Odlazak najomiljenijeg dečjeg drugara
Gumac Milorad Mandić Manda iznenada je preminuo u 55. godini, pošto mu je pozlilo na sceni tokom izvođenja predstave,. Na pretpremijeri dečje predstave „Petar Pan” pozorišta „Boško Buha”, koja se igra u Ustanovi kulture „Vuk Stefanović Karadžić”, Mandić je pao na sceni, a nedugo nakon toga je preminuo.
Početkom maja je napunio 55 godina.
Diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u klasi profesora Vladimira Jevtovića. Posle diplomiranja je postao član beogradskog dečjeg pozorišta „Boško Buha”. Godine1989. snimio je više od 270 epizoda emisije „Bajka za laku noć” koje su se emitovale na nacionalnoj televiziji.
Sam sam napravio ime, prezime i nadimak. Ne kajem se ni zbog jednog poteza u životu. Sve što sam napravio bilo je zato što sam u to verovao. Za dečje emisije nikada nisam imao scenario. Sve se dešavalo spontano i uglavnom su klinci bili oni koji vode emisiju, ja sam ih samo usmeravao, bio sam saobraćajac za decu!
„Poštovana porodice Mandić, Veliki prvak srbskog glumišta koji je svojim jedinstvenim darom obeležio epohu našeg teatra, filma i televizije, ostaje zapisan u našim srcima, svakom našem osmehu, ali i u istoriji srpske umetnosti glume. Iskreno saučešće upućuje vam Tomislav Nikolić, predsednik Republike Srbije”, navodi se u telegramu saučešća, saopštila je Služba za saradnju s medijima predsednika Srbije. (Tanjug)
Od 1989. do 1995. vodio je emisiju za decu „S one strane duge”, što ga je uz Branka Kockicu, učinilo jednim od najpopularnijih dečjih glumaca i zabavljača. Pamti se njegovo čuveno pitanje “Jeste li se zaljubiška?”
Milorad Mandić je igrao u brojnim srbskim filmovima, a najzapaženiju ulogu ostvario je u filmu Srđana Dragojevića „Lepa sela lepo gore”. Kao mlad glumac igrao je u seriji „Vuk Karadžić” pored Mikija Manojlovića i Aleksandra Berčeka, a tada ga je, kako kaže, reditelj te monumentalne serije Đorđe Kadijević, naučio da samo onaj ko čeka može da se bavi glumom.
Roditelj i prijatelj dece više od četiri decenije Manda je govorio da je srećan čovek i da ga upravo deca čine srećnim.
„Za njih sam spreman svašta da uradim, da se ne umaram. Njihova sreća kada otvore novogodišnji paketić, šta rade oči, kako ručice žure da brže–bolje vide šta je u kutiji, taj trenutak je neprocenjiv”.
Kao direktor pozorišta Boško Buha borio se za ugled ove kuće za pristojnije uslove rada.
–Moj najveći zadatak na mestu upravnika je briga o ovoj porodici koja broji preko šezdeset ljudi. Uradiću sve da Beograd i Srbija dobiju scenu dostojnu repertoara za koji smo jedini zaduženi na ovim prostorima. Mi smo najveći ansambl dečijeg pozorišta na Balkanu. Repertoarski se bavimo vaspitavanjem, odrastanjem, kulturnim obrazovanjem dece i pripremom za odlazak u velike teatre. Deca moraju da znaju šta je pozorište, a naš zadatak je da ih naučimo da prate predstavu, kao i da im pokažemo jasnu razliku između dobra i zla, govorio je Manda.
Isticao je da je pozorište mesto na kome se stiču dragocena iskustva i grade uspomene, na kom se razmenjuju saznanja, stavovi i emocije, koje je u današnje vreme poslednja oaza suvislih misli.
Pozorište za decu je još važnije, jer osim što priprema publiku za večernje pozorište, ono i uči najmlađe životnim vrednostima i tome da jednog dana budu aktivni činioci društva i donosioci odluka, a ne samo pasivni posmatrači. Zato je svako ulaganje u njega ulaganje u budućnost
„Pozorište za decu je još važnije, jer osim što priprema publiku za večernje pozorište, ono i uči najmlađe životnim vrednostima i tome da jednog dana budu aktivni činioci društva i donosioci odluka, a ne samo pasivni posmatrači. Zato je svako ulaganje u njega ulaganje u budućnost”, rekao je u jednom intervjuu ovaj poslednji glumac.
– Sam sam napravio ime, prezime i nadimak. Ne kajem se ni zbog jednog poteza u životu. Sve što sam napravio bilo je zato što sam u to verovao. Za dečje emisije nikada nisam imao scenario. Sve se dešavalo spontano i uglavnom su klinci bili oni koji vode emisiju, ja sam ih samo usmeravao, bio sam saobraćajac za decu!”
Hteo je da bude pilot, ali, pričao je, naglo je izrastao pa nije mogao da stane u avion!
„Posle sam hteo da budem lekar, bilo je tu mnogo pravaca. Sticajem okolnosti, navijao sam za gimnaziju, ali moj otac je mislio da je zanat zlata vredan, pa sam upisao elektrotehničku.
Upisao sam bio i Elektrotehnički fakultet, studirao sam uz rad, što je bilo nešto drugo u poređenju s mojim drugovima iz osnovne škole. Kada sam se vratio iz vojske, želeo sam da sve to nadoknadim i izlazio sam dosta.
Jedno veče, prolazio sam ulicom s jednim drugom i čuli smo neku dobru muziku koja je dolazila iz Dramskog eksperimentalnog studija. Popeli smo se i naišli na jednu veoma srdačnu ekipu ljudi, a na moje iznenađenje, nismo morali ni da pitamo smemo li da uđemo. S tim finim ljudima ostali smo do zore i tako je počelo moje angažovanje u pozorištu…"

Osobeni znak generacije
Povodom smrti Milorada Mandića Mande, Skupština grada Beograda poslala je saopštenje u kome se navodi da su Srbija i Beograd izgubili jednog od najvećih umetnika i glumaca ove epohe. –Milorad Mandić Manda bio je osobeni znak svoje generacije, ličnost izuzetnog umetničkog senzibiliteta, a pre svega dobar čovek i svakovrsni uzor generacijama koje dolaze.
Smrću ovog velikog čoveka i vrhunskog umetnika, na duši Beograda, Srbije i celog regiona ostali su veliki ožiljak i neprebolna rana.
Saučešće su uputili i predsednik Srbije Tomislav Nikolić i premijer Srbije Aleksandar Vučić.
Tuga i neverica u pozorištu
Muk i neverica među glumcima koji su ćutke ulazili na scenu UK „Vuk Karadžić” gde je tokom predstave „Petar Pan” preminuo Milorad Mandić Manda.
Mnogi od njih nisu krili ni suze. Nije bilo reči kojima bi opisali tugu i bol za iznenada preminulim kolegom, samo su neki od njih kratko izustili – Kao da ga je neko ukrao.
Pokušali su reanimaciju, ali spasa nije bilo. U prvi mah, kada je pao, publika među kojom je bilo dosta dece sa roditeljima, pomislili su da je i to deo predstave, ali su baš kolege iz prvih redova koje su sa svojim mališanima gledali predstavu, shvatili o čemu se radi
Oni koji su se zatekli u kafe – klubu „Kult” pokraj pozorišne sale, kada je stigla vest da je Mandi pozlilo, kazali su da ga je srce izdalo na sceni, i da je ekipa Hitne pomoći došla za svega nekoliko minuta.
Pokušali su reanimaciju, ali spasa nije bilo. U prvi mah, kada je pao, publika među kojom je bilo dosta dece sa roditeljima, pomislili su da je i to deo predstave, ali su baš kolege iz prvih redova koje su sa svojim mališanima gledali predstavu, shvatili o čemu se radi.
Odmah su upaljena svetla, a publika zamoljena da napusti salu. Stigli su lekari, njihova borba da ga vrate u život trajala je duže od sat vremena. Manda je u kobnom trenutku imao ulogu Kapetana Kuke. Pretpremijera je počela u 17 časova, a legendarnom glumcu pozlilo je u 17.40 časova.
- Izvor
- / vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
19. maja na beogradskom aerodromu upokojio se jeromonah Roman (Matjušin) — pesnik sa gitarom, monah i čovek koji je Srbiju nosio duboko u srcu....
9. maja 1945. godine u 00:43 po moskovskom vremenu u Berlinu je potpisana bezuslovna kapitulacija nacističke Nemačke....
U Moskvi je predstavljen projekat spomenika pukovniku Nikolaju Nikolajeviču Rajevskom, koji će biti postavljen na jugu Srbije....
U svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi u Ruskom domu u Beogradu, otvorena je izložba povodom velikog jubileja: 110 godina od formiranja Prve srpske dobrovoljačke divizije. Ova izložba okupila je ljubitelje...
Izložba slika tri umetnice - Irene Lazić, Ružice Mitrović i Ivane Stanisavljević Negić biće otvorena u četvrtak u Galeriji Narodnog univerziteta u Vranju. Otvaranje izložbe je zakazano za 18....
Džingisidi, kako se nazivaju potomci velikog osvajača, činili su političku elitu moćne mongolske države Zlatne horde....
Ostale novosti iz rubrike »















