Stanislav Staško Sondermajer – Najmlađi borac poginuo u Cerskoj bici
Stanislav Staško Sondermajer rođen je u Beogradu kao sin hirurga Romana Sondermajera, sanitetskog pukovnika, i Stanislave, rođ. Đurić.
Kao učenik šestog razreda Druge beogradske gimnazije prijavio se u dobrovoljce po uzoru na stariju braću Tadiju i Vladisava.
Staškov stariji brat je Tadija Sondermajer, poznati srbski pilot i vazduhoplovni inženjer. Dok su se muškarci spremali za front, dečak je stao pred oca tražeći da krene i on, ali dozvolu nije dobio.
„Mnogo su voleli srpstvo i Srbiju i zbog toga su otišli u rat. Mali Stanislav je pobegao u rat gde se prijavio negde kod Šapca. Učestvovao je u Cerskoj bici, gde je i poginuo četiri ili pet dana po dolasku“, rekla je Stanisavljeva snaha Zagorka Sondermajer.
Određen je da bude na službi u pozadini, dečak je preklinjao da mu se učini čast da uđe u borbeni red, a njegovo stradanje sa puškom u ruci izazvalo je suze u očima mnogih ratnika. U borbama kod sela Dobrić, 5. avgusta 1914. godine poginuo je najmlađi junak Cerske Bitke, Stanislav Staško Sondermajer.
Žene, sestre, majke sela Bogosavac, izašle su na bojište i našle telo mladog dečaka u mornarskoj uniformi, uzele su ga, donele u centar sela i sahranile na mestu gde i danas počiva. U bluzi poginulog dečaka pronađen je dnevnik umotan u maramicu u kojem opisuje kako ga je porazila smrt majke dva dana posle mobilizacije kao i atmosferu na frontu. Njegov razredni starešina Miodrag Ibrovac zapisao je o Stašku Sondermajeru „Od srca žaljen, mlad, a tako slavan, mali junak Trećeg konjičkog puka boravi večni san na polju časti“.
„To što je učinio Staško Sondermajer, da sa svojih 15-16 godina ode u dobrovoljce, ne bi ni neki stariji ljudi. Vrlo sam ponosna„, kaže Mila Ivanišević, Staškova unuka.
Pesmom mu se odužila i Isidora Sekulić, čiji se deo, po odobrenju porodice objavio prvi put na godišnjicu Staškove smrti 5. avgusta 2011. godine: „Davno neobradovana, obradovala sam se diademi čistih tvojih detinjih očiju. Pričao si da voliš Srbiju, slobodu i jednog princa. I sa tobom zajedno, ja sam volela Srbiju“.
Meštani sela Bogosavac, uredili su njegov grob u centru sela i organizovali pomen 5. avgusta 2011. godine.
Neka ti je večna slava i hvala što si život dao za slobodu svoje Otadžbine.
- Izvor
- Srbin
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
19. maja na beogradskom aerodromu upokojio se jeromonah Roman (Matjušin) — pesnik sa gitarom, monah i čovek koji je Srbiju nosio duboko u srcu....
9. maja 1945. godine u 00:43 po moskovskom vremenu u Berlinu je potpisana bezuslovna kapitulacija nacističke Nemačke....
U Moskvi je predstavljen projekat spomenika pukovniku Nikolaju Nikolajeviču Rajevskom, koji će biti postavljen na jugu Srbije....
U svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi u Ruskom domu u Beogradu, otvorena je izložba povodom velikog jubileja: 110 godina od formiranja Prve srpske dobrovoljačke divizije. Ova izložba okupila je ljubitelje...
Izložba slika tri umetnice - Irene Lazić, Ružice Mitrović i Ivane Stanisavljević Negić biće otvorena u četvrtak u Galeriji Narodnog univerziteta u Vranju. Otvaranje izložbe je zakazano za 18....
Džingisidi, kako se nazivaju potomci velikog osvajača, činili su političku elitu moćne mongolske države Zlatne horde....
Ostale novosti iz rubrike »
















