Jesu li naše reči – naše

S vremena na vreme u štampi, i u razgovorima o jeziku, postavi se pitanje zašto nam je u srbskom jeziku potreban predlog nakon, odnosno veznik nakon što. Ne bih rekao da odjek preporuke velikog srbskog filologa iz druge polovine dvadesetog veka Miloša Moskovljevića (1884–1969) dopire do naših dana, jer – čule bi se i preporuke iz novijih vremena da nema razloga izgoniti ih iz srbskog jezika. Naime, u svojim knjigama posvećenim jezičkoj kulturi, Egon Fekete je, pre dvadesetak godina, nedvosmisleno rekao da predlog nakon i veznik u čijem je on sastavu pripadaju srbskom standardnom jeziku i navodio potvrde za to iz dela srbskih pisaca.

On navodi da se taj predlog javlja i kod Vuka i kod Ive Ćipika, Svetozara Ćorovića, Jaše Prodanovića, Ive Andrića, a kod Njegoša u liku nakom. Međutim, u poslednje vreme ponovo je kritikovano njihovo korišćenje, pošto se smatra da su došli sa hrvatske strane. Predlog nakon zabeležen je i u srbskim srednjovekovnim dokumentima. Najstarija potvrda koja nam je zasad poznata jeste iz Povelje kralja Radoslava Dubrovčanima 1234. godine: nakon mene, a javlja se i u pismu Radoslava Pavlovića, srbskog gospodara sa istočnih predela Bosne, pisanom 1442. godine: nakon preminuća gospođe Todore (navedeno prema današnjem načinu pisanja). Dobro je poznato u nauci da se jezik i pismo u srednjovekovnoj Bosni ni u čemu bitnom ne razlikuju od jezika i pisma korišćenih na dvoru Nemanjićȃ.

Kod Vuka je taj predlog zabeležen već u njegovom Srbskom rječniku iz 1818. Navodi se samo oblik nakom: Nakom sebe spomen ostaviti. U izdanju iz 1852. navodi se i oblik nakon, s oznakom u Dubr.[ovniku] i upućuje na lik nakom. Iz starijeg perioda naše književnosti lik nakom se susreće i kod P. P. Njegoša i M. Đ. Milićevića. Noviji rečnici za lik nakom ističu da je pokrajinski i zastareo. Najnoviji, jednotomni rečnik Matice srpske navodi samo predlog nakon.

Ovaj predlog javlja se u delima mnogih pisaca starijih i novijih. Pored spominjanih, upotrebljavaju ga i Simo Matavulj i Stjepan Mitrov Ljubiša, Vladan Desnica, ali i Grigorije Božović, Borisav Stanković, Radoje Domanović, Sima Pandurović, Branko Ćopić i Dobrilo Nenadić, i Momo Kapor, Ljubomir Simović, Rajko P. Nogo i Dragan Hamović, te književni kritičari Novica Petković i Jovan Pejčić – i dr. Ivo Andrić ga ima u pripovetkama, a u delima Prokleta avlija, Na Drini ćuprija i Travnička hronika nije pronađen nijedan primer. Predlog (i prilog) posle javlja se kod svih znatno češće. Znatno češće se predlog nakon javlja u jeziku štampe: I tako zvanično uplovili u bračnu luku nakon skoro tri godine ljubavi (Večernje novosti, 2015); Žiri će nakon letnje pauze nastaviti sa radom u septembru (NIN, 2015).

Što se tiče veznika nakon što, situacija je nešto drugačija: on se znatno ređe javlja kod srbskih pisaca. Javlja se čak retko kod I. Ćipika – svega dva primera u Paucima, kod S. Matavulja se i ne javlja u tri njegova romana, a kod V. Desnice pronađen je svega jedan primer. Svi oni znatno češće koriste veznik pošto. To vredi i za pisce koji ne upotrebljavaju veznik nakon što: Kočić, Ćopić, Crnjanski, Ćosić, S. Velmar Janković. Kod nekih pisaca se našao koji primer s predlogom nakon, a u posmatranim delima nema veznika nakon što, npr. D. Nenadić, R. P. Nogo, N. Petković. Očito se među srbskim piscima tokom dvadesetog veka održavalo mišljenje da taj veznik nije karakteristika srbskog jezika. Činjenica da ga nema ni kod pisaca s najzapadnijeg srbskog jezičkog područja (Matavulj, pa i Dučić i Kočić, Ćopić) ili se retko javlja (Ćipiko, Desnica) govori da su ga oni svesno izbegavali i uvažavali raniji stav srpske jezičke norme. Ipak u poslednje vreme taj veznik upotrebljava poznati banjalučki pisac Ranko Pavlović, a i neki dosta mlađi beogradski pisci. To govori da se već pred kraj dvadesetog veka napušta stav o tome vezniku kao osobini zapadne/hrvatske varijante srbskog jezika.

Sasvim drugačije je stanje u jeziku štampe, radija i televizije; ovaj veznik se vrlo često javlja: Dodatno smanjenje došlo je nakon što je pokrajinski inspektor utvrdio neusklađenost njihovih koeficijenata za obračun zarada sa republičkom uredbom (Politika, 2015); Nakon što se porodila, porodica bebinog oca joj je uzela ćerku (Večernje novosti, 2015). Među vremenskim veznicima ovom vezniku je najbliži veznik pošto. Ali on je dvosmislen: pored vremenskog, ima i uzročno značenje, koje u njemu sve više preovlađuje.

Nije uvek moguće utvrditi o kome se značenju radi; tako je u primerima: Komisija je takvu odluku donela pošto je na sastanku Opštinskog odbora 30. jula većinom glasova doneta odluka o pokretanju disciplinske mere (Večernje novosti 2015); Isto važi i za spekulacije da bi i Elektroprivreda Srbije mogla da traži novo poskupljenje pošto su dva rasta cena izbegnuta prošle godine (NIN, 2011). Ako u književnom tekstu i ne mora biti toliko važno o kom značenju se radi, u novinskom jeste.

I današnje gramatike savremenog srbskog jezika ne osporavaju status predlogu nakon i vezniku nakon što. Dok velika sintaksa srbskog jezika M. Stevanovića iz šezdesetih godina prošlog veka navodi predlog nakon i isključuje veznik nakon što, današnja srednjoškolska gramatika Ž. Stanojčića i LJ. Popovića ima i predlog i veznik, takođe i novija gramatika Ž. Stanojčića. I u Normativnoj gramatici srbskog jezika P. Pipera i I. Klajna navodi se ovaj predlog i veznik i ističe da ih je pogrešno proglašavati za kroatizme i izbegavati.

Na­uč­ni sa­rad­nik In­sti­tu­ta za srp­ski je­zik SA­NU
Politika