
JA VESELO SALEĆEM ZVEZDU
U nedelju, 3. aprila napunilo se 126 godina od rođenja znamenitog ruskog pesnika Nikolaj Gumilova, (1886-1921) bivšeg muža Ane Ahmatove koga su boljševici streljali zbog učešća u navodnoj kontrarevolucionarnij zaveri 1921.

Pretio samoubstvom zbog neuzvraćene ljubavi Ahmatove
Hteo je da izvrši samoubistvo zato što ga Ana Ahamatova nije volela. S Anom Gorenkom (devojačko prezime Ahmatove) , devojkom tri godine mlađom, upoznao se u Carskom selu gde su se bile naselile obe porodice –Gorenki su se tu preselili iz Kijeva. Dugogdišnja Gumiljova strast se završila svadbom , iako ga je Ana prethodno tri puta odbijala. „Sve se zbilo o čemu maštao sam ja/Još kao dečak strasno zaljubljen“. Odlazili su u pesničku kafanu „Pas lutalica „ (Brodяčaя sobaka) : ona zategnuta u crnoj svili sa ukrasnim pojasom, a Gumiljov u dugačkom mundiru na koga je svaka lepa žena obraćala pažnju. Ponekad su odlazili odvojeno.
Teško je bilo zamisliti ružnijeg čoveka od njega
Irina Odojevcova, učenica Gumljeva u poeziji, ostavila je njegov portret: “Teško je zamisliti ružnijeg, osobitijeg čoveka. Sve je u njemu bilo osobito i posbeno ružno. Duguljasta, kao da je iskočila napred glava, sa ogromnim, visokim, spljoštenim čelom. Kosa ošišana mašinom, neodređene šarene boje. Vodnjikaste kao namolovane obrve. Pod teškim trepavicama, potpuno spljoštne, kose oči. Pepeljasto-siva boja lica, uske bledunjave usne. “ Međutim i pored takvog izgleda, žene su se zaljubljivale u njega.
Umesto kokvistadora, robovska narav i bolešljiva priroda
Sin brodskog lekara, Kolja Gumiljov je ugledao svetlo dana u Kronštatu. Možda nije bez osnova misao da je očeva krv i silni morski vetar uticao da se u njemu probudi strast za putovanjima i da očvrsne nejgov konkvistadorski karakter. Ali nije bilo tako. Konkvistador je ipak zavojevač. A Kolja je po prirodi imao robsku narav, bolešljivu i bojažljivu prirodu. On je sam sebe formirao, vaspitavao. “Ja sam konvistador u panciru železnome/ I veselo zvezdu salećem“/. Bio je svetski putnik, lovac na lavove. Upisao se u dobrovoljce u Prvom svetskom ratu 1914., hrabro se borio se na ratnom poprištu i dobio dva visoka ordena za hrabrost: Georgijevski krst 4. i 3. stepena.
Zloslutno predosećanje Ahamatove u domu Gumiljeva
Ahmatova je iz njegovog života i njegovog doma u Carskom selu izašla uoči Februarske revolucije . Govorila je da je u toj kući nije napuštalo nekakvo zloslutno predosećanje. Kasnije je ona to tumačila kao predskazanje pesnikove smrti. Možda on nije bez nekog razalog pisao : “Iz legla zmija/ Iz grada Kijeva / Oženih se ne ženom, , nego vešticom pravom/... Ali i sebe tad imenovah u „veštičino dete “. Prorok postah svoj i prorekoh/Na postelji umreti neću/ Uz lekara i beležnika/. “
Jedan sa spiska od 61 streljanog
Uhapsili su ga 3. avgsta 1921., samo četiri dana pre smrti bliskog mu prijatelja Bloka, a okrivili su ga za učešće u zaveri profesora Taganceva. Dana 1. septembra te godine list „Petrogradska pravda” je objvila spisak sa 61 imenom osuđenih i streljanih. Među njima je „Gumiljov Nikolaj Stepanovič, 33 godne (grerška: treba 35 godina, prim. B. R.) , bivši plemić, filolog, pesnik, član kolegija Izdavačkog preduzeća „Svetska književnost „, vanpartijac, bivši oficir. učesnik Petrogradske Oružane Organizacije, aktivno sarađivao u sastavljanju proklamacije kontrarevolucuionrnog sadržaja, obećao da će sa organizacijom u momentu ustanka povezati grupu intelektualaca koja će aktivno uzeti učešće u ustanku, dobio je od organizacije novac za tehničke pripreme.
Od samog početka nije prihvatio boljševičku vlast
Gumiljov od samog početka nije prihvatio boljševike. Ni do današnjeg dana. međutim, nije razjašnjeno da li optužba protiv njega zbog koje je streljan bila falsifikovana ili je bila zasnovana na realnoj osnovi.
Pismo iz tamnice Ani, ali ne Ahmatovoj nego drugoj, Engelgardt
Pesnik je iz tamnice pisao ženi Ani, ali to sada nije više bila Ana Ahmatova nego Ana Engelgardt, o kojoj su govorili da je bila dobra, ali umno beznačajna žena. “Ne brini za mene. Zdrav sam, pišem stihove, igram šah. “
Pre streljanja čitao Homera i Jervanđelje
Svedoci su pričali da je pre streljanja bio spokojan, čitao je Homera i Jevanđelje. Kad mu je bilo 19. godina u pesmi „Credo „ je napisao: “Odakle se stvorih , ni sam ne znam /, Ne znam ni kuda ću poći /Kad pobedom budem olistao/ U svom vrtu bleska prepuna/”.
Sa tridest pet godina preselio se u besmrtnost.
- Povezane teme
- Honika kulturnih događaja
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
19. maja na beogradskom aerodromu upokojio se jeromonah Roman (Matjušin) — pesnik sa gitarom, monah i čovek koji je Srbiju nosio duboko u srcu....
9. maja 1945. godine u 00:43 po moskovskom vremenu u Berlinu je potpisana bezuslovna kapitulacija nacističke Nemačke....
U Moskvi je predstavljen projekat spomenika pukovniku Nikolaju Nikolajeviču Rajevskom, koji će biti postavljen na jugu Srbije....
U svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi u Ruskom domu u Beogradu, otvorena je izložba povodom velikog jubileja: 110 godina od formiranja Prve srpske dobrovoljačke divizije. Ova izložba okupila je ljubitelje...
Izložba slika tri umetnice - Irene Lazić, Ružice Mitrović i Ivane Stanisavljević Negić biće otvorena u četvrtak u Galeriji Narodnog univerziteta u Vranju. Otvaranje izložbe je zakazano za 18....
Džingisidi, kako se nazivaju potomci velikog osvajača, činili su političku elitu moćne mongolske države Zlatne horde....
Ostale novosti iz rubrike »
















