GOVORI SRPSKI DA TE CIJELI SVIJET RAZUMIJE

 Branislav Otašević, predsjednik Udruženja srbskih književnika u otadžbini i rasejanju, u razgovoru sa Goranom Kikovićem, urednikom ''Glasa Holmije''                                                                                  

Publicista i novinar Branislav Otašević, rođen 1948-me godine u Gornjoj Ržanici, već pune četiri decenije, objedinjujući mnoštvo svojih zanimanja, ispisuje stranice našeg trajanja ispod gorostasnih Komova, onako kako i dolikuje vrsnim poznavaocima duhovne riznice Vasojevića. Objavio je desetak knjiga različite tematike, preko 50 naučno-popularnih i stručnih radova, veliki broj feljtona, te novinarskih, radio i TV priloga. Bio je dugogodišnji istaknuti društveno- politički radnik, obavljajući odgovorne funkcije, kako u opštini Plav, tako i izvan nje. Biran je i za republičkog i za saveznog poslanika, gdje je ostao upamćen kao vrstan govornik i čovjek koji se svim svojim bićem zalagao za zaštitu interesa pripadnika srbskog naroda. To čini i danas kao član Udruženja srbskih književnika u otadžbini i rasejanju, kao predsjednik tog ogranka za Crnu Goru. Rado se odazvao da govori za „Glas Holmije“ i kaže koju riječ više o radu Udruženja i kulturnim zbivanjima na našem širem području, držeći se gesla: „Govori srbski da te čitav svijet razumije“.

''Udruženje srbskih književnika u otadžbini i rasejanju, koje okuplja književne stvaroce sa prostora Srbije, Republike Srpske, Crne Gore i ostaliih zemalja gdje žive Srbi, nastoji da preko slova, riječi i knjige očuva srbsko nacionalno biće i srbski identitet. Njegovi članovi čine to uzdignute glave i ovdje u Crnoj Gori, gdje je danas, zahvaljujući aktuelnoj vlasti, zaista teško biti Srbin. No, i poslednji popis, iako neregularan,  pokazaoje da u Crnoj Gori ima više Srba nego što su to mislili aktuelni crnogorski vlastoršci. Zato mi sa naših književnih večeri šaljemo poruku da nas ima dovoljno da odbranimo i srbski jezik i ćirilično pismo, dokazujući Evropi da smo isuviše duhovno jaki da bi se neko mogao poigravati sa nama. Naša snaga je u našim knjigama, u kojima stanuje bogatstvo jednog naroda koji „ne ljubi lance“. Zato uvijek ističemo „govori srbski da te čitav svijet razumije“, onako kako su to činjeli tvoji preci, jer ćeš tako najbolje odbraniti i sačuvati svoje postojanje, istoriju, tradiciju i kulturu'' , naglašava Otašević na samom početku razgovora.

Kako vidite kulturnu scenu Crne Gore?

''Moramo se složiti da su došli teški dani, ne samo za istinsku kulturu i kulturna dešavanja u Crnoj Gori, nego i za sve djelatnosti koje se tiču života svih naših građana. Dobro je samo jednoj uskoj grupi ljudi, privrženoj aktuelnom režimu, koja je za sebe prigrabila sve što se moglo prigrabiti. Ti privilegovani pojedinci su unizili sve naše vrijednosti, a naročito one duhovne, nastojeći da u prvi plan isture neke nove tvorevine modernog doba koje nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa onim što se zove umjenost i kultura. Oni su nam servirali opštu besparicu, s tim što se sredstva iz budžeta namijenjenih za kulturu opredjeljuju partijskim istomišljenicima, pri čemu se ne vodi računa o kvalitetu. Tako je došlo do gašenja brojnih časopisa, revijâ, periodičnih listo-va, dok su književni susreti izgubili onu željenu draž, jer se na televiziji i državnim medijima godinama vrte jedna te ista imena da bi se zadovoljila forma. U takvom ambijentu, gdje laž postaje istina, nema puno prostora za one istinske pisce ili umjetnike, koji, nošeni patriotizmom i urođenim moralnim normama, mogu da donesu kvalitet. No, zahvaljujući nadljudskoj borbi jedna grupa naših stvaralaca - i pored brojnih poteškoća i oskudica - uspijeva da se izdigne iznad opšteg sivila i da iznjedre zapažena djela''.

Kako zaustaviti uništavanje kulturnih vrijednosti u Crnoj Gori?

''Naša kultura je izložena klasičnom teroru.  Danas u Crnoj Gori nema građanske slobode, jer se javno izgovorena iječ oštro kažnjava od strane onih koji vladaju i siju strah na ovim prostorima. Takvo nasilje je prevazišlo sve ljudske obzire i sve norme karakteristične za  slobodni i demokratski svijet. Vrši se neviđeni pritisak na Srpsku pravoslavnu crkvu. Progone se sveštenici, srbski pisci, srbski jezik i ćirilica o čemu najbolje svjedoči ponuđeni obrazovni program. Falsifikuje se istorija, pojavljuju se nova slova i knjige pisane izmiš-ljenim jezikom.  Na sve to uglavnom ćute naši intelektualci, ćute i roditelji, ali i univerzitetski profesori i akademici. Da bi se stvari promijenile potre-ban su veći otpor i veća odricanja. Otpor svojstven našim precima koji su uvijek znali da se suprotstave svim oblicima tiranije. To moramo shvatiti, jer više nema vremena za čekanje, ukoliko želimo da sačuvamo kulturu, ali  i naš ponos i naše dostojanstvo''.

Kako u Crnoj Gori, u datim okolnostima, opstaje Udruženje srbskih književnika u otadžbini i rasejanju ?

''Mi smo formiranjem ogranka za Crnu Goru shvatili da imamo veliku i ljudsku i moralnu obavezu da se kvalitetom i upornošću  suprotstavimo onim snagama koje žele da nas uklone sa kulturne pozornice. Zato smo do sada, nošeni unutrašnjom stvaralačkom snagom, pored izdavačke djelatnosti, organizovali veliki broj književnih i guslarskih  večeri, likovnih izložbi, afirmišući tako srpsku istoriju i kulturu. Isto tako,  Udruženje pomaže mlađim stvaraocima da objave svoja djela, obezbjeđuje stručne recenzente, lektore, korektore i izdavače. Sarađuje sa drugim udruženjima i nevladinim organizacijama koje baš-tine srbski jezik i kulturu srbskog naroda.  Sve to činimo praktično sopstve-nim sredstvima i uz pomoć naših prijatelja i dobrotvora, svjesni težine zadatka kojeg smo sebi postavili. Tako, u nimalo lakim okolnostima, opstaje naše Udruženje vjerujući da dolaze bolji dani za one koji se nijesu prodali u ovim smutnim vremenima i za koje riječ predtavlja najvišu moguću svetinju''.

Šta su  budući planovi Udruženja?

''U narednom periodu planiramo da objavimo zbornik radova, u kojem će se naći prilozi svih članova Udruženja. Povodom značajnih datuma i događaja orga-nizovaćemo književne večeri u Andrijevici, Beranama, Murini, Plavu, Podgorici, Baru, Nikšiću, Žabljaku i još nekim gradovima u Crnoj Gori. Priredićemo omaž nedavno preminulom članu našeg udruženja dr Milenku Vujoviću, kao i pjesniku Milošu Ostojiću. Zajedno sa Udruženjem ratnih dobrovoljaca 1912–1918, njiho-vih potomaka i poštovalaca priredićemo književno veče povodom obilježavanja jubilejâ vezanih za bitke na Rudešu i Previji.  Promovisaćemo knjige koje tokom godine budu objavili naši članovi. Radićemo intenzivno na prijemu novih članova i aktivno sarađivati sa ostalim sekcijama udruženja i Jugoslovenskom književ-nom zajednicom. Pored toga, nastavićemo da aktivno kao i do sada sarađujemo sa Mitropolijom crnogorsko–primorskom i Episkopijom budimljansko–nikšićkom''.

Šta možete da poručite našim čitaocima ?

''Treba da skupimo našu duhovnu snagu i svijetu pošaljemo poruku na čistom srbskom jeziku, koji je zaštitni znak jednog naroda u kome je duboko ukorijenjen duh svetosavski i svetost čuvene loze Nemanjićâ. U toj poruci treba jasno da kažemo da nas ima dovoljno spremnih da se molimo za spas roda srbskoga, čiji su sinovi ispisali tomove knjiga, koje svjedoče o neprolaznoj slavi srbskih književnih veličina, čija imena svijet izgovara sa posebnim poštovanjem. Tako ćemo se izboriti za modernu Crnu Goru u kojoj će svi narodi i narodnostri imati ista prâva. Pri tom se moramo služiti samo istinom, jer jedino tako možemo doći do cilja, a ja iskreno vjerujem da  vrijeme rade za nas''.

Šta mislite o pokretanju našeg časopisa?

''Pokretanje časopisa „Glas Holmije“ doživljavam kao nešto značajno za kulturni život na ovim prostorima. Nadam se da će svojom sadržinom izazvati pažnju i pronaći put do čitaoca. Ujedno odajem zahvalnost ljudima koji su, u ovim kriznim vremenima, smogli snage da uđu u ovu priču, koja sa sobom nosi veliko odicanje  i određene rizike. Vjerujući u onu narodnu da “Pregaocu bog daje mahove“ želim da „Glas Holmije“ doživi brojna izdanja na zadovoljstvo svih onih koji su željni  duhovne hrane i sveukupnog blagostanja''.