Poezija u Ruskom domu
«Jedan od najbolijh lirskih pesnika 20. veka kome je sudjeno da stane u red imena koja su draga srcu svakoga čiji je maternji jezik ruski» — pisao je Josif Brodski o izvanrednom pesniku i prevodiocu, dobitniku mnoštva književnih nagrada Aleksandru Kušneru. Za 2. novembar u Ruskom domu u Beogradu zakazan je susret sa majsto-rom. Tom prilikom će zvučati njegove pesme na ruskom i u prevodu na srpski jezik. Uoči ove priredbe inter-vjuisali smo gna Kušnera. Preporučujemo vašoj pažnji fragmente razgovora sa njim.
Predstojeće putovanje u Srbiju vrlo je intere-santno i uzbudljivo za mene – kaže Aleksandar Kušner. — Srbija nije tudja zemlja za mene: prethodnih godina prevodio sam mnoga dela Radovana Zogovića i Stepana Rajičkovića i pamtim da su mi se ovi stihovi veoma svi-djali, da su bili sasvim razumljivi za mene i da su ostavili na mene utisak odvažne, čvrste i, ujedno, tužne poezije. Pamtim mnoge jugoslovenske književnike 20. veka, na primer, Desanku Maksimović. Draga su mi imena Branislava Petrovića i Vaska Pope — mnogi čuveni ruski književnici prevodili su njihove tvorevine. Neću preterati ako kažem da je srpska književnost uveliko zastupljena na ruskom jeziku.
Ove godine Aleksandar Kušner je dobio srpsku knji-ževnu nagradu «Zlatnji ključ». To je još jedno pri-znanje ne samo neospornog pesnikovog talenta, već i i posebnog optimističnog patosa njegovih dela. Navodimo sa tim u vezi reči jednog teoretičara književnosti: «Aleksandar Kušner smatra da su svest o tragčnonom iskustvu i neki zaključci ono glavno što čini smisao njegove poezije. Jasdikovanje zbog života, njegove be-smislenosti čini mu se duboko arhaičnim i malopro-duktivnim. Ukoliko nisi zadovoljan životom i imaš pre-tenzije prema svemiru, nema ničeg jednostavnijeg od togaČ u 20. veku milioni «jevtino ubijenih ljudi», kao što je rekao Osip Mandelštam, rado bi izmenjali sa to-bom sudbine, vreme i mesta. Prošli vek u Rusiji naučio je čoveka (i pesnika) da ceni obične stvari. Pitanje nije u tome ima li smisla u životu i treba li da se živi, već je u tome kako bi ovaj život dostojno proži-veo i, bez obzira na sve, realizovao svoje sposob-nosti.» Pristalica klasičnih tradicija ruske književ-nosti, Kušner veruje u snagu poezije. Evo šta je on rekao u intervjuu za Glas Rusije.
«Čitavom dušom sam sa Srbijom, primam k srcu sve njene nevolje. Danas su naši pogledi usmereni u pravcu Kosova – pratim situasciju koja me uznemirava, ras-tužuje. Vidim svu nepravdu prema Srbiji, ali smatram, da će kod nje sve biti dobro, barem zato što ima takvu izvanrednu poeziju».
Pozivamo vas na susret sa Aleksandrom Kušnerom zakazan za 2. novembar u Ruskom domu u Beogradu. A ovaj intervju zaključuje pesma Stepana Rajčkovića u prevodu našeg sagovornika koji je i recituje.
- Izvor
- Glas Rusije
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
19. maja na beogradskom aerodromu upokojio se jeromonah Roman (Matjušin) — pesnik sa gitarom, monah i čovek koji je Srbiju nosio duboko u srcu....
9. maja 1945. godine u 00:43 po moskovskom vremenu u Berlinu je potpisana bezuslovna kapitulacija nacističke Nemačke....
U Moskvi je predstavljen projekat spomenika pukovniku Nikolaju Nikolajeviču Rajevskom, koji će biti postavljen na jugu Srbije....
U svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi u Ruskom domu u Beogradu, otvorena je izložba povodom velikog jubileja: 110 godina od formiranja Prve srpske dobrovoljačke divizije. Ova izložba okupila je ljubitelje...
Izložba slika tri umetnice - Irene Lazić, Ružice Mitrović i Ivane Stanisavljević Negić biće otvorena u četvrtak u Galeriji Narodnog univerziteta u Vranju. Otvaranje izložbe je zakazano za 18....
Džingisidi, kako se nazivaju potomci velikog osvajača, činili su političku elitu moćne mongolske države Zlatne horde....
Ostale novosti iz rubrike »
















