Zec je naše sve
Nastupajuća 2011. godina je po istočnom kalendaru – godina zeca. U Rusiji je ova životinja vrlo poštovana, i to ne jednom u dvanaest godina, već svakodnevno. Kao prvo, zato što se sreće u skoro svim ruskim regionima i zato što je lik u mnogim drevnim bajkama i predanjima. A kao drugo, zec je po legendi spasio život velikom ruskom pesniku Puškinu. Zbog toga mu je čak podignut spomenik, koji je u godini na izmaku navršio deset godina.
Puškin je bio slobodoljubiv čovek i već je pre dvadeset pete godine uspeo da preplavi Rusiju „gnusnim“ pesmama s tačke gledišta zvanične cenzure iz tog vremena. Da bi shvatio da ne sme tako da piše ruski car je proterao pesnika u progonstvo, u porodično imanje Mihajlovsko, koje se nalazilo na oko trista kilometara od Peterburga, odnosno u krajnju zabit.
Prvo Puškin nije mogao da trpi ovo mestašce udaljeno od prestonice i jako se ljutio. A kasnije ga je čak navoleo i tu je napisao mnogo izvanrednih dela. Zapravo, Puškina kao takvog, ruska književnost je dobila upravo nakon ovog njegovog prinudnog „službenog puta“.
Ipak, pesniku je bilo dosadno. Nedostajali su mu Peterburg, svetske razonode i njegovi prijatelji, kojima je želeo da pročita ono što je napisao u zatvoru. I u decembru 1825. godine odlučio je da prekrši zabranu i da se iz Mihajlovskog uputu i Peterburg. I već je seo u sanke i viknuo kočijašu: „Brže!“ kad mu je na put istrčao zec. Konji su stali. U Rusiji postoji drevno sujeverje: ako zec pretrči stazu – ne treba ići na put. Puškin je uzdahnuo i vratio se.
Kasnije se ispostavilo da ga je ovaj događaj spasao od ozbiljnih neprijatnosti, a možda i od pogibije, kaže saradnik Puškinovog muzeja Veronika Kirsanova.
Upravo tih dana Puškinovi prijatelji, ruski plemići, koji su smislili tajnu zaveru s ciljem da promene državnu vladu u Rusiji, imali su poslednji sastanak pre odlučujućeg nastupa, koji je u istoriju ušao kao „ustanak dekabrista“. Da je Puškin došao do Peterburga, sigurno bi bio s zaverenicima i delio bi njihovu sudbinu. Kao što znamo, Nikolaj I se strogo obračnuao s dekabristima – petorica su bila obešena, ostali prognani u Sibir s lišavanjem svih zvanja i nagrada. Ne zna se šta je čekalo Puškina da nije bilo zeca (...).
Prošle su godine i grupa entuzijasta odlučila je da zvanično zabeleži ulogu zeca u sudbini prvog pesnika Rusije. Tako se na raskrsnici, gde je po predanju Puškin sreo zeca, pojavio spomenik. Male i velike zečeve sad u Mihajlovsko donose svi od reda – vreme je da se otvori muzej za njih. Poštovaoci kod spomenika donose šargarepu i kupus kako bi umilostivili živi simbol. Zečevi, kojih od Puškinovog vremena nema ništa manje u Mihajlovskom, sa zahvalnošću primaju poklone.
- Izvor
- Golos Rossii, foto: RIA Novosti/ vostok.rs
- Povezane teme
- Rusija
- Puškin
- književnost
- spomenik
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
19. maja na beogradskom aerodromu upokojio se jeromonah Roman (Matjušin) — pesnik sa gitarom, monah i čovek koji je Srbiju nosio duboko u srcu....
9. maja 1945. godine u 00:43 po moskovskom vremenu u Berlinu je potpisana bezuslovna kapitulacija nacističke Nemačke....
U Moskvi je predstavljen projekat spomenika pukovniku Nikolaju Nikolajeviču Rajevskom, koji će biti postavljen na jugu Srbije....
U svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi u Ruskom domu u Beogradu, otvorena je izložba povodom velikog jubileja: 110 godina od formiranja Prve srpske dobrovoljačke divizije. Ova izložba okupila je ljubitelje...
Izložba slika tri umetnice - Irene Lazić, Ružice Mitrović i Ivane Stanisavljević Negić biće otvorena u četvrtak u Galeriji Narodnog univerziteta u Vranju. Otvaranje izložbe je zakazano za 18....
Džingisidi, kako se nazivaju potomci velikog osvajača, činili su političku elitu moćne mongolske države Zlatne horde....
Ostale novosti iz rubrike »
















