Vozačka u 75. godini

Čika Luka Stanojević iz Gornje Kravarice, kod Arilja, uradio je ono što je trebalo još davno - u 75. godini života položio je vozački ispit i tako postao, bez sumnje, najstariji novopečeni vozač u Srbiji, a vjerovatno i na Balkanu.- Lakše je voziti nego pješačiti - kaže čiča Luka, vozeći se tek kupljenim "stojadinom", starim 30 godina, dodajući kako je prava šteta što ranije nije položio vozački.

Varaju se svi oni koji će pomisliti kako je čiča Luka Stanojević čudak. On je dobrodržeća starina, kome se nije tek onako ćefnulo da u starosti poželi ono što je propustio u mladosti. Htio je Luka još ranije da ima vozačku dozvolu i svoj auto, ali, nekako, nije stigao od bezbroj prečih poslova.

Punih 60 godina Luka je bio krojač. Toliko dobar da je skoro svakom dragačevskom momku sašio svadbeno odijelo. I, tako zbog posla oko šivaće mašine, zatim na njivama, u malinjacima i voćnjacima, te zbog podizanja troje djece, koje je školovao do ljekarskih diploma, Luka nije stigao ni da položi vozački ispit, a kamoli da sebi kupi makar najskromniji automobil.

I onda, u stare penzionerske dane, desilo se i to. Prošle zime, na Božić, dođe iz Užica u selo njegov sin Mile u "bijesnom" džipu, novom novcijatom.

- Gledam džip, lijep k'o slika, ubio se za ove naše seljačke puteve. Rekoh to Mili, onako, reda radi, a on ni pet ni šest, nego: "Položi, tata, vozački i evo ti džip." A moja Vinka će ti, malo sa podsmijehom: "Da nisi, Luka, malo poranio sa vozačkim?" Ja samo odgovorih kako sam se i s mnogo većim nevoljama uspješno izborio u životu - priča čiča Luka.

Što zbog inata, što zbog sinovljevog obećanja, Luka riješi da se dokopa vozačke dozvole. S proljećnim danima krene u Guču da se informiše da li može polagati u ovim godinama. Kad mu rekoše da može ako dobije ljekarsko uvjerenje, Luka pravac u užički Dom zdravlja. Ljekari ga detaljno pregledali i bez dvoumljenja mu potvrdili da je sposoban za vožnju. Odatle krene u auto-školu, gdje je na iznenađenje instruktora, saobraćajnih policajaca i kandidata koji bi mu mogli biti unuci, za dva mjeseca uspješno završio obuku.

Testove je, kako kaže, položio iz prvog puta, a vožnju iz trećeg, jer mu se tokom prva dva polaganja gasio motor na raskrsnicama. Tako je čiča Luka popravio prolaznost mnogo mlađim kolegama vozačima.

- Kad sam položio, instruktor i saobraćajac me nazvali prvoborcem. Poslije toga sam otišao u Policijsku upravu i izvadio dozvolu koja mi važi do 2010.godine. Jeste kratak rok, ali neka, produžiću ja nju kad istekne - veli Luka.

A onda čim je čiča Luka dobio vozačku dozvolu, sin Mile mu je, kako je i obećao, ponudio landrover. Međutim, Luka je odbio poklon uz obrazloženje da je džip mnogo jak i brz. Samo nekoliko dana kasnije, u Gornju Kravaricu je iz Kragujevca stigla jedna prilično stara, ali dobro očuvana zastava 101, s kojom je od ljetos prešao nekoliko hiljada kilometara.

Luka Stanojević ima veliko imanje u selu. Mada su u godinama, on i njegova supruga stignu da uberu usjeve sa svih 13 hektara zemljišta. Ima tu malina, kupina, jabuka, krušaka, krompira i žita, te ponešto stoke, za vlastite potrebe.

I povrh svega, nađu vremena da se provozaju u "stojadinu", uživajući pod stare dane.