Šta znači za nas ćirilica?
Prof. dr Lazo Markov Kostić ( 15. mart 1897. – 27. januar 1979.)
Šta znači za nas ćirilica?
(iz knjige Ćirilica i Srbtvo izdate 1955. godine u Kanadi)
Ćirilica je naša svetinja, sastavni deo našeg nacionalnog bića. Bez nje mi nismo ono što moramo biti, mi bez nje nismo Srbi. Da pokušamo to raščlaniti:
- Ćirilica je instrument Pravoslavlja; ona je naše versko, ona je naše sveto pismo. Otkad smo primili Pravoslavlje, a to znači otkad smo primili hrišćanstvo ( oboje smo primili odjedared ), mi smo se u crkvama i bogosluženju služili ćirilicom, starom, „crkvenom“ ćirilicom, ali ipak ćirilicom. Da li bi neko mogao zamisliti u našim crkvama neko drugo pismo a ne staru ćirilicu. Kad bi do toga, ne daj Bože, došlo, da li bi te crkve izgledale naše?
- Ćirilica je takođe izraz Svetosavlja ili srbskog pravoslavlja. Sveti Sava se njom služio, na njoj napisao sva svoja dela, na njoj dao prevesti Krmčiju i ostale crkvene zbornike. U njoj je video jemstvo protiv katoličenja, jemstvo samostalnosti Srbske crkve, u krajnjoj liniji jemstvo održanja Srbstva.
- Ćirilica je naše istorijsko pismo, pismo naše prošlosti. Svi su blagovjerni naši vladari na njoj pisali i njom se služili. Svi su zakonski spomenici na njoj napisani, i njihovo remek-delo, naš nacionalni ponos: Dušanov zakonik. Odričući se nje, mi se odričemo i svoje prošlosti, mi nemamo više prošlosti, mi postajemo parveni, tikve bez korena.
- Ćirilicom su se služile, kao, isključivim pismom, i obe slobodne države: Crna Gora i obnovljena Srbija. Ćirilicom su davate naredbe da se ide u rat za oslobođenje, ćirilicom je dotada porobljenom narodu objavljivano da je slobodan.
- U neslobodnim srbskim državama mi smo se služili ćirilicom kao simbolom narodnosti i kao znakom prkosa. U svim krajevima gde su Hrvati imali reč ona je bila gonjena i zabranjivana. Tim nam je postala milija i svetija. Ko se služio drugim pismom smatran je da je izneverio srpstvo. U najtežim momentima po naš narod, ona je delila sudbinu Srbstva. Pa zar sad da je napustimo i ostavimo na cedilu.
- Naša nova književnost nije Bog zna kako velika u upoređenju sa književnošću drugih naroda. Ali ona nije za potcenjivanje. Mi imamo Gorski vijenac i mnoga druga dela trajne vrednosti, sva pisana i odštampana ćirilicom. Hoćemo li se mi odreći te literature?
- Naši preci nisu bili mnogo pismeni. Ali je bilo i pismenih. Pisac ovih redova, slučajno iz svešteničke kuće, ima na domu mnogo pisama 2-3 veka stara. A i pisama svog deda, oca itd. To imaju i drugi. Da li se moraju njih odricati i činiti da njihova deca ne razumeju više pisanje svojih predaka, pisana na istom jeziku? To mogu da rade samo parveni, ali ne i kućići.
- Ćirilica nas vezuje za ostale slovenske narode: Ruse svih nijansi, Bugare itd. Zapad nam sve više okreće leđa. Ne znači da ćemo se mi odvojiti od njega. Ali mi moramo imati mogućnost laviranja i manevrisanja. Mi se ne smemo odaljavati od nacionalne Rusije, jer teško nama bez nje. Mi ne smemo rušiti niti koje nas sa Rusima spajaju. Dok drugi narodi žele da se grupišu, čak i bez vere, katolicizma, i tu vide glavno oruđe protiv nas, ne smemo da odbacujemo ono što nas može vezivati sa drugim velikim narodima, nama naklonjenim.
- Hrvatsko-komunistički režim Jugoslavije stvorio je jednu novu narodnost nama na uštrb: narodnost makedonsku. Ova je uzela ćirilicu kao nacionalno pismo.Svako napuštanje ćirilice, svako, ma i najmanje udaljavanje od nje, udaljuje nas još više od Makedonaca. Kad bismo potpuno napustili ćirilicu, mi nikad više Makedonce ne bi pridobili za sebe. Oni i danas vide nas kolebljive sa „dva pisma“, i to ih svakako otuđuje, dok kod Bugara nema nego jedno pismo.
- Ćirilica je najjednostavnije i najlakše pismo na svetu. Za zemlju mnogih analfabeta to nije za potcenjivanje. Nijedno drugo pismo ne može se tako lako naučiti, i od dece i od odraslih, kao srbska ćirilica.
Sve u svemu, ćirilica je simvol Srbstva. Ona je i njegov sastavni deo. Srbstvo bi bez ćirilice bilo kuso, krnje, defektno. Drugo, ono se ne bi moglo ni držati bez svoga pisma. Defektan i manjkav organizam mnogo bi brže podlegao napadima koji ne prestaju. Znaju to naši neprijatelji. Zato su se toliko i okomili na ćirilicu. Našom, sopstvenom krivicom, mi smo tu učinili Ahilovu petu naše nacionalnosti, zbog komocije, zbog lenjosti, zbog nedovoljne budnosti. Neprijatelji su to iskoristili i koriste još danas.
Ja smatram da kogod od nas piše latinicom čini smrtni greh prema Srbstvu ili daje dokaz da ga se odriče.

- Izvor
- SRBsko nacionalno udruženje Ćirilica
- Povezane teme
- Lazo M. Kostić
- simbol
- srbstvo
- ćirilica
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
19. maja na beogradskom aerodromu upokojio se jeromonah Roman (Matjušin) — pesnik sa gitarom, monah i čovek koji je Srbiju nosio duboko u srcu....
9. maja 1945. godine u 00:43 po moskovskom vremenu u Berlinu je potpisana bezuslovna kapitulacija nacističke Nemačke....
U Moskvi je predstavljen projekat spomenika pukovniku Nikolaju Nikolajeviču Rajevskom, koji će biti postavljen na jugu Srbije....
U svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi u Ruskom domu u Beogradu, otvorena je izložba povodom velikog jubileja: 110 godina od formiranja Prve srpske dobrovoljačke divizije. Ova izložba okupila je ljubitelje...
Izložba slika tri umetnice - Irene Lazić, Ružice Mitrović i Ivane Stanisavljević Negić biće otvorena u četvrtak u Galeriji Narodnog univerziteta u Vranju. Otvaranje izložbe je zakazano za 18....
Džingisidi, kako se nazivaju potomci velikog osvajača, činili su političku elitu moćne mongolske države Zlatne horde....
Ostale novosti iz rubrike »
















