Šest malih razloga protiv NATO
Srbija je jedina evropska zemlja koju je NATO bombardovao. To bombardovanje bilo je nelegalno, bez odluke Saveta bezbednosti. Bacajući bombe po Srbiji, NATO je počinio zločine nad civilnim stanovništvom. Zato Srbija ne može tek tako da uđe u NATO. To je moguće tek kada Srbija dobije jasno izvinjenje od čelnika NATO makar za “kolateralnu štetu” koja joj je nanesena 1999.
Trogodišnja Milica Rakić, iz Batajnice, naš je (i božji) treći “mali” anti-NATO svedok. Ona je zatražila, 17. aprila, oko pola deset uveče, od svoje majke Dušice da ide na nošu. Dušica ju je odvela do kupatila, stavila na nošu i otišla da namesti krevet. Osećali su se prilično bezbedno, jer je njihova kuća bila udaljena najmanje četiri kilometara od vojnog aerodroma. A onda je u blizini zgrade pala bomba. Odmah po eksploziji, otac Žarko utrčao je u kupatilo. Milica je ležala u lokvi krvi, pogođena parčetom čelika iz rasprsnute bombe. Odveli su je u obližnju ambulantu, ali nije bilo pomoći. I ona je slikana kako počiva na čaršavu batajničkog doma zdravlja. Na slici se vidi njena zavijena leva butina i lice samrtnički bledo, ali izuzetno lepo i nežno. Tako anđeoski lepo lice, valjda, može da ima samo mrtvo dete.
Nema slike mrtvog Branimira Stanijanovića, šestogodišnjaka iz Aleksinca. On je sa ocem Vidosavom i majkom Divnom, 12. aprila, putovao vozom koji se, dvadeset minuta pre podneva, našao na mostu iznad Grdeličke klisure. Pilot je, objašnjavali su docnije u štabu NATO, imao zadatak da sruši most. Ali suviše kasno je na kontrolnom ekranu spazio voz. Valjda je zato posle minut–dva, kažu očevici, voz još jednom pogođen. Voz, ne most. I to na isto mesto – u drugi i treći vagon. Cela porodica Stanijanović je poginula, zajedno sa još petnaestak putnika. Broj mrtvih nije bilo moguće tačno utvrditi jer su ugljenisana tela popadala u Južnu Moravu. Među njima i Branimirovo. Ako pilota koji je ovo uradio, i Džejmija Šeja, glasnogovornika NATO koji je odbio svaku krivicu za ove namerne smrti, zanima koga su ubili, ima jedna Branimirova slika. Na njoj se vidi kako švrća, sa leptir mašnom i ozbiljnim izrazom lica, učestvuje na školskoj priredbi. Da li je tako obučen i sada dok šeta božjim vrtom?
U tom vrtu sada su i osmogodišnji Stefan i njegova sestra, petogodišnja Dejana Pavlović. Oni su spavali u svojoj porodičnoj kući, u Ralji kod Beograda, kada je na nju, 26. maja, pala bomba. Šta je u blizini bilo tako značajno da bi se gađalo, ostaje potpuno nejasno. Uz brata i sestricu, poginuo je i otac Vladimir. Majka Branislava je preživela. I njoj je za uspomenu na celu porodicu, izgubljenu u jednom časku, ostala slika mrtve dece. U šarenim dečjim spavaćicama, oni leže na plavom porodičnom jorganu. Dejana samo malo raskrvavljenog nosa, a Stefan gotovo bez ikakvih rana.
- Izvor
- http://www.nspm.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
19. maja na beogradskom aerodromu upokojio se jeromonah Roman (Matjušin) — pesnik sa gitarom, monah i čovek koji je Srbiju nosio duboko u srcu....
9. maja 1945. godine u 00:43 po moskovskom vremenu u Berlinu je potpisana bezuslovna kapitulacija nacističke Nemačke....
U Moskvi je predstavljen projekat spomenika pukovniku Nikolaju Nikolajeviču Rajevskom, koji će biti postavljen na jugu Srbije....
U svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi u Ruskom domu u Beogradu, otvorena je izložba povodom velikog jubileja: 110 godina od formiranja Prve srpske dobrovoljačke divizije. Ova izložba okupila je ljubitelje...
Izložba slika tri umetnice - Irene Lazić, Ružice Mitrović i Ivane Stanisavljević Negić biće otvorena u četvrtak u Galeriji Narodnog univerziteta u Vranju. Otvaranje izložbe je zakazano za 18....
Džingisidi, kako se nazivaju potomci velikog osvajača, činili su političku elitu moćne mongolske države Zlatne horde....
Ostale novosti iz rubrike »








