Željka i Fadil: Tri trase ka Sarajevu, ni jedna ka Banjoj Luci

Frontal je više puta ukazivao na nasušnost povezivanja prugom Banje Luke i Bijeljine. Vlada, bar u sadašnjoj višegodišnjoj većini, ništa. Zato se danas hitno i strasno priča o autoputu Sarajevo - Beograd.

Zašto?! Prvo što se nameće kao logično pitanje za raspravu u Banjoj Luci, ali prije svega za diskusiju sa Beogradom, jeste: Zašto je Vladi Srpske bitniji pravac Sarajevo - Beograd, od pravca Banja Luka - Beograd?

Da li je bitnije da takvu vezu sa Srbijom ima Sarajevo, koje, uzgredbudirečeno, već posjeduje upotrebljiv pružni pravac prema Beogradu; ili Banja Luka, koja i onako danas prugu Miloševac - Bijeljina, mora graditi kroz oteto Brčko? Naravno, ako se u Banjoj Luci ikada sjete od genijalnih projekata kao što je "izgradnja autoputa Banja Luka - Mliništa" i sličnih bajki. Nažalost, neke od takvih bajki osvanu kao najskuplja dionica autoputa u Evropi. Primjer je pravac Banja Luka - Gradiška, gdje mosta i dalje neće biti ko zna koliko godina. U doba prije otpočinjanja njegove izgradnje, s pravom se ukazivalo da je za povezivanje sa autoputem Bratstva i ubistva (Beograd - Zagreb) bolji pravac preko Prijedora ka Jasenovcu. Em ima most i odgovarajući granični prelaz, em povezuje više gradova u Srbskoj, od kojih je Prijedor mnogo veći i značajniji od Gradiške, koja je već povezana sa autoputem.

Ukoliko se nekad ipak odluče na izgradnju pružnog pravca Banja Luka - Beograd, koji bi išao kroz našu teritoriju, ko zna kakve sve peripetije tek mogu da se zabibere iz Efbiha, odnosno Distrikta Brčko, koje kao i ostatak državne zajednice BiH ima "visokog predstavnika". Koliko je takva sorta naklonjena interesima Srpske, najbolje se vidi iz proustaških istupa Valentina Incka, pa je prva stvar koju je Civijanovićka trebala na sastanku sa kolegom iz Efbiha potegnuti, jeste startno uslovljavanje ovakvog projekta, davanjem saglasnosti za pravac ka Beogradu kod Višegrada. Jedino na taj način možemo biti sigurni, da će i pruga iz Banje Luke proći do Bijeljine. Dalje pruga postoji za Srbiju i prelazi most na Rači, koji je sada samo željeznički. Prepreka nema.

Pošto mi i po Dejtonu imamo pravo na specijalne i paralelne odnose sa Srbijom, logično bi bilo i da paralelno razvijamo strateške putne pravce prema Beogradu?Makar sa Sarajevom, koje takve odnose ne želi i nema. Izgleda da i na samu vlast u Banjoj Luci mnogo više utiču ideje strateških projekata sa kojima se složi Aleksandar Vučić, odnosno zvanični Beograd, bez sravnjivanja istih sa stvarnim i logičnim potrebama svoje zemlje. To sve izgleda neodgovorno i bez vizije, taman koliko i izgradnja mosta kod Bratunca. Ide na ruku efbihovskim ratnohuškačkim medijima, koji Banju Luku neprestano predstavljaju kao nekoga sa mozgom u Beogradu.

28. februar ili 9. mart

Željka Cvijanović ispred Vlade Srpske i Fadil Novalić kao čelni čovjek Vlade Efbiha, danas su u Banjoj Luci dogovorili da će održati zajedničku sjednicu dvije vlade. To će se desiti 28. februara ili 9. marta, kako im već bude zgodno, ali su najavili i formiranje radne grupe koje će se baviti infrastrukturom, a prije svega autoputem Sarajevo-Beograd.

Ne samo da poreskim obveznicima Srpske nije predočeno zašto se nikad ozbiljno nije radilo na povezivanju Banje Luke i Beograda, a već premijerka najavljuje da će radna grupa birati trasu, te da su danas ćakulali čak i "neku treću varijantu za trasu auto-puta".

Ovo sa autoputem, tako brzo nakon posjete Denisa Zvizdića Aleksandru Vučiću u Beogradu, gdje se pričalo na istu temu, djeluje kao da je Vučić Željki izdao domaći zadatak, koji ona obavlja bez razmišljanja o sopstvenim interesima. Tako je priča o poreskim zakonima i unapređenju poslovnog ambijenta, pala u zapećak.

Fadil je, kako to tradicionalno iz Efbiha biva, pomenuo da je "Strategijom transporta BiH, predviđena je veza u Višegradu za autoput Sarajevo-Beograd". Što će reći, da je preduprijedio unitarističkom politikom mogućnost da sa Željkom nešto oko toga u budućnosti zapne. Željka, vidite, nije. Zna se gdje je Andrićgrad.

MMF, akcize i razoružani građani Srpske

Premijerku zato mnogo više brine da Efbih ispuni svoje obaveze prema MMF, koje je Vlada RS već ispunila, kako bi pozajmljene pare za pokrivanje budžetskih deficita nastavile da pristižu i kupuju socijalni mir.

Kako smo zaključili iz njihovih izjava, Srbskoj će biti teže u slučaju restruktuiranja Željeznica (valjda jer nema prugu za Beograd), a Efbih će imati više problema "u harmonizaciji i usvajanju određenih propisa". Novalić, a kako bi drugačije unitaristički um, opravdanje unaprijed traži u dva doma parlamenta i parlamentima kantona.

Novalić je došao da nešto i ponese, te je tako zamolio da EfbiH preuzme od Srpske "metode utvrđivanja određenih zakona", no on smatra da je "sigurno da EfbiH može u radno-pravnom zakonodavstvu pomoći Srbskoj".

Ono što Novalić sigurno ne misli prepisivati iz Srpske, jeste razoružavanje sopstvenih građana, nametanjem tako visokih poreza za posjedovanje naoružanja, kao što to u očajničkom otimanju para porezima čini Banja Luka. U svjetlu nedavnih militarističkih prijedloga Atifa Dudakovića, biće da se razmišlja u sasvim suprotnom pravcu, te će neslaganja još biti samo oko MMF i uvođenja akciza.

No, na kraju, bitno je da namjeravaju da sarađuju. To je najbitnije i to svakako treba pozdraviti.

Samo ne na štetu Srpske, kao što je to uvijek do sada bivalo. Jer, ovom politikom, pruga prema Beogradu će ostati samo spomen tabla iz 1993. godine, koja danas tavori kod Bijeljinske šećerane.

Frontal