Tajni deo optužnice za „Oluju”

Zagreb, 27. maja – Ovih dana izmenjena, odnosno precizirana haška optužnica protiv trojice hrvatskih generala, koja ne silazi sa stranica ovdašnjih medija, navodi imena sedam glavnih nosilaca „udruženog zločinačkog poduhvata”: uz trojicu optuženih generala, na čelu liste je Franjo Tuđman, zatim njegov ministar odbrane Gojko Šušak i načelnici glavnog štaba HV Janko Bobetko i Zvonimir Červenko. U Zagrebu sada tvrde da je iz Haga „procurilo” da je tužilaštvo dodalo i tajni deo optužnice. 

U tom tajnom aneksu, kako se tvrdi, imenovano je još nekoliko („od pet do deset”) glavnih učesnika tog udruženog zločinačkog poduhvata kojem je cilj bio – kako stoji u optužnici – proterivanje Srba iz Hrvatske i sprečavanje njihovog povratka iz izbeglištva. Ako sudsko veće prihvati takvu optužnicu, zaključuje se da će to biti prvi slučaj u Hagu da jedna optužnica ima i tajni deo.

Dok se u Hrvatskoj sada nagađa ko bi još mogao biti uz Tuđmana i njegove najbliže saradnike na tom spisku, istovremeno se tvrdi kako u stvari to i nema neke procesne važnosti, jer „nema nikakve pravne posledice za osobe s popisa članova tog poduhvata”. U hrvatskoj javnosti, naime, sada se nastoji stvoriti uverenje kako to ništa ne znači ako se neka ugledna imena iz vrha hrvatske države i politike nađu na haškom spisku „članova udruženog zločinačkog poduhvata”, jer preostaje da se u Hagu sudi samo trojici hrvatskih generala – Gotovini, Markaču i Čermaku, a u zemlji još samo generalima Norcu i Ademiju, čiju optužnicu je Hrvatska preuzela od Haga. Za sve ostalo – ispada po ovome – „prošla baba s kolačima”.

Da bi se valjda olakšale „duševne patnje” domaće javnosti u vezi sa suđenjem „herojima domovinskog rata”, ističe se i kako hrvatsko državno tužilaštvo nije obavezno da podigne optužnice protiv ostalih osoba za koje je od Haga preuzelo prikupljene dokaze „ako oceni da prema hrvatskim standardima nema osnove za to”.

Postavlja se tu sad zanimljivo pitanje da li se u Hrvatskoj ne smatra zločinom ono što se takvim smatra u Evropi, ali o tom teorijskom pitanju nije povedena rasprava. Ostaje, međutim, činjenica da i najnoviji izveštaj Amnesti internešenela o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj upozorava kako je u hrvatskom pravosuđu i dalje prisutno „selektivno procesuiranje ratnih zločina”, naravno na etničkom principu, kako je to bila praksa i proteklih godina.