Kako je Dušan Cvijanović upravljao "Plavim vozom"

Cvijanović živi u Doboju i na željeznicama je obavljao mnoge poslove, a radeći kao mašinovođa imao je priliku da više puta upravlja i "Plavim vozom".

On je prisjeća svojih početaka na željeznicama 15. maja 1961. godine kad se zaposlio, ističući da je to još bilo teško vrijeme, vrijeme obnove i izgradnje, kada se radilo i po 400 sati mjesečno, a plaćalo se 216 sati.

 "Mnogo se tada radilo. Tada su išli vozovi jedan za drugim, puni, prevozilo se i po 2 000 tona, brza vuča i uglavom sam vozio za Beograd, Zagreb, Dobavu /u Sloveniji/, Ploče. Tada su bili vozovi po 12 vagona", rekao je Cvijanović, dodajući da se na poslu boravilo "dan-noć", ali da je tu bilo i velikog zadovoljstva.

Sve je to za njega, kako je naveo, bio izazov, i bilo je neke ljepote u tome.

        Cvijanović je rekao da je 1965. godine u jesen pozvan da se javi u Doboju u vuču vozova i da lokmotivom dođe u Banjaluku.

        "Mislili smo, ja i Božo koji je bio pozvan sa mnom, da vozimo /Josipa Broza/ Tita, ali on nije bio. Bio je to Reza Pahlavi /adašnji iranski šah/ i dovezli smo ga u Sarajevo, a naveče smo ga odvezli za Beograd", rekao je Cvijanović, dodajući da su iranskog suverena dočekali Edvard Kardelj, Koča Popović i "još neki ljudi".

On je kao mašinovođa dva puta vozio Tita, ali ne zna kako su njega odabrali za "Plavi voz", jer, kako je istakao, "bilo je i boljih mašinista", a ni on nije za to vrijeme bio podoban, jer tada nije bio član Saveza komunista, a otac i stric su mu bili četnici.

Prema Cvijanovićevom sjećanju, negdje 1967. ili 68. godine njega, koji je u međuvremenu ušao u Savez komunista / moralo se - kako je rekao/ i Hasana Hrnića pozvali iz Doboja u Banjaluku.

 "Mi smo tada Tita odvezli do Zenice. Tito je tada otišao u Bugojno i nakon tri dana samo ga vratili u Beograd", prisjeća se Cvijanović, navodeći da ne zna tačno gdje se Tito nalazio u toj kompoziciji, jer ga nije vidio.

On Josipa Broza nije vidio tada, a ni sljedeći put, jer su "oficiri bili na mašini i nije se smjelo `zvjerati` ni izlaziti iz lokomotive ni kada Tito dolazi ni kada odlazi".

Posljednji put Tita je vozio iz Vinkovaca za Sarajevo i iz Sarajeva za Beograd.

Cvijanović ne zna ko je upravljao vozom kada su prebacivani posmrti ostaci Josipa Broza iz Ljubljane za Beograd. Raspitivao se, ali ipak nije saznao.

O Titu, doživotnom predsjedniku tadašnje SFRJ, i kako su ga zvali, "najvećim sinom naših naroda i narodnosti", Cvijanović ima posebno mišljenje.

Pričao je o tome kako je stajao na jedno dva metra od njega, opisujući scenu kako je Broz vadio cigaretu iz tabakere stavljao je u običan cigaršpic od orahovog drveta, navodeći impresije u kojima za njega Tito "nije bio običan čovjek, u sebi je imao nešto jako i prodorno".

Cvijanović je u Doboju završio tehniču školu, radio kao mašinski dispečer, otišao na doškolovavanje u Beograd, a potom je radio u radionici, na eksploataciji vuče, bio tehnički rukovodilac, te šef tehničke službe.

Danas kao penzioner mnogo putuje i bavi se pčelarstvm i ističe da je ovo tzv. treće doba - za njega najljepše doba.