Srpski jezik ima budućnost

Odnos crnogorske vlasti prema srpskom jeziku u našoj republici odlikuje se viškom neznanja i nasilničkim ostvarivanjem svoje zamisli. Velike rezove u tkivo jezika prave ljudi kojima ne samo da to nije struka, nego oni o jeziku premalo znaju, jezik ih ne interesuje, ali hoće da škole reformišu, da zabranjuju, da kažnjavaju", ocjenjuje u svojoj najnovijoj knjizi "Naši pisci o zlu domaćemu", objavljenoj ove godine, prof. dr Jovan Čađenović. Tekst uvršten u ovu knjigu i naslovljen "Srpski jezik je vitalni organ Crne Gore" nastao je još 2004, skoro pune tri godine prije nego je nekadašnji univerzitetski profesor, dobitnik Trinaestojulske nagrade, zajedno sa prof. Todorom Živaljevićem i novinarkom Marinom Jočić, osuđen na godinu dana uslovno. Kažnjeni su zbog javno izrečenog neslaganja sa odlukama crnogorskog Ministarstva prosvjete koje je u školske dnevnike unijelo - "maternji jezik", sa pododrednicama - "crnogorski, srpski, bošnjački, hrvatski". A, protivno slovu tada važećeg Ustava.
- To suđenje je bilo katastrofa. Meni je bilo žao tog sudije koji nam je sudio. Jer, mislio sam da mu je neka velika nužda nastala da tako presudi. Osuđeni smo uslovno na godinu dana. Ako, pak, te sudije ocijene da smo mi nešto prekršili to će lako "pretvoriti" u Spuž. Bilo bi osobito interesantno, mene, stara čovjeka, poslati u Spuž. Ta presuda donesena je u cilju zastrašivanja - da se ništa ne progovori vezano za ovaj ustav i rješenja koja su u njega unijeta, a bolje bi bilo da nijesu. Oni u svojim rukama drže mehanizme vlasti. Čudo je kako Crna Gora sama sebi skače za gušu - naglašava dr Čađenović.
"Odlukom o potiskivanju naziva srpskog jezika vlasti su otvorile beskrajni spor sa svojim precima koji su, za vrijeme vladara Petrovića Njegoša, nazivali srpskim i narod, i jezik i istoriju", zapisao je dr Čađenović.
- Tako je to kada dođe savatak, onda se u svim sektorima kotrlja kamenje i drveće. Do sada se smatralo korisnim i progresivnim da se spajaju, a ne razdvajaju ljudi i narodi. Međutim, došlo je vrijeme da se postupa suprotno. Mnogi vrhunski crnogorski lingvisti jugoslovenskog značaja, uvaženi univerzitetski profesori, nijesu dolazili na ideju da preimenuju jezik. Nabrojaću samo neke; Luka Vujović, Bošković Radosav, Jovan Vuković, Danilo Barjaktarević, Branko Miletić, Dragoljub Petrović, Mitar Pešikan, Ilija Stanić, pa Mihailo Stevanović, Danilo Vušović... I, nikome od njih nije palo na pamet da proglase crnogorski jezik - ističe dr Čađenović.
Činjenicu, da je uprkos nepostojanju norme i svega onoga što ona sobom nosi, u Ustav unesen i naziv crnogorski jezik, dr Čađenović negativno komentariše.
- Tako je to kada se jezičko bogatstvo zamjenjuje za jezičko siromaštvo. Tu ima mnogo stvari koje se ne mogu racionalno objasniti, koje su prije stvar fikcije. Mislim da to i političari znaju - kaže dr Čađenović, naglašavajući da ozbiljni lingvisti nijesu pokušavali da se bave uspostavljanjem - formiranjem crnogorskog jezika, već da uvijek govore o priznatoj činjenici - postojanju istočno-crnogorskih dijalekata.
On se osvrnuo i na nedavne izjave koje Vuku Karadžiću u usta stavljaju postojanje crnogorskog jezika, kao i likovanja tipa - `zagovornici imenovanja jezika srpskim, izgubili su bitku`.
- To je koještarija. Ako hoćemo da trgujemo tome onda nema kraja. A ko je poražen, pokazaće vrijeme. Na žalost, danas nije moguće, ne dopuštaju da se razluči suština od pojavnih oblika, da se zna šta je istina, a šta njen privid - naglašava dr Čađenović. Zato, kako kaže, imenovanje jezika srpskim u Crnoj Gori, ne samo da ima prošlost, već i budućnost.
- Pišem ozbiljno imajući u vidu neke buduće čitaoce. U nauci, kulturi, ne mogu se praviti ovakvi veliki preokreti, salto mortale. To jednostavno ne ide. Nauka zahtijeva dokumnetaciju, normalan tok stvari. Srpski u Crnoj Gori ima prošlost, ali i budućnost. Jer, u jeziku se ne prave vratolomije, odmah i brzo. Možemo pročitati da svakog dana u svijetu nestaje po jedan mali jezik. Zato je apsurd stvarati male jezike. Ni u čemu mali nemaju šanse, ni u jeziku ni u državi. `Malo rukah malena i snaga`, kaže Njegoš - naglašava dr Čađenović.

Podrška običnih ljudi

- Ovo je zemlja čuda i vrijeme čuda, i onda se ljudi više ničemu ne čude. Međutim, da to nije tako samo kod nas, dokaz je i nedavno održan naučni skup u Gracu. Čudna je motivacija tog skupa. Kako se mogu razlike između dijalekata i govora uspostaviti, proglasiti razlikama u književnom jeziku, pa se na osnovu toga proglašavaju bosanski-bošnjački, pa srpski, hrvatski... To je sve van nauke i struke, van mirnog razvitka kulture. Jer, kultura hoće da bude što obuhvatnija. Zato možda i ne čudi što su oni koji su rukovodili tim skupom ignorisali pismo Rade Stijović, gospođe koja je htjela da im kroz slučaj presude izrečene nama ukaže na ono što se radi sa imenom jezika u Crnoj Gori - kaže dr Čađenović. Pritom, naglašava da njega i sve one koji misle i izjašnjavaju se kao on podržavaju obični ljudi, oni koji ne zavise od vlasti.