Radnik u metalskom sektoru radi za 30 posto potrošačke korpe

Ako se zna da je u martu potrošačka korpa u Srbskoj iznosila čak 1.843 marake, radnik zaposlen u ovom sektoru svojom mjesečnom zaradom mogao je da kupi svega 30 posto najneophodnih proizvoda. U metalopreradi u RS sada radi oko 9.000 zaposlenih, a kako kaže Tane Peulić, predsjednik Sindikata metalske industrije i rudarstva pri Savezu sindikata RS ovu gradu privrede prate pored niskih primanja, prate i brojni drugi problemi. U proteklih šest mjeseci u ovom sektoru otvoreno je sedam stečajnih postupaka, a vođena su i četiri štrajka. „Čajavec“ Banjaluka jedno je od tih preduzeća koja još prije zvaničnog gašenja tavore u stačajnom postupku. U tom nekadašnjem gigantu, koji je prije rata zapošljavao više radnika nego što ih danas ukupno ima u metalskom sektoru, na kraju prošle godine tekuća imovina bila je od svega 7.222 maraka, dospjele obaveze od 922.474, a gubitak do visine kapitala iznosi je 4.236.043 maraka. Ovaj prijeratni privredni div je rata zapošljavao oko 10.500 radnika, a 31. decembra prošle godine imao je svega tri zaposlena.
Zbog brojnih izuzetno loših pokazatelja, u revizorskom izvještaju o radu tog preduzeća u 2011.godini, izažena je značajna sumnju da će „Čajavec“ biti u stanju da nastavi s poslovanjem, a kako bi izmirili postojeće obaveze u „Čajavecu“ bi ponovo morali prodati dio imovine.
Ovo preduzeće je pravni sljedbenik MDP „Čajavec“ Holding elektronika, elektromehanika i automatika, ali se ne bavi holding poslovima i ostvaruje prihod samo od izdavanja u zakup poslovnih prostora.
„Čajavec“ više nije ni vlasnik nekadašnjih svojih objekata, među kojima su i oni u Novakovićima kod Banje Luke, jer je nad njima uspostavljeno vlasništvo od strane kompanije „Hemofarm“, a na osnovu ranije odluke Vlade Republike Srpske o prenosu vlasništva. Radi se o zemljištu vrijednosti oko 2,1 milion maraka koje je isknjiženo iz bilansa vrijednosti "Čajaveca". I dok „Čajaveca“ faktički više i nema, u preotslaom metalskom sektoru u RS zabilježeno je i nepoštivanje radničkih prava, jer se u pojedinim firmama ne dozvoljava sindikalno organizovanje. -Ima i preduzeća u kojima se radnik primi u radni odnos, tako što prvo potpiše sporazumni raskid radnog odnosa, pa tek onda ugovor o radu. Ako se ispostavi da taj radnik ne odgovara poslodavcu, onda samo stave datum na sporazumni raskid ugovora i pravne službe sindikata i inspektori ne mogu ništa, rekao je Peulić. U takvoj situaciji pomoć od izvršne vlasti skoro je nikakva. To najbolje znaju radnici banjalučkog „Kosmosa“, kojima mjesecima kasne plate, a doprinosi nisu uplaćeni godinama.