Milo i "pop" i ateista

Kameleonstvo u politici, naročito crnogorskoj, nije ništa novo. Definicija politike na crnogorski način mogla bi biti mijenjanje stavova od prilike do prilike i zavisno od interesa i ugla posmatranja. To je odlika Demokratske partije socijalista koja se od osnivanja trasnformisala od komunističke u demokratsku partiju, koja je u prvoj polovini postojanja bila tvrdo federalistička a sada isključivo suverenistička, zatim od ateističke postala "vjerujuća" partija i to pristalica više crkava. Tako je njen lider, kao simbol DPS-a, Milo Đukanović politički put gradio, zavisno od trenutka, obećanjima koja se obično nijesu obistinila u datom obliku, smatraju u opoziciji. Svjevremeno je, osim državne politike koju je vezao za Srbiju, govorio i da je "Kosovo naša svetinja", a Srpska pravoslavna crkva "samo jedna i nedjeljiva" za Crnu Goru. Đukanović je 21. maja 1998. godine u prisustvu potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića patrijarhu Srpske pravoslavne crkve Pavlu obećao da će ignorisati samozvanog mitropolita tzv. CPC Miraša Dedeića i "preko državnih organa onemogućiti njegov rad". "Dan" je u jučerašnjem broju objavio djelove transkripta Đukanovićevog razgovora sa patrijarhom Pavlom u kome se nalaze neispunjena obećanja i pogaženi stavovi.
Devet godina nakon razgovora sa patrijarhom Pavlom, Đukanović je potpuno okrenuo ploču i po ovom pitanju. Nedavno je izjavio da bi u novom ustavu Crne Gore trebalo, kao ustavnu kategoriju, nabrojati crkve. Time je oživio propagandu tzv. CPC, koju je prvo ignorisao a potom njenog čelnika pozivao na značjane državne datume i u njegovom prisustvu besjedio o blagodetima nezavisne države.
- Od 1990. godine Milo Đukanović i DPS toliko su mijenjali svoju političku opciju da su zatvorili pun ideološki krug. Na početku višepartijskog sistema djelovali su kao klasični komunisti, čak i imenom i zalagali se za status Crne Gore koji je podrazumijevao njihovu vlast na principu isturenog odjeljenja Socijalističke partije Srbije. Dvije godine kasnije bili su aktivni učesnik u građenju SRJ i uticali na ugradnju čvrstih državnih elemenata u tadašnji Ustav federacije. Kada je Narodna sloga pokušala da ugrozi monopol DPS-a, Đukanoviću su se širom Crne Gore priviđali katolici, razbijači zajedničke države, antisrbi... Ne sumnjajući u to da je Služba državne bezbjednosti realizovala projekat stvaranja tzv. CPC, valja se podsjetiti da se Đukanović, kao ateista, lažno klanjao ćivotu Svetoga Petra Cetinjskoga i da je bio veoma negativno određen u odnosu na kvazireligioznu organizaciju Antonija Abramovića i kasnije Miraša Dedeića - podsjeća Dobrilo Dedeić, portparol "Srpske liste".
On navodi da je u vrijeme "kada su se `mladi, lijepi i pametni` dočepali vlasti u Crnoj Gori, našom republikom već tutnjio opravdani talas narodnog nezadovoljstva zbog položaja naših sunarodnika u južnoj pokrajini Srbije". Bilo je to ono vrijeme, kaže Dedeić, "kada je lider DPS-a Jevrema Brkovića nazivao ustašom, plaćenikom, izdajnikom i čovjekom koji mrzi sve što je srpsko".
- Đukanović najbolje zna koliko njemu samom pristaju svi oni epiteti kojima je čašćavao svog najjačeg eksponenta i ideologa nove Crne Gore u doba referendumske kampanje. Uopšte ne sumnjam da će Milo Đukanović preuzeti i ove ideološke čarape onog trenutka kada shvati da zbog domaćih, regionalnih ili međunarodnih okolnosti igra na sadašnju kartu više nije isplativa - uvjeren je Dedeić.
Portparol Narodne stranke Slaviša Guberinić kaže da se NS uvjerila u to da Milu Đukanoviću "u principu nije ništa sveto".
- Ukoliko te njegove riječi upućene patrijarhu u vezi sa statusom Mitropolije i odnosom prema Kosovu i Metohiji, ali i nalaganje badnjaka pred Cetinjskim manastirom, uporedimo sa onim što čini i radi danas, posebno u riječima koje je nedavno izgovorio u vezi sa crkvom - da ima više crkava, da ne pominjemo prijem teroriste Agima Čekua na najvišem nivou, lako ćemo naslutiti dimenzije duhovnog sunovrata jedne ličnosti - ocijenio je Guberinić.