Dodir večnosti
– Srbija i Izrael imaju mnogo zajedničkog, kako kroz istoriju, tako i sada – kaže nekoliko sati pred poletanje iz Svete zemlje, domaćin i organizator ovog putovanja, Juda Šen direktor za centralnu i jugoistočnu Evropu Ministarstva turizma Izraela.
Upijamo, još jednom, svetla, kao svice, po brdima Jerusalima, na terasi restorana (čijem vlasniku su baba i deda iz Srbije) tokom svečane večere za kraj nestvarnog putovanja kroz zemlju vere, mitova, istorije, legendi ali i stvarnosti, surove ili samo komplikovane, ma kakva bila. Putovanje je kruna prvog dela dvogodišnje kampanje „Oseti Izrael”, koju je na ovogodišnjem sajmu turizma u Beogradu pokrenuo bivši ambasador Artur Kol sa ciljem da obostrano poveća broj turista na relaciji Srbija– Izrael. Čemu će, kaže, pored već ukinutog viznog režima doprineti i otvaranje čarter linija.
Dragulji Izraela su sada iza nas. Od moderne, užurbane lopte kapitala i haj– tek industrije, finansija, avangardnog – Tel Aviva, preko sunčane i drevne hananske prestonice Jafe, zanosne, luksuzne Haife i milionski vrednih vila na brdu Karmel kraj bahajskih vrtova. Antike sa Cezarejom, potom krstaškom, templarskom, srednjovekovnom Akrom, Bet Šanom – raskrsnicom puteva svile i začina starog doba, brdima ponosa – visoravni Golan uz pitome vinograde i vinarije. Do Galilejskog mora, Tiberijasa, terapeutskog, kozmetičkog, turističkog Mrtvog mora i najzad, duhovnih svetinja čitavog sveta. Svetinja svih vera, jer nadilaze značaj samo Hristove „dece” kao što su Nazaret, Brdo blaženstva, Kumran i blago spisa drevnih Esena, savremenika i sapatnika Bogočoveka.
Kapernaum u kome je Isus govorio i dokazivao svoje učenje i najzad izvor svih istorijskih nesporazuma tri monoteističke vere, suviše je važan da ga bilo ko prepusti onom drugom. Jerusalim, grad u kome je „stekao” vanvremenski, večni život, nasilno ugašen ali i vaskrsao sin Božji – Isus Hrist. Svaki kamen je važan, svaki stepenik Via Dolorosa, puta suza, kapije, predanja i legendi, istorije. Crkva Hristovog groba, zid plača na kome se puštaju suze, kao eho jednog ubistva i kazne od pre dve hiljade godina.
Sve je dragi kamen za ljudski rod, čak i Golgota, ploča pomazanja, pa hram koji se izdigao iz pepela. ali je i dva puta rušen. Ali ni istorija ove zemlje nije jednostavna još od kralja Davida, osvajanja Jerusalima, premeštanja prestonice naroda u večni grad hiljadu godina pre nove ere. Istoričari to doba tumače kao godine stare jevrejske državnosti i nazivaju biblijskim Izraelom, sve do 70. godine prvog veka nove ere, nakon vladavine Iroda, pada Masade i rušenja hrama u Jerusalimu kada zapravo i počinje večni egzodus ili, oko čega se mnogi spore – egzil Jevreja iz ove prelepe zemlje. Sve ostalo su samo istorijske epizode. „ Eš(č)eli –Eš(č)ela”– „ i ovako i onako” znače ove dve reči na hebrejskom (ne u bukvalnom prevodu) i određuju sadašnjost ove svete zemlje.
Jedna multizonalna, uređena zemlja kao što je Izrael ima šta da pokaže. Istorijsko, luksuzno turističko, (Ejlat), pa na kraju moderno lice, od Mrtvog mora, bogatih hotela, sjajnih plaža, kibuca– najlepših botaničkih bašti, sada stecišta svetskih turista, ali i duboko religiozno, hodočasničko lice. Od Marijinog prikazanja, Blagovesti na jedinom izvoru vode Nazareta, da će postati majka Bogočoveka, preko trga i pijačice, u sadašnjem podzemlju, koje je trudna posećivala i nabavljala hranu, crkve Naveštanja Svetog Josifa i radionice kao i pećine – doma iz tog doba (prvog veka nove ere).
Kumrana gde su nagoveštaji vere Isusove, prikazani samo u naznakama, bez materijalnih dokaza ali neprocenjive istorijske i arheološke vrednosti hrama gde je, kako kažu, On propovedao. Do hana (konačišta), hrama rođenja u Vitlejemu (iza zida podela na Palestinskoj strani) i potpune egzaltacije verujućih ali i neverujućih u Crkvi groba i Golgote u sred Jerusalima, koju je podigla naše gore list–Jelena majka cara Konstantina 335. godine. Ali, ko smo mi, da pitamo i sudimo, da li je, sve, baš, autentično i stvarno?
To dokazuju srce i navala osećanja, dok, pognuti ulazite posle višesatnog čekanja i celivate Njegov grob. Suze koje provaljuju iz skrušene žene na kolenima pored vas, odjekuju i posle dve hiljade godina kao žal za nečim nedefinisanim, i tada, u deliću sekunde, pomislite da ste dodirnuli večnost i vi sami. A u Izraelu je mnogo mesta za osećanja i večnost, ali i hedonizam, uživanje, smeh i sreću kakva i jeste ova država prepuna mladosti.
- Izvor
- Politika
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
19. maja na beogradskom aerodromu upokojio se jeromonah Roman (Matjušin) — pesnik sa gitarom, monah i čovek koji je Srbiju nosio duboko u srcu....
9. maja 1945. godine u 00:43 po moskovskom vremenu u Berlinu je potpisana bezuslovna kapitulacija nacističke Nemačke....
U Moskvi je predstavljen projekat spomenika pukovniku Nikolaju Nikolajeviču Rajevskom, koji će biti postavljen na jugu Srbije....
U svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi u Ruskom domu u Beogradu, otvorena je izložba povodom velikog jubileja: 110 godina od formiranja Prve srpske dobrovoljačke divizije. Ova izložba okupila je ljubitelje...
Izložba slika tri umetnice - Irene Lazić, Ružice Mitrović i Ivane Stanisavljević Negić biće otvorena u četvrtak u Galeriji Narodnog univerziteta u Vranju. Otvaranje izložbe je zakazano za 18....
Džingisidi, kako se nazivaju potomci velikog osvajača, činili su političku elitu moćne mongolske države Zlatne horde....
Ostale novosti iz rubrike »
















