Lav Trocki: zatvorski hleb i kremljovski kavijar
Jedan od vođa ruske revolucije 1917. godine i organizatora Crvene armije Lav Davidovič Bronštejn, poznatiji je pod svojim pseudonimom – Trocki. Kažu da je on ovo prezime pozajmio od nadzornika jednog od zatvora, gde je morao da sedi zbog svoje revolucionarne delatnosti.
Mladi socijal-demokrata dospeo je u zatvor još kao sasvim mlad. Trocki se setio zatim da pakete spolja nije dobijao. Nije imao ni čaj, ni šećer. Zatvoreniku su davali obrok jednom dnevno, ručak. Sledovanje ražanog hleba sa solju bilo je mladom revolucionaru i doručak i večera. Vodio sam sa sobom duge dijaloge o tome imam li pravo da uvećam jutarnju porciju na račun večernje, pisao je u svojim memoarima Trocki.
Posle svrgavanja samodržavlja u Rusiji, Trocki se vratio iz emogracije i do guše je uronio u političke događaje. Upravo tada se zbližio sa boljševicima. Zatim se sećao julskih dana 1917. godine, kada je Privremena vlada optužila lidere boljševičke partije za državnu izdaju. Put u bife Izvršnog Komiteta bio je tih dana mala Golgota, sećao se Trocki. Tamo su davali čaj i crne sendviče sa sirom ili crvenim kavijarom: bilo ga je mnogo u Smoljnom i kasnije u Kremlju. Za ručak su davali šči i parče mesa. Bifedžija Izvršnog komiteta bio je vojnik Grafov. U jeku hajke na nas, kada se Lenjin, optužen da je nemački špijun, krio u kući od slame, primetio sam da mi je Grafov davao čašu toplijeg čaja i bolji sendvič, gledajući pri tome kroz mene.
Pošto su boljševici svrgnuli Privremenu vladu, Trocki je bio imenovan za prvog narodnog komesara inostranih poslova Sovjetske Rusije. Upravo u tom svojstvu je učestovao u mirovnim pregovorima u Brest-Litovsku sa predstavnicima Nemačke.
U martu 1918. godine sovjetska vlada je prešla u Moskvu. U Kremlju su se Trocki i Lenjin smestili jedan preko puta drugog. Tada su u Kremlju davali lošu hranu: umesto mesa slaninu, brašno i prekrupa su bili sa peskom. Zato je u izobilju bilo crenog kavijara – zbog prekida izvoza. Za ručak su vođama Sovjetske republike davali redak šči i kašu od heljde u dvorskim tanjirima sa carskim orlovima.
U jeku unutarpartijske borbe posle Lenjinove smrti, Trocki je izgubio od Staljina, bio je proteran prvo u Kazahstan, zatim u inostranstvo. Poslednje utočište svetskog revolucionara bio je Meksiko. Imali smo veliki sto, sećao se unuk Trockog. Svi, uključujući čuvare i pomoćnike Trockog, sedeli su oko tog stola. Deda nije bio izbirljiv u hrani i jeo je sve što mu sipaju. Hranu je pripremala obično baka, kojoj su pomagale dve Meksikanke. Ručak smo imali jednostavan, bez raskoši. Posle ručka on je malo spavao. I zatim je radio u svom kabinetu do večere.
Upravo tamo, u vili Kojkana, u avgustu 1940. godine udarac noža za led prekinuo je život jednog od najprotivrečnijih vođa Oktobarske revolucije.
- Izvor
- Golos Rossii, © kollaž: «Golos Rossii»/ vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
19. maja na beogradskom aerodromu upokojio se jeromonah Roman (Matjušin) — pesnik sa gitarom, monah i čovek koji je Srbiju nosio duboko u srcu....
9. maja 1945. godine u 00:43 po moskovskom vremenu u Berlinu je potpisana bezuslovna kapitulacija nacističke Nemačke....
U Moskvi je predstavljen projekat spomenika pukovniku Nikolaju Nikolajeviču Rajevskom, koji će biti postavljen na jugu Srbije....
U svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi u Ruskom domu u Beogradu, otvorena je izložba povodom velikog jubileja: 110 godina od formiranja Prve srpske dobrovoljačke divizije. Ova izložba okupila je ljubitelje...
Izložba slika tri umetnice - Irene Lazić, Ružice Mitrović i Ivane Stanisavljević Negić biće otvorena u četvrtak u Galeriji Narodnog univerziteta u Vranju. Otvaranje izložbe je zakazano za 18....
Džingisidi, kako se nazivaju potomci velikog osvajača, činili su političku elitu moćne mongolske države Zlatne horde....
Ostale novosti iz rubrike »
















