"Pokrio" preko šezdeset bogomolja

Svakog dana, osim kad su po crkvenom kalendaru vjerski praznici ujutro i u popodnevnim satima, u isto vrijeme, oglase se zvona na Hramu Hristovog roždestva u Mojkovcu čija izgradnja ulazi u završnicu. Neobičan zvuk koji razgali tišinu i učmalost "pokreće" Simo Brborić (66) iz Ljubinja. Javlja da radovi odmiču, uz poruku "Ugodno je ovako i Bogu i narodu". Peče božja zvijezda ovih dana, presijava se užareni bakarni lim koji ovaj neimar savija i uvija, makazama izrezuje, vari spojeve i slaže detalje krova - sve pod vinklom.
- Ko ga nađe i prizva, Bog ga dobrom nagradio, te ovako "salijeva" krov na Hramu - hvale Mojkovčani rukotvorine vedrog Hercegovca.
Preporučio ga, saznajemo, episkop Budiljansko-nikšićke eparhije gospodin Joanikije, koji od temelja prati svaki ugrađeni detalj u ovu bogomolju, kao uostalom i druge na svom području koje su posljednjih godina krenule prema nebu.
- Ja sam po profesiji limar i čim sam završio zanat prihvatio sam se posla. Hercegovačka zemlja tvrda i opora, a ja rano ostao bez oca i zaštite. Sve do ratnih sukoba radio sam u sarajevskom zanatskom preduzeću "Vrelo Bosne", velikim dijelom i kao poslovođa, ali sam se negdje od 1975. godine, kada je krenula izgradnja pravoslavnih hramova, okrenuo limarskim poslovima na bogomoljama - kaže na početku pregovora u sovjoj radnoj biografiji Simo Brborić čiji preci potiču iz Bjelopavlića i njegovo bratstvo je, podvlači, među najstarijim u Ljubinju.
Možda božja nagrada koja je u ovom vedrom i stamenom čovjeku "uždila" najljepši plamen ljubavi prema srpskim bogomoljama pod čijim se krovom jednom dušom diše, možda iskon predaka da pripomogne vjeri svoga oduvijek proganjanog naroda, ili tvrdi zavičajni kameni na koji se zauvijek naslanja glava, tek Simo je u svoje pamćenje dosad upisao preko 60 vjerskih hramova koje je prekrio bakarnim limom ili olovobakarnom kombinacijom.
- Koliko se sjećam, prvo sam se na ovim poslovima okušao i dokazao na crkvi Svetog Nikole u Kotoru, a onda redom. Sjećam se crkve u beranskim Rovcima, manastira oca Jojila "Ćirilovac" crkve na Ključu iznad Kolašina, bogoslovske zgrade na Cetinju, bogomolje na Boanu Kadića kod Danilovgrada, hrama u Njegovlju kod Bijelog polja, grahovske crkve, ruskog hrama u Herceg Novom - izdvaja Simo samo neke vjerske građevine u Crnoj Gori, koga smo za trenutak "skinuli" sa krova mojkovačkog Hrama, iako je žurio da u poslu što više ugrabi prije nego što osvoje vrućine.
Otvara ovaj Hercegovac stranice sopstvene knjige pamćenja i među brojnim hramovima koje je, svojim majstorstvom zaklonio od kiše i nevremena na području Srbije, izdvaja manastir "Preradovac" u Opariću kod Jagodine, crkvu "Lazarica" kod Novog Sada, a potom niže čitav spisak. Simo u rodnoj Hercegovini i iz ovog spiska ističe obnovu trebinjskog manastira Tvrdoš, Gračanicu, crkvu u Kasarni, pa sabornu crkvu na Ublima i Orovac, svi na području Trebinja, a potom niže bogomolje na teritoriji Nevesinja, Gacka i svoga Ljubinja.
- Saborna crkva u Ljubinju im pet kupola, dvije priprate, oltar i spada u vjerske objekte čije je prekrivanje bilo izuzetno složno - naglašava Brborić mada, dodaje, za njega u ovim poslovima nema teškoća.
- Pokrio sam, takođe, katoliške crkve u Dubrovniku i Sarajevu, zatim džamije u Ulogu kod Kalinovika i Požeplju kod Han-Pijeska, kao i pravosalavni hram u Malmeu u Švedskoj. U ovom gradu božju službu služio je prota Milan Gardović, sin Nikole Gardovića koji je u Sarajevu prva žrtva rata.