Duh komunističke diktature: Politički progon Mitropolita i Crkve

 Danas je pred Područnim Organom za prekršaje nastavljeno suđenje Njegovom Visokopreosveštenstvu Arhiepiskopu Cetinjskom i Mitropolitu Crnogorsko-primorskom dr Amfilohiju Radoviću. Advokati Mitropolita Amfilohija Vojislav Đurišić i Dalibor Kavarić napustili su suđenje jer Sud ni danas nije obezbijedio ni minimum neophodnih uslova da bi se suđenje moglo sprovestu na način kako to zakon propisuje.

Za novinare je bilo samo četiri mjesta, a advokati nisu imali čak ni sto za kojim bi mogli da sjednu. Zbog svega toga advokati su zatražili da se suđenje odloži. Za razliku od njih, zamjenik Višeg državnog tužioca Veljko Rutović je tražio da se Mitropolit Amfilohije danas osudi. Međutim, suđenje je odloženo za 12. septembar.

Mitropolit Amfilohije zbog posjete Mitropolita Ilariona Mitropoliji Crnogorsk-primorskoj nije prisustvovao današnjem ročištu. Advokat Dalibor Kavarić govoreći na radio Svetigori istakao je da ni njemu, ni njegovim kolegama sa kojima je razgovarao nije poznato da Viši državni tužilac, koji je zadužen za organizovani kriminal, ubistva, drogu i ostala teža krivična djela, pokreće ovakav postupak.

-I po načinu na koji je pokrenut, kao i po načinu na koji se vodi, očigledno je da se radi o unaprijed smišljenom postupku koji ima za cilj da izvrši pritisak na Mitropolita Amfilohija da Pravoslavnu Crkvu u Crnoj Gori izdvoji iz Srpske Pravoslavne Crkve i na taj način ostvari političku zamisao o autokefalnoj Crkvi u Crnoj Gori - rekao je advokat Kavarić.

Izvod iz Primjedbi mitropolita Amfilohija na optužnicu

Odbrana mitropolita Amfilohija je priložila širok set primjedbi iz kojeg izdvajamo sledeće:

No, bez obzira na takvo pravno i zakonski neutemeljeno  postupanje, iz poštovanja prema sudu i zakonu dajemo sledeće obrazloženje riječi i izraza za koje nas u ovom postupku Više državno tužilaštvo tereti:

a) Da je kletva na onoga ko bi se usudio da sruši  crkvu Svete Trojice na Rumiji („Bog ga srušio, i njega i njegovo potomstvo, Časni Krst mu sudio“) sastavni dio proročko-biblijskog jezika i jezika Crkve kroz vjekove, navešćemo za to samo nekoliko primjera. Tako, starozavjetni znameniti prorok i zakonodavac Mojsije kaže za one koji gaze Bogodani zakon i moral: „ako ne uzaslušaš glas Gospoda Boga svojega da držiš i tvoriš sve zapovijesti Njegove… proklet ćeš biti u gradu, i proklet ćeš biti u polju, proklet će biti plod utrobe tvoje i plod zemlje tvoje…udariće te Gospod ludilom i sljepilom i bjesnilom“(Peta knjiga Mojsijeva 28, 16-19, 28). Istovjetan je Hristov jezik u Novom Zavjetu: „ne dajte svetinje psima, niti bacajte bisera svojih pred svinje“(Mt.7,6). I drugo: „teško vama književnici i fariseji, licemjeri…spolja se pokazujete ljudima pravedni, a iznutra ste puni licemerja i bezakonja…bezumnici i slijepci…zmije, porodi aspidini, kako ćete pobjeći od osude za pakao…da dođe na vas sva krv pravedna što je prolivena na zemlji“(Mt.23, 27-28; 33, 35).

Taj biblijski  i Božiji jezik koji jeste „jezik mržnje“, ali mržnje protiv zla, bezakonja i zločina no pri tome jezik duboke brige i odgovornosti za ljude i ljudsku sudbinu: jedino njime čovjek pomračen zlom može se osvijestiti i probuditi za dublji moralni poredak i zakone koji gospodare i upravljaju sudbinom čovječanstva i svijeta. To je bio i ostao jezik Crkve Hristove i glavnih nosilaca njene borbe protiv zla i nečovječnosti kroz vjekove. Kao potvrdu za to navešćemo samo dvije najznačajnije i najuticajnije ličnosti u istoriji Crne Gore: Svetog Petra Cetinjskog i Petra II Petrovića Njegoša. Svima je poznato da je jedino oružje Svetog Petra bio „mač riječi“ i prokletstva, kletve. Od bezbrojnih primjera iz narodnog sjećanja i njegovih poslanica navešćemo samo dva: „Da je proklet svaki oni“, kaže on u poslanici Bjelopavlićima: „koji nepravedno na siromahe i na sirotinju nameće krivicu“. U svom pak predsmrtnom Testamentu, isti kaže: „Ako bi se ko našao u narodu našem da ne primi ove moje potonje riječi i preporuke za istinite,…toga svakoga, koji gođ on bio…ja na smrtni čas moj vječnome prokletstvu i anatemi predajem, kako njega tako i njegov rod i porod, da mu se trag i dom iskopa i utre…Isto tako…ako bi se koji od vas Crnogoracah i Brđanah našao da pomisli odstupiti od pokroviteljstva i nade na jedinorodnu i jedinovjernu našu Rusiju da Bog da jaki te od njega živoga meso otpadalo i svako dobro vremenito i vječno odstupilo“.

Da je tim  istim jezikom govorio i Petar II Petrović Njegoš svjedoče sva njegova djela. Za potvrdu ćemo navesti samo jedan stih iz „Gorskog Vijenca“:

„Ko izdao, braćo, te junake

časne poste  za psa ispostio

grob se njegov  propa’ na ta’ svijet!