti iz rubrike »
















